Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Dobra volja investitora preko noći je nestala. Kompanija Durst Development nastavila je radove u Bloku 37. Stanari su ponovo morali na ulicu. Stali su ispred kamiona i telima blokirali ulaz na gradilište. Ponovo su pozvali Vesića da nešto učini i veruju da će im zamenik gradonačelnika pomoći. Vesić se u međuvremenu oglasio na svom fejsbuk profilu sledećim rečima: „Žao mi je što je austrijska kompanija Durst jutros pokrenula radove u Bloku 37 na Novom Beogradu. Osećam se poraženim“. U nastavku dodaje kako je verovao da će investitor prihvatiti neki od predloga. Ipak, sve je u rukama kompanije, jer, konstatuje Vesić sa žaljenjem, Durst ima sve neophodne dozvole za gradnju. Najavio je zamenik gradonačelnika i zajednički sastanak sa investitorom i građanima, ali pesimizam izvire iz svake reči njegove objave.

Stanari se, uprkos svemu, nadaju najboljem. Oni su pozitivno iznenađeni brzom Vesićevom reakcijom i očekuju zvanični poziv na razgovor. Kažu da Vesiću ne mogu ništa da zamere i da je žalosno što je uopšte izdata građevinska dozvola za ovaj objekat. Znaju stanari da je ta dozvola izdata nelegalno i to za vreme SNS-ove vladavine u Beogradu, o čemu je već bilo reči. Uprkos tome, očekuju da isti raj režim sada reši njihov problem i režimskoj perjanici ništa ne zameraju. Insistiraju na tome da je njihova borba apolitična i jedino što žele jeste da se u njihovom bloku ništa ne gradi.

Ipak, koliko god pokušavali da izbegnu kritiku gradskih vlasti, svakom novom rečenicom čine upravo to. Opisali su čitav niz netransparentnih koraka koji su doveli do gradnje i dali savršenu dijagnozu režima. Pošto su za projekat saznali tek kada su im se bageri pojavili u bloku, stanari su postavili logično pitanje: da li su građani dužni da svakodnevno kopaju po opštinskim podrumima i sajtovima kako bi se osigurali da im se sutra pod prozorom neće zidati nešto novo.

Dva važna nalaza vidimo u ovim izjavama. Prvo, građani žive u strahu jer nema nikakvog pravnog poretka koji bi ih štitio. I drugo, odluke se donose u mutnim procesima i gotovo uvek na štetu građana. Ovo bi moralo biti dovoljno da se trenutnim vlastodršcima uskrati poverenje.

Stanari, ipak, biraju drugačiji put. Oni su svesni moći SNS-a i na republičkom i na gradskom nivou. Znaju da bi im otvoren sukob sa režimom doneo samo nevolje i da bi u tom slučaju osmospratnica gotovo sigurno bila izgrađena. Imaju realni životni problem i ne žele da rizikuju. Mada svesni režimske odgovornosti, ne zameraju se Vesiću ne bi li povećali šanse za uspeh. Transformišu političku situaciju tako da režimu ide na ruku rešavanje njihovog problema. Čak u jednom trenutku otvoreno kažu kako bi Vesić, ukoliko im pomogne, pokupio značajne političke poene.

Ipak, sve i kad bi se pomenuti slučaj privremeno okončao u njihovu korist, problem ne bi bio rešen. Bez pravne sigurnosti i uz neograničenu moć režima da radi šta god poželi, stanari bi sve vreme strahovali da će u promenjenim okolnostima dogovor prestati da važi. Mada im je sve kristalno jasno, stanari Bloka 37 ne menjaju strategiju. Čvrsto su opredeljeni za saradnju sa režimom umesto konfrontacije.

Nisu ovo dobre vesti za opoziciju. Reakcija stanara govori nam šta misle o mogućnosti promene. Iz njihove perspektive izvesnije je da ih Vesić neće prevariti, nego da opozicija dobije izbore u Beogradu. Pored toga, vidimo da su spremni na pobunu samo kada su ugrožene njihove osnovne potrebe. Šire solidarnosti još uvek nema.

Režimu, s druge strane, takva situacija savršeno odgovara. On računa na naše pojedinačne kalkulacije i odsustvo koordinacije.

Racionalnost računice koju su sproveli stanari Bloka 37 zavisi delom i od poteza koje sami vuku. Upornim odbijanjem da problem politizuju i dozvole opozicionim partijama i pokretima da im se pridruže, sprečavaju ukrupnjavanje lokalnih pobuna, što ide na ruku isključivo režimu. Uspeh bojkota u Beogradu i režimsko prisajedinjenje SPAS-a, govore nam da ima nade za izbornu pobedu u prestonici. Da bi se ona zaista i ostvarila, mi građani, stanari, meštani, radnici i lokalci moramo dati svoj doprinos. Moramo priznati da život u strahu nije opcija.

Autor je istraživač na Institutu za filozofiju i društvenu teoriju i student doktorskih studija na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Peščanik.net, 22.06.2021.