Ovih dana medije je preplavila vest da je Teslina naučna fondacija iz Filadelfije nedavno uputila Sinodu Srpske pravoslavne crkve i patrijarhu Irineju predlog da se Nikola Tesla proglasi za sveca. Da li je iko čuo za Teslinu naučnu fondaciju iz Filadelfije pre ove vesti? Na prvi pogled naziv organizacije obećava. Predsednik ove organizacije je Srbin. Portparolka takođe Srpkinja. Za finansije organizacije zadužen je opet Srbin. Na njihovom sajtu nabrojano je dvanaest glavnih funkcionera. Osmoro od njih nose srpska imena. I to u Filadelfiji gde se broj Srba meri u promilima.

Ostaje nam da se zapitamo da li je sve to slučajnost ili je okupljanje srpske dijaspore prioritetan cilj u odnosu na promovisanje same nauke? Nikola Lončar, prvi čovek Tesline naučne fondacije dodaje da je Tesla bio i sveti duh, čovek koji je rano otkrio Boga, a potom i nebeska prostranstva i kosmičku energiju. Lepo je uvažavati Teslu. Bez njegovog motora na neizmeničnu struju ne bi bilo ni većine aparata potrebnih za domaćinstvo. Zamislimo život bez mašina za veš i sudove, bez kompjutera, radija, televizora. O aparatima potrebnim u industriji da i ne govorimo. Genije iz Smiljana izumeo je ili unapredio pronalaske kao što su: radar, sistem daljinskog upravljanja, bežični prenos snage, telegraf, laser, neprobojan energetski zid itd. Ova inicijativa nije problematična u delu obožavanja lika i dela Tesle. Problematično je nasilno uguravanje Tesle u crkveni i pravoslavni kontekst.  


Metodološke stranputice

O slavnom naučniku danas se piše sve i svašta. Prelistavajući žutu štampu, časopise o paranormalnom i razne knjige, ispada da Tesla nije imao druga posla nego da usavršava tajno oružje s ciljem da Srbi jednog dana postanu ozbiljna konkurentska sila na svetskoj sceni.  Tokom ratnih 90-tih novine su se utrkivale da čitaocima poklone Tesline purpurne ploče koje navodno ne menjaju nabolje samo kvalitet vode i hrane već i ljude sa kojima komuniciramo. U pomenutoj deceniji oformljena je i ,,Grupa za paranormalno 69’’. Interesantno je da je nisu činili samo najpoznatiji astrolozi tog vremena (Milja Vujanović) ili numerolozi-simboličari  (Spasoje Vlajić) već i neki od čelnika vojske. Pozivali su se naravno najviše na Teslu, a kao najveće dostignuće svoje grupe navode obaranje neprijateljskog aviona iznad Republike Srpske, uz pomoć telepatije.

Pogledamo li u realne biografske podatke, gotovo da nema ničeg što ukazuje na srbovanje slavnog naučnika. O sebi i svojim društvenim opredeljenjima Tesla je dao samo nekoliko intervjua tokom čitavog života. U jednom od njih kaže da srpski narod ima vitešku istoriju, u drugom kaže da voli i svoj srpski rod i svoju hrvatsku domovinu i to je gotovo sve.

Nema spora da je Tesla sa simpatijama gledao i na svoj narod, ali one su, po svemu sudeći, bile pastoralno-nostalgičnog tipa. U prilog tome govori činjenica da je u Beogradu boravio samo jednom, a da je sahranjen obavijen američkom zastavom što čoveku koji insistira na srpskom rodoljublju ne bi moglo da se dogodi. Ono šta se ovdašnjim rusofilima svakako ne bi dopalo, ali jeste tačno je to da je Tesla bio savetnik vojnog vrha SAD kojima je ukazivao na opasnost oružja SSSR-a. Ne postoji nijedan podatak o Teslinom pravljenju specijalnog oružja za Srbe.

