Poštovani i dragi prijatelji iz Sarajeva,

Poštovani i dragi prijatelji grada Sarajeva u Beogradu,

Okupila nas je knjiga Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi. Među nama su i roditelji dvoje ubijene dece. Dugujemo im neizmernu zahvalnost što su došli u Beograd i dali nam priliku da im pokažemo da mi nismo ravnodušni ljudi: znamo i za revolt i za kajanje, i umemo da molimo za oproštaj.

Svaka reč u naslovu knjige dotiče i naše emocije i naš razum, a sve zajedno kao opis jednog čudovišnog dela traže od nas stav. Izbor je tesan: ili smo na bilo koji način – činjenjem, prećutkivanjem, poricanjem – na strani zla ili smo kategorično protiv. Ali da izbor ne zavisi samo od naših čovečnih instinkata, potrebno je da konkretne manifestacije zla budu dokumentovane, proučene i opisane. I dalje će se lagati ali uz knjigu Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi – laž se ne može cementirati i podići na nivo istorijske istine. Porozan će biti i novi nacionalni identitet koji se pokušava konstruisati na laži.

Knjiga Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi nastala je u okviru naučnog projekta o stradanjima dečje populacije u ratu u Bosni i Hercegovini devedesetih godina i samo je prvi realizovani deo tog projekta. Na njoj je godinama, praktično od 1996. godine, radio multidisciplinarni istraživački tim. Njeni su akteri prof. Smail Čekić, prof. Muhamed Šestanović, Merisa Karović i Zilka Mastalić – Košuta. Izdavač je Univerzitet u Sarajevu, Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava.

Pred akademskom javnošću, pred javnošću uopšte – domaćom i stranom – nalazi se naučna studija o jednom od najgnusnijih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini na kraju XX veka. Autori su obrazložili metod, precizirali pojmovno-kategorijalni aparat, dali politički i istorijski kontekst rata i počinjeni zločin nad decom Sarajeva posmatrali u okviru međunarodnog prava. Oni govore jezikom brojki. Poznat je broj lokacija, 115, na kojima su, uz ostale, ubijana i deca. Utvrđena je struktura ubijene dece – u ovoj knjizi 524 – po starosti, polu, nacionalnoj pripadnosti, mestu izvršenja zločina, načinu izvršenja. Ali sve te okrutne brojke deluju apstraktno dok se ne dođe do središnog dela knjige: popisa ubijene dece, sa fotografijom svakog ubijenog deteta, a tamo gde se nije mogla naći fotografija, sa pupoljkom ruže. I kratkom biografijom svakog ubijenog deteta: čitav jedan mali svet snova i nada, neostvarenih mogućnosti i potencijalnog bogatstva. Nekako sam smogla snage da pročitam te opise života u nagoveštaju, ali ne i da sa teksta podignem pogled prema fotografijama tih devojčica i dečaka. Bojala sam se njihovih očiju u kojima nema srdžbe već razočaranosti: zašto, zar vi tada kada su nas nemilosrdno usmrćivali niste već bili odrasli, zreli i odgovorni ljudi? Sa tim pitanjem su se, uverena sam, uz svu naučnu strogost i činjeničnu preciznost, sretali i autori knjige Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi. Zato su, verujem, i detaljno obrazložili razloge zbog kojih su stradanja dece u gradu u opsadi učinili predmetom naučnog proučavanja.

Autorski tim polazi od toga da su „Djeca… po međunarodnom humanitarnom pravu zaštićena (lica) od bilo kakvog napada, što je bilo jako dobro poznato i onima koji su planirali, pripremali i (iz)vršili zločine nad djecom, a zatim i nad njihovim roditeljima, ali i svim ostalim koji imaju djecu i koji mogu razumjeti i shvatiti karakter i težinu takvog (izvršenog) zločina.“

Stradanje dece, ravnodušnost sa kojom su ubijana, najbolje ilustruju namere planera i izvođača rata, sam karakter rata kao etničkog inženjeringa: ljudi, uključujući najslabije, bili su puki materijal za ostvarenje zamišljenog plana: „Gađana su i djeca u školama, kući – stanu, na ulici i dok su se igrala napolju i drugim mjestima.“

Najzad, visok procenat dečje populacije, kao najslabije i najosetljivije, među ubijenima i ranjenima u Sarajevu u opsadi, zahteva dugoročna i kompleksna proučavanja zbog višestrukih posledica: demografskih, psiholoških, kulturoloških i civilizacijskih. Posebno, zbog sistema vrednosti u postratnim društvima: relativizacije moralnih i pravnih normi, dovođenja u pitanje naučnih saznanja, posvemašnjeg nasilja koje permanentno podriva osnove mira i stabilnosti.

U opsadi Sarajeva koja je trajala 1.479 dana ubijeno je 10.615 ljudi – od toga 1.601 dete, a ranjeno je 61.136 ljudi – od toga 14.946 dece. Važna su, dakako, empirijska istraživanja. Ali u sredinama gde se sve brzo zaboravlja i lako poigrava brojkama, od suštinske je važnosti težnja ka istorijskoj istini kao sinergiji nauka. Bez toga nema samorefleksije, a bez nje ni perspektive.

Šta bi nama u Beogradu, u Srbiji koja je mnogonacionalna država, mogla da znači knjiga Zločin nad djecom Sarajeva u opsadi? Budući da autori knjige zločin nad decom Sarajeva vide kao zločin države Srbije „izvršen u ambijentu agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu na kraju XX stoljeća“, dolazak knjige u Beograd je znak poverenja u srpsko društvo, u napore koje ono čini da se počinjeni zločini ne relativizuju. Relativizacija je drugo ime za ravnodušnost koja je egzistencijalna opasnost: ona je, kako je govorio jedan ruski mislilac u XIX veku, prvi znak istorijskog propadanja naroda.

Još su žive velikodržavne ideje. One imaju nivo dogme, koja srpski narod drži u sukobu sa realnim svetom podstičući proces truljenja u njemu samom. Ali, etnički nacionalizam nije uspeo da amalgamiše i homogenizuje srpsko društvo: ono je, duboko sam uverena, pluralnije nego što izgleda. To vi iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i vi, roditelji ubijene dece, dobro znate i zato ste danas u Beogradu. Primamo vas sa stidom i nepristajanjem da se u ime bilo kog cilja identifikujemo sa zločinom. Mi, dakako, znamo da postoje ideje koje vode u zločin. Takve su ideje organskog jedinstva nacije i etnički čiste države. Ali i da su one u svakom pokušaju da se ostvare završavale u katastrofi. Drugog nije moguće videti kao fizičku smetnju ostvarenju mitologije a da se time ne ugroze sloboda i razvoj vlastitog naroda. U Beogradu su vas, dragi prijatelji iz Sarajeva, dočekali ljudi koji su toga uvek bili svesni. Neka vas ne zbunjuje muk koji vlada u ovoj dvorani: vaša potresna, vaša dragocena knjiga, trenutak je istine za nas. Hvala vam za to.

Reč na promociji knjige Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi, u izdanju Univerziteta u Sarajevu, Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo 2012, u Beogradu, 6. aprila 2012.

Helsinška povelja, 161-162, mart-april 2012.

Peščanik.net, 14.04.2012.

Srodni link: Mirko Đorđević – Mladenci sarajevski bez sveće i pomena

SARAJEVO