Američka finansijska trulež se proširila i izazvala globalnu ekonomsku krizu sa katastrofalnim rezultatima: nema posla, milioni bankrotiranih kućevlasnika, oslabljena socijalna sigurnost. To je bilo pre pet godina. Sada je sasvim moguće da će naredni stanar Bele kuće postati Vilard Mit Romni, koji svoje ogromno bogatstvo duguje finansijskim špekulacijama, delokalizaciji radnih mesta i poreskim utočištima na Kajmanskim ostrvima.

Njegov izbor Pola Rajana za republikanskog potpredsedničkog kandidata nagovešta kako će SAD možda izgledati ukoliko se birači 6. novembra opredele za veće od dva zla. Barak Obama je već prihvatio plan za smanjenje budžetskog deficita rezanjem potrošnje za socijalnu pomoć bez podizanja strahovito niskih poreskih stopa na najviša primanja,[1] ali ova predaja demokrata nije ni približno dovoljna za Rajana. Po njegovom programu, koji podržavaju Romni i republikanska većina u Kongresu, bilo bi još većih smanjenja poreske stope od 20 odsto, gornja granica bi se spustila na 25 odsto (najniži nivo od 1931) i povećali bi se izdaci za vojsku od sada pa do 2017; sve ovo bi se postiglo spuštanjem udela deficita u BDP-u na 10 odsto sadašnjeg nivoa. Kako Rajan misli da to postigne? Tako što će većinu društvenih obaveza svake države prebaciti na privatni sektor ili humanitarne organizacije. Izdaci za Medicaid, državno-federalni program za zdravstvenu zaštitu siromašnih, na kraju bi bili 78 odsto niži.[2]

Od početka prošle godine, Obama je sprovodio politiku odricanja koja je istovremeno bila i neefikasna i izuzetno surova, u SAD i drugde. On prisvaja zasluge za (retke) dobre vesti na ekonomskom planu, koje pripisuje svojoj vladavini, a za loše vesti (uključujući i nezaposlenost) krivi republikansku opoziciju. Ukoliko ovakvi argumenti ne uspeju da mobilišu birače da glasaju za njega, Obama računa da će mu strah od republikanskih radikalnih desničara obezbediti drugi mandat. Ali šta bi sa njim uradio, kad su obećanja njegovog prvog mandata pogažena, i kad će Kongres koji se bira u novembru skoro sigurno biti mnogo desniji od onog koji je Obama zatekao kad je preuzeo dužnost?

Još jednom, u političkom sistemu osmišljenom da radi za dve velike partije koje se takmiče koja će učiniti veće ustupke privredničkoj zajednici, milioni Amerikanaca razočarani Obaminom slabošću biće primorani da mu daju glas. Tako će se predati i napraviti uobičajeni izbor koji se nudi u SAD, onaj između manjeg i većeg zla. Ali njihova odluka imaće šire posledice: Republikanska partija, rešena da satre i poslednje ostatke socijalne države, posvećena hrišćansko fundamentalističkoj liniji i vođena paranoičnom mržnjom prema islamu, poslužila bi kao primer evropskoj desnici, koja se već koleba da li da krene u istom pravcu.

 
Le Monde diplomatique, 01.09.2012.

Sa francuskog prevela Barbara Wilson

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 08.09.2012.

———–    

  1. Vidi Serge Halimi, “Blackmail in Washington”, Le Monde diplomatique, avgust 2011.
  2. David Wessel, “Ryan Reflects Arc of GOP Fiscal Thinking”, The Wall Street Journal, 16. 8. 2012.