 Za rodni kraj mladi Tesla bio je čudak koji, umesto provoda i udvaranja devojkama (u jednom intervjuu priznaje da nije imao odnose sa ženama), bira da danima ostane u četiri zida i eksperimentiše. Pošto male balkanske sredine kakva je Lika, i one veće (Beograd, Zagreb) nisu davale šansu za usavršavanje i rad, Tesla odlazi na studije najpre u Grac, a zatim u Prag da bi se konačno preselio u SAD. Osim u najranijoj mladosti koju je proveo u svešteničkoj porodici, ne postoji ništa što ukazuje na to da je Tesla delio ikakav zajednički svetonazor na život, smrt i ustrojstvo vasione sa pravoslavnim klerom. Naprotiv. Svako ko počne da proučava Tesline ideje o metafizičkom, brzo će videti da su u suprotnosti s pravoslavljem i avramskim religijama. Otac Nikole Tesle, želeo je da ga sin nasledi. Zato mu zabranjuje da studira politehniku i ubeđuje da uči za sveštenika. Stoji podatak da je Nikola toliko patio zbog tog pritiska da se čak i ozbiljno razboleo. Oporavio se tek kad je porodica popustila. Dakle, imamo konkretan dokaz njegovog bežanja od prisnosti sa pravoslavnim klerom.

U poznom delu života, Tesla daje intervju u kom, na pitanje koje je veroispovesti otvoreno i direktno kaže da on veruje u Boga koji nije opisan u religijama, ali da je najbliži budizmu. Ne može biti jasnije. On dakle ima sopstveni koncept o smislu života i ustrojstvu vasione. Sa tim konceptom ništa nije slično, a budizam mu je najbliži. Teslini biografi ističu da je naučnik praktikovao jogu i poklanjao knjige o budizmu svom prijatelju Robertu Andervudu Džonsonu. Dakle dokaz plus. Bežanje od pravoslavnih škola, izjašnjavanje da je najbliži budizmu, originalna razmišljanja umesto dogmi… Šta još treba da se desi da bi čovek mogao da se ogradi od pravoslavlja? Društvo koje se poziva na Teslu dakle želi da kao simbol SPC-a ugura nekoga ko to uopšte ne želi. Teslini koncepti o metafizičkim toliko su originalni da njegova religija jedino može da se okarakteriše kao teslanstvo ili nekakva podvrsta New Age. Šta je zapravo religija? Kako bi se najkraće opisala? Je l’ to krvna grupa koju nasleđujemo od roditelja? Ne, to je koncept o smislu života i smrti. Da živimo u apsolutnoj demokratiji, svaki pojedinac bi trebalo sam da se opredeli da li će uopšte da veruje u viši smisao ili ne. A ako veruje, trebalo bi sam da odabere ili sagradi koncept smisla na osnovu znanja, razmišljanja itd.

Na Balkanu i ne samo tu, religioznost se ne shvata kao koncept u koji zaista verujemo već se spaja sa etničkim karakteristikama. Tako je i u samom popisu 2011. veroispovest navedena u rubrici – etnička obeležja, što je neoprostiva greška u metodologiji. Dakle, umesto da svaki Srbin ponaosob razmisli kako je sve nastalo i šta bi mogao biti smisao, kod nas ali i u nekim drugim balkanskim etnosima imamo već spremljene porcije koje treba progutati bez prigovora. Ako si Hrvat sledi katolička, ako si Bošnjak muslimanska porcija… Nema tu prostora za razmišljanje i donošenje samostalnih zaključaka. A ako neko, kao Tesla, osmisli nov koncept, to mu se očigledno ne priznaje. Čim si rođen kao Srbin zakucan si u pravoslavni identitet iz koga ne možeš da izađeš čak ni ako želiš i imaš potpuno suprotnu viziju i suprotan sistem vrednosti od SPC-a.


