Prvo štednja, pa onda sreća. Ovo je poruka sa kojom Angela Merkel putuje južnom Evropom. Ove dogme se najčvršće drži Portugalija. Konzervativni premijer Pedro Pasos Koeljo i njegov ministar finansija Vitor Gaspar primenjuju politiku primernog učenika, uz moto: „ne radimo po naredbi, već iz dubokog uverenja“. Odlučili su da štede i povećaju poreze, da smanje plate i što više privatizuju. Od zemlje su napravili samoposlugu; aerodromi, energetika, telekomunikacije – sve je na prodaju.

Doduše, vlada je ovim tržišno-liberalnim aktivizmom uspela da pobegne van domašaja evropskog direktorijuma za štednju. Ali po koju cenu? Potrošnja je zamrla. Ove godine se očekuje smanjenje BDP-a od 3 odsto. Siromaštvo je u porastu. Posla je malo, a kada ga ima obično su to bedno plaćeni poslovi, što možda umanjuje cenu rada, ali ne podiže produktivnost i motivaciju radnika.

Očekuje se da će u 2013. nezaposlenost premašiti 16%. Čitava generacija mladih Portugalaca se ili vraća da živi kod svojih roditelja, jer ne mogu da priušte sopstveni stan, ili emigrira, kao tokom pedesetih godina prošlog veka. Za razliku od Grka, Portugalci su na najveću krizu od pada diktature reagovali malodušno. Tokom posete Angele Merkel, Lisabon je nosio crninu – protestanti su nosili crnu odeću. I kancelarka zna da su Španiji i Portugaliji hitno potrebne dobre vesti. Zato je pohvalila njihove dosadašnje napore.

Ali da li je to učinila zato što stvarno vidi napredak? Ili zato što evrokriza polako postaje neizdrživa? U Nemačkoj je počela izborna kampanja. Neophodne su vesti o uspehu, pa se Portugalija slavi kao uspešan model, iako ljudi koji tamo žive nemaju taj utisak. Istorijski dobri odnosi Nemačke sa Španijom i Portugalijom su na najnižoj tački u poslednjih 70 godina. Portugalci i Španci su jedini Evropljani koji Nemce znaju kao turiste, a ne kao okupatore.

Uloga evropskog nadzornika Nemačkoj nije donela ništa dobro. „Zašto mrzimo Nemce“, naslov je jednog televizijskog izveštaja o Merkelinoj poseti. Osećaj da nad njima vlada neko drugi, da nemaju kontrolu nad sopstvenim životima parališe Portugalce. Paulo Baldaja, direktor jedne radio stanice, kaže: „Postoji široki konsenzus da se budžet mora dovesti u red, ali ne želimo da budemo žrtve eksperimenta koji je osuđen na propast“. Eksperiment se sastoji u pokušaju da se nemački odnosi preslikaju na južnu Evropu. Merkel često naglašava da je i Nemačkoj trebalo dosta vremena dok reforme nisu počele da daju rezultata. Ali nemačka ekonomija je neuporediva sa španskom ili portugalskom. Obe zemlje su bile vrlo blizu da konačno nadoknade istorijski zaostatak prouzrokovan diktaturama i paternalističkim i rigidnim ekonomskim i obrazovnim sistemom. Kriza je ove napore brutalno zaustavila.

Sada je potrebno da se ožive i podstaknu potencijali u prekomorskoj trgovini, energetici, telekomunikacijama i industriji komponenata, kako bi ove zemlje sa više samopouzdanja izašle iz depresije. Budući da nacionalni lideri nemaju nikakvu ideju, ovo je postao zadatak evropske politike. Jasno je da dogma štednje pretvara južnu Evropu u sirotinjsku kuću, što je ona do pre nekoliko decenija i bila.

 
Sebastian Schoepp, Süddeutsche Zeitung, 13.11.2012.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 13.11.2012.