Mahačkala, Dagestan, foto: Konstantin Novaković

Mahačkala, Dagestan, foto: Konstantin Novaković

Događaj koji se 14. decembra odigrao u velikoj dvorani Centra međunarodne trgovine u Moskvi u medijima je nazvan 13. velika pres-konferencija predsednika Putina. Ali naravno da to nije bila nikakva pres-konferencija. Taj događaj, kao i 12 prethodnih, ne može se porediti ni sa jednim političkim događajem u svetu. Tako nešto nije viđeno ni tokom duge istorije naše zemlje. U ogromnoj sali se ovoga puta okupilo 1.640 „akreditovanih novinara“, među kojima je njih desetak stvarno imalo direktne ili indirektne veze sa novinarstvom. Osim njih u dvorani se gurao i nepoznat broj pripadnika Federalne službe obezbeđenja (ФСО России) i verovatno kompletna pres-služba samog predsednika.

Direktan prenos ovog događaja koji je trajao celih 3 sata i 40 minuta mogao bi se bez sumnje prikazivati i kao dokumentarni film pod nazivom „Ruski mediji epohe kasnog putinizma“. Ogromna većina prisutnih nisu bili novinari već nečiji zastupnici. Njima je bio poveren zadatak da Putinu postave pitanje o recimo izgradnji mosta preko neke reke, o državnom otkupu žetve ili o sprečavanju seče neke šume. Kuriozitet ovog 13. po redu velikog sabora je da su njegovi učesnici izgubili svaki stid i postali nametljivi i drski. Skakali su i vikali, prekidali čak i Putina bojeći se da će ih grditi ako ne izvrše svoje zadatke. Da bi bili primećeni držali su transparente, ali nekima ni to nije pomoglo. Tako nikada nećemo saznati šta je od Putina hteo transparent „Alge“. Tri sata su se beznadežno njihali i transparenti „Nauka“ i „TV kanal Kultura“. Do Putina se nije probio ni transparent „Kako ćemo bez Tatara?“

U ovoj gotovo prazničnoj atmosferi, uz mnoštvo šarenih transparenata, oglasio se i direktor Murmanskog kombinata za preradu ribe Mihail Zub. On je svoj nastup započeo priznanjem da je predstavljajući se kao novinar, eto prevarom dospeo na ovaj skup samo da bi predsednika upoznao sa problemima ruske ribarske industrije. I on je kao većina ostalih bio nečiji predstavnik. Budući da je Putin bio dobro pripremljen za razgovor sa ovim tobožnjim samozvancem, ubrzo je postalo jasno da je čitav cirkus sa „prevarom“ i „priznanjem“ bio prethodno dogovoren sa organizatorima. I ne samo to. Još jednom je potvrđeno da sva pitanja u zemlji rešava Putin.

Sa jedne strane stoji on, tvorac savremene Rusije, njen otac i majka i zaštitnik, a sa druge narod koji ga obožava. A svi ostali – uključujući medije, poslanike, sudije i ministre – samo su posrednici, ne uvek poželjna barijera između vrhovnog vođe i svekolikog stanovništva. I zato je Putin, započevši priču o tome kako je „mit o njegovoj čvrstoj ruci na kormilu Rusije preuveličan“, uz licemerno namigivanje publici zapravo rekao sledeće: Svi mi naravno znamo da je predsednik Rusije svemoguć, da on kao Spajdermen leti s kraja na kraj zemlje i svojeručno zavrće sve rasklimane šrafove vlasti, ali to nećemo naglas reći, zar ne?

Budući da taj čovek gotovo u svakoj rečenici protura neku laž, nabrajanje svih Putinovih laži bi bilo besmisleno. Njegove laži neki mediji povremeno fiksiraju, poput one da je informator Međunarodnog olimpijskog komiteta Grigorij Rodčenkov bio „pod istragom“, pa je zato njegovo postavljanje na mesto šefa moskovske antidoping laboratorije bila greška. Naime, nad Rodčenkovim je istražni postupak započet tek pošto je nakon skandala oko državnog dopinga ruskih sportista pobegao u Ameriku. Isto tako, Putin je gotovo dva puta smanjio iznos deficita ruskog budžeta, povećao za 10 odsto vojni budžet SAD, poturio laž da je Amerika isprovocirala Severnu Koreju da napusti međunarodni program o kontroli nuklearnog naoružanja itd.

Laž je i ovoga puta, na 13. velikom saboru virila iz gotovo svakog odgovora našeg predsednika. Odgovarajući na pitanje Romana Cimbaljuka, dopisnika ukrajinske agencije „Unian“, koje se odnosilo na okupaciju Donbasa, Putin je slagao najmanje tri puta. Prvo je rekao da u Donbasu nema ruskih vojnika, zatim da bi bez lokalnih vojnih i milicijskih oružanih snaga nacionalisti priredili klanje gore od onog u Srebrenici, a onda je još dodao da su Rusi i Ukrajinci jedan narod, jer i sam Roman Cimbaljuk govori ruski bez akcenta.

Na pitanje Ksenije Sobčak zašto se vlast toliko plaši opozicije, zašto ne pusti Navaljnog da se kandiduje na predsedničkim izborima, a ostale sprečava da vode normalnu izbornu kampanju, Putin je lagao dugo, nekako zbrkano i krajnje glupo. Rekao je da opozicionari nemaju političke programe, iako vrlo dobro zna da su i Navaljni i Javlinski te programe odavno objavili, a sam Putin to nikada nije učinio. Njegov program još niko živi nije video, mada on tvrdi da to postoji. Onda je još neko vreme plašio narod svakojakim užasima i pričom o tome da će ako opozicija slučajno dođe na vlast u Rusiji zakipeti majdani, a da će po ulicama ruskih gradova trčati razna čudovišta nalik na Saakašvilija.

Dok su Roman Cimbaljuk i Ksenija Sobčak postavljali svoja pitanja, publika u dvorani im je dobacivala i ometala ih. Kada je svoje pitanje postavljala novinarka radija Eho Moskve Tatjana Felgengauer oni su zaćutali. Očigledno da je čak i u tim prodanim i isušenim dušama ostalo nešto čovečnosti. Njeno pitanje je bilo propraćeno aplauzom, ništa manje glasnim od onih kojima se po zadatku dočekuju Putinove neslane šale, i to je u ovih 3 sata i 40 minuta bio jedini trenutak u kojem se bilo koji iole normalan posmatrač nije morao osećati odvratno.

Tatjana Felgengauer je postavila važno pitanje o tome zašto su u Rusiji na snazi dva različita pravosudna sistema. Jedan na osnovu kojeg u zatvoru trunu nevino osuđeni Oleg Navaljni (rođeni brat Alekseja Navaljnog – prim.prev), Sencov i mnogi drugi, i drugi po kojem je nemoguće obaviti saslušanje Geremejeva, a Sečinu je dozvoljeno da ignoriše sudski poziv za svedočenje. Putin je i na ovo pitanje odgovorio čisto putinski. Rekao je da nikakva dva pravosudna sistema u Rusiji ne postoje, a onda je preteći dodao da će se on i dalje truditi da poboljša efikasnost istražnih i sudskih organa zemlje, što u prevodu na ruski znači – „biće novih hapšenja“.

Sledećeg jutra posle 13. velikog sabora, na brzinu se sastao Savet federacije i objavio narodu da će 18.03.2018. biti održani izbori za predsednika Ruske Federacije. Ovoj odluci su mirne duše mogli na kraju da dopišu i jednu crticu i iza nje dodaju „Vladimira Putina“. To bi bilo najpoštenije.

Kasparov.ru, 15.12.2017.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 22.12.2017.