Teslina religioznost

Nikola Tesla jeste verovao u viši smisao i život posle smrti. Tu nema spora, ali to ne znači da avramske religije imaju monopol nad celim konceptom i da u svaki koncept o onostranom mora da se ubace raj, pakao, anđeli, demoni i Sotona. Naučnik je bio ubeđen da nijedan čovek i nijedno živo biće koje je umrlo nije nestalo zauvek. Takvi njegovi stavovi jesu izazvali šok u naučnim krugovima. Mnogi nisu mogli da veruju da genije takvog kalibra može zagovarati zagrobni život. Ipak Teslino viđenje takozvanog afterlajfa potpuno je drugačije od biblijskog.  On se za atanatizam nije opredelio zbog Biblije već zato što je u telima živih bića zapazio iste osobine kao i u tehničkim aparatima kao što su radio ili televizor.

Na osnovu tog sledi zaključak da su tela živih bića samo prijemnici, a ne i emiteri (života).  Ako se pokvare televizor ili radio, čovek iz minulih vekova, pomisliće da je nestala i stanica koju je prijemnik hvatao što je zabluda. Stanica postoji i dalje, ali prijemnik više ne može da je hvata. Po Tesli, tako je i sa telima živih bića. Ona su prijemnici života koji neće nestati smrću tela. Život se neprestano emituje iz nekog izvora za koji je Tesla bio ubeđen da postoji. Citat 1: Postoji u vasioni neko jezgro otkuda mi dobijamo svu snagu, sva nadahnuća, ono nas večno privlači. Ja osećam njegovu moć i vrednosti koje ono emituje u celoj vasioni i time je održava u skladu. Ja nisam prodro u tajnu tog jezgra, ali znam da postoji…  Citat 2: U svаkom kutku vаsione postoje energije životа. Jednа od njih je i besmrtnost čije poreklo je izvаn čovekа i čekа gа.

Drugi razlog zbog čega je Tesla verovao u život posle smrti je taj da je posmatrajući elektromagnetne talase uočio inteligentno kretanje. Život dakle nije samo ono, šta mi mislimo da jeste. Tesla se bavi i teorijama o multiverzumima. Sumnjamo da bi iste prihvatila SPC. Kompjuteri su u još boljoj paraleli sa telima živih bića od radija i televizora. Svi televizori hvataju jednu stanicu, a svaki kompjuter ima svog posebnog korisnika koji se uloguje u njega. Duša bi po ovoj teoriji bila gejmplejer koji telo kontroliše izdaleka (mada su daljine, kao i prostor i vreme u kvantnoj fizici relativni jer svaki atom može biti na svakom mestu u isto vreme). Za razliku od pristalica avramskih religija (hrišćanstvo, islam, judaizam) koje muči to što mikroskopi nisu otkrili ništa specifično u ljudskom telu što bi zaličilo na dušu, pristalice ideje o duši van tela nemaju taj problem. Ako je duša udaljeni gejmplejer koji je samo vešto ulogovan, ne mora ni postojati ništa specifično u samom telu. Ni karakter u video igri nema ništa specifično u odnosu na pozadinu video igre, ali se ipak razlikuje jer ima kontrolora van igre, a pozadina nema. 

Po teorijama o telima kao prijemnicima koje je započeo Tesla, a kojima se danas bave mnogi, imamo sličnu postavku kao u filmovima ,,Avatar’’ ili ,,Matriks’’. Ratni veteran iz ,,Avatara’’ dobija iluziju da je plavi Pandorac. U realnosti on se nalazi u sanduku pod kacigom i brojnim aparaturama, a u plavog Pandorca je samo ulogovan. Pri tom je iluzija logovanja tako vešta da on zaista oseća zadovoljstvo, bol, mirise itd. Ako bi ove teorije bile tačne, mi imamo samo iluziju da se nalazimo u telima ljudi. Naše svesti zapravo su samo jako dobro ulogovane. Iluzija bi se završila posle smrti tela. Bio bi to tek jedan game over, ali ne i  kraj postojanja. Po toj teoriji mi i nismo homo sapiensi, kao što ni psi nisu psi, ni mačke mačke. Svi smo kontrolori / gejmplejeri koji su se iz drugog realiteta samo ulogovali u ovaj (po teoriji o multiverzumu može biti beskonačno realiteta).

