bačena maska za lice među lišćem
Foto: Peščanik

Sa jedne strane, neprijatelja ni za lek, sa druge strane – za neprijatelja koji postoji, leka nema. Ali, ne brinite, vlast zna kako da reši taj problem.

Ako neprijatelj ne postoji, naročito ne u skupštini i na televizijama – izmislićemo ga. Donedavno aktuelne karikaturiste i voditelje satiričnih emisija, prošle nedelje su odmenili novopečeni neprijatelji. Dramska umetnica, glumac i reditelj, lekar u kovid bolnici, tek otkriveni brat dežurnog krivca (Đilasa, ne Šolaka).

Za mučki napad s leđa na dramsku umetnicu horovođa je rekao da je bio nepotreban (ne pogrešan, opasan, pokvarenjački, protivzakonit nego samo nepotreban!?). Na podmuklo pitanje o lekaru koji se rasplakao pred kamerama rekao je da bi mu „brutalno odgovorio“ kad ne bi bio predsednik Srbije (kao da se do sada ikada uzdržavao da bljuje po časnim ljudima?!). Izmišljotine protiv javnosti nepoznatog brata političkog oponenta – nije komentarisao (jer očekuje miting sa skandiranjem „Uhapsite Goj-ka!“ odmah posle „Uhapsite Se-ku!“?).

Ali je zato bio vrlo oran da komentariše svog sina. Pošto je do sada njegove fotografija sa kriminalcima prvo objašnjavao nepostojanjem krivičnih osuda, sada je – valjda na podsticaj „političkog analitičara“ koji je prvo poturao tezu o slučajnom poziranju sa nepoznatim muškarcima (uvek istim, na različitim lokacijama!?) počeo da, baš kao i „politički analitičar“, prisustvo sina na fotografijama objašnjava – fotomontažom. (Šta je sledeće – to nije sin, to je njegova Šauma?!)

I tako, dok se svaka vlast u svetu trudi za zaravni krivulju oboljevanja, ova se bori da zaravna naše vijuge sve dok ne budu ko peglani listići. Nagomilava tenkove koji nam ne trebaju, pljuje lekare u kojima oskudevamo, razbacuje se parama koje nemamo, diči rezultatima koje izmišlja, junači pred kamerama a povlači pred kafićima i kladionicama.

Ali, nije baš da ne radi ništa pred razularenom koronom. Aktivno je raspiruje, ne sluša ni ovakav podanički krizni štab, ne uvodi mere jer – da bi očekivana pobeda nadolazećih vakcina bila pompezna i mitomanska, bolest mora da jaše ne na trećem talasu nego na cunamiju. Razboljevaj se narode, još malo pa nestalo! Što više teško bolesnih i umrlih to bolje (pa ne može sada ko pred izbore da nas umire jedan po jedan). Nek’ lekari kolabiraju, nek’ se zdravstveni sistem puši (samo ne sme da se sruši jer – jaka država). Nek’ kovid uzme što veći danak, nek’ bar on bude dostojan protivnik kad već opozicija nije.

Jer će tako i zahvalnost za izbavljenje biti veća, naročito ona izražena u glasačkim listićima. Ma kakva ’22, izbori čim proradi vakcina, nije ovde na vlasti Tramp pa da može samo da kuka što je vakcina stigla posle glasanja, nije ovde zakucan datum pa da mora prvog utorka posle prvog ponedeljka ko u Americi, ne, ovde ima da se glasa kad mi kažemo, na talasu pandemije ili na talasu vakcinacije, šta već zgodnije padne i tišina tamo!

Peščanik.net, 07.12.2020.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)