AFP, Qais Usyan
AFP, Qais Usyan

Godina 1996. i lokalni izbori u Srbiji. Milošević i njegovo društvance – uhvaćeni u izbornoj krađi, zbog koje su građani Srbije protestovali nekoliko meseci.

Godina 2012. – parlamentarni, lokalni i predsednički izbori. Lažna partija vlaške manjine, sa predvodnicima – uhvaćena u izbornoj zloupotrebi. Građanstvo Srbije gleda svoja posla, ako se izuzme nešto malo čarki na TV-u i drugim elektronskim medijima.

Reklo bi se – prema svecu i tropar. Milošević i njegova SPS su ipak bili mnogo veći ulog u sudbini Srbije, nego što je izborna lista NOPO – partija vlaške manjine, iz koje je zamirisao Đoka. Ipak, mnogi među nama su neosnovano poverovali da je 2000. godina stavila tačku na izborna lažiranja i zloupotrebe. Na primeru NOPO, pokazalo se da nije tako.

Najbolje je poći hronološkim redom.

Deo prvi – Riče, Riče, koliko je sati?

Republička izborna komisija (RIK) proglasila je izbornu listu NOPO – partija vlaške manjine, osamnaestu i poslednju na ukupnoj (zbirnoj) izbornoj listi, kao kandidata na parlamentarnim izborima. Protiv odluke o proglašenju NOPO, jedan birač je podneo prigovor. Na osnovu čl. 95. st. 1. Zakona o izboru narodnih poslanika: „Svaki birač, kandidat i podnosilac izborne liste ima pravo da podnese prigovor Republičkoj izbornoj komisiji zbog povrede izbornog prava u toku izbora ili nepravilnosti u postupku predlaganja odnosno izbora“. Prigovor se podnosi RIK-u u roku od 24 sata od izvršenja izborne radnje (u ovom slučaju – od donošenja odluke o proglašenju izborne liste NOPO). Ovaj prigovor je bio zasnovan na nekoliko tvrdnji podnosioca: (1) da lista NOPO nije bila podržana sa 10.000 punovažnih potpisa građana koji uživaju biračko pravo, (2) da su potpisi bili prikupljani zloupotrebom koja se sastojala u tome da su javnim oglasom građani pozivani da se prijave kao kontrolori izbora, za šta im je nuđena novčana naknada, a da je, kada bi se prijavili, od njih traženo da potpisom podrže izbornu listu NOPO, te (3) da su podnosioci liste NOPO svesno čekali da se nađu poslednji na listi, sa namerom da svojim nazivom „Nijedan od ponuđenih odgovora“ birače dovedu u zabludu svojim imenom. RIK je svojim rešenjem (02 broj: 013-371/12 od 24. IV 2012) ovaj prigovor odbila kao neosnovan.

Odbijanje prigovora, povodom tvrdnje birača da lista nije bila podržana dovoljnim brojem punovažnih potpisa, RIK je obrazložila ovako: Podnosilac prigovora pogrešno misli da podnosilac izborne lista nema 10.000 verodostojnih potpisa birača koji podržavaju izbornu listu jer je Republička izborna komisija utvrdila da je uz izbornu listu podneseno 10.407 pravno valjanih, sudski overenih izjava birača koji podržavaju izbornu listu, od čega su 20. aprila 2021. godine dostavljene 6.954 izjave, a 23. aprila 2012. godine, postupajući po zaključku Republičke izborne komisije, još 3.453 takve izjave birača. E, sad zašto je RIK naložila podnosiocu liste NOPO da podnese još 3.453 overena potpisa, kad to zajedno sa „pravno valjanih“ 6.954 čini više od 10.000 potpisa, u ovom stadijumu postupka se još ne vidi, ali će se videti iz daljeg razvoja RIK-ovog trilera. Takođe, u ovoj fazi postupka se ne vidi zbog čega RIK nije odbila proglašenje liste kada ona nije bila podržana sa 10.000 potpisa, kako to Zakon o izboru narodnih poslanika nalaže u čl. 43 i 44, već sa 6.954 popisa, blagonaklono ostavivši NOPO-u rok da skrpi još – a videće se iz daljeg razvoja ove pikantne male izborne procedure.

Odbijanje prigovora povodom tvrdnje da su potpisi prikupljani zloupotrebom javnog poziva građanima da budu kontrolori, RIK objašnjava na pravno osobito zanimljiv način: Što se tiče načina i metoda koje je stranka `Nijedan od ponuđenih odgovora` koristila u prikupljanju potpisa podrške, a koje navodi podnosilac prigovora, a koji se ne mogu smatrati prinudom, ili drugim oblikom nezakonitog uticanja na volju birača, jer je birač članom 52. Ustava Republike Srbije definisan kao punoletan i poslovno sposoban građanin Republike Srbije, a predizborna obećanja koja biračima daju učesnici u izborima, predstavljaju uobičajenu izbornu praksu i ni na koji način ne ugrožavaju načela slobodnog, opšteg, jednakog i neposrednog izbornog prava. Dakle, RIK smatra ne samo da nije u pitanju prinuda, niti bilo koji drugi oblik uticaja na slobodu volje birača. Prinuda nije, ali svakako jeste izazivanje zablude ponašanje NOPO kojim se građani pozivaju da uz naknadu budu kontrolori, a potom se navode na potpisivanje liste. Potom – prinuda, zabluda, pretnja i svi drugi uticaji na slobodu volje pojedinca relevantni su, suprotno onome što obrazlaže RIK, upravo kad se radi o poslovno sposobnim punoletnim licima, a ne onim koji su poslovno nesposobni. Jer, poslovno nesposobnim pravni poredak i ne daje mogućnost da izjave pravno relevantnu volju – zato oni i nemaju biračko pravo. Da li RIK (predsednik je advokat) ove jednostavne činjenice pravnog života ne zna ili za njih neće da zna? Nadalje, predizborna obećanja učesnici na izborima daju da bi ubedili birače da glasaju za njih, a ne da bi ih dovodili u zabludu radi stavljanja potpisa podrške izbornoj listi. RIK, kao specijalizovan izborni organ, ne ume ili neće da načini ovu razliku?

Odbijanje prigovora povodom tvrdnje da naziv izborne liste NOPO u vezi sa mestom na ukupnoj izbornoj listi može dovesti birače u zabludu, RIK daje sledeće objašnjenje: … taj naziv je u svemu usklađen sa članom 42. stav 1. Zakona o izboru narodnih poslanika, prema kojem se naziv političke liste određuje prema nazivu političke stranke koja podnosi listu, s obzirom na to da je politička stranka `Nijedan od punuđenih odgovora` upravo pod tim nazivom zvanično registrovana kod Ministarstva za ljudska i manjinska prava, državnu upravu i lokalnu samoupravu. Hajde sad da ostavim po strani to što je ova stranka kod ovog Ministarstva registrovana pod zvaničnim nazivom „Nijedan od ponuđenih odgovora – partija vlaške manjine“, a ne prosto kao neutralni NOPO. Ovakvim „obrazloženjem“ se ne odgovara na prigovor koji tvrdi da kombinacija imena stranke i činjenica da je poslednja na ukupnoj listi može da dovede birače u zabludu.

Deo drugi: Buđenje pravosuđa iz „reforme“

Protiv rešenja RIK kojim je odbijen njegov prigovor, isti birač je podneo žalbu Upravnom sudu, na osnovu čl. 97 st. 1 Zakona o izboru narodnih poslanika: „Protiv