Dakle, teorije koje je Tesla započeo, više se uklapaju u ,,Avatar’’ i ,,Matriks’’ nego u pravoslavlje. To dakle jeste vera u život posle smrti, ali bez raja, pakla i Sotone. Sam Tesla jednom kaže da je glavna mudrost ponovo se otelotvoriti. Dakle indirektno podržava ideju o reinkarnaciji. Takvih ideja ima u budizmu. Verovatno je zbog toga i rekao da mu je budizam najbliži, ali u čitavom hrišćanstvu, a naročito u pravoslavlju ideja o reinkarnaciji je potpuno odbačena i neprihvatljiva. Po čemu je onda Tesla pravoslavac?


Žito i kukolj

Ukoliko neko od nas ovih dana poseti knjižare i zatraži knjigu o Tesli, malo će žita u kukolju naći. Svetao primer su odlični romani: ,,Tesla, portret među maskama’’ Vladimira Pištala (dobitnik Ninove nagrade) i naučno-fantastičan roman Gorana Skrobonje ,,Čovek koji je ubio Teslu’’ koji maštovito razrađuje teoriju o multiverzumu. Što se tiče knjiga koje preferiraju da budu biografske, a da nam otkriju i poneku ,,tajnicu’’, konkurencija je žestoka. O Teslinom tajnom oružju i njegovom dosijeu iz FBI, u nekoliko nastavaka piše Aleksandar Milinković. O Teslinim frekvencijama mira, Natalija Princi. O Teslinom proročanstvu Milovan Matić. Osvrnimo se ovog puta na knjigu ,,Tesla, čovek anđeo’’ autora Spasoja Vlajića. Vlajić, po struci inženjer, bio je deo gorepomenute ,,Grupe za paranormalno 69’’. U medijima se, tokom devedesetih, pojavljivao kao numerolog. Glavna poenta njegovih gostovanja kod Vanje Bulića bila je ta da zbir cifara datuma rođenja i slova u imenu Slobodana Miloševića ima svetački karakter, a zbir Miloševićevih belosvetskih neprijatelja nose satanin žig 666.

U njegovoj knjizi Tesla je maksimalno romantizovan i upravoslavljen, a poenta je da Srbi treba da se drže dva uzora: Svetog Save i Nikole Tesle. Lepo je ceniti i Rastka Nemanjića i Teslu, ali reći da su oni imali isti koncept gledanja na ustrojstvo života slično je kao i reći da Srbima uzor treba da budu i Milošević i Đinđić.  

Sveti Sava je značajan na polju pismenosti, ali što se tiče duhovnog koncepta, samo je učvrstio postojeću dogmu koju je naučio u Hilandaru. Tesla je gradio autentične koncepte sagledavanja sveta u suprotnosti u odnosu na sve što religije propovedaju. I Vlajić i udruženje iz Filadelfije, očigledno nemaju hrabrosti, snage i želje da naglase oprečnosti ,,svetosavlja’’ i ,,teslanstva’’. Kad bi stvari bile jasno izrečene, jedan deo naroda odbacio bi Teslu kao naučnika koji relativizuje hrišćanstvo. Drugi deo počeo bi da preispituje hrišćanska objašnjenja i prihvata nova. Kohabitacija Tesle i Sv. Save bila bi prekinuta, što bi za nacionalno jedinstvo bio opasan teren. Populističke knjige i udruženja izgubili bi svrhu, a svrha im očigledno nikada nije ni bila ozbiljno proučavanje Teslinih pogleda na život i ustrojstvo vasione već obična jeftina slava srpstvu.

 
Peščanik.net, 27.07.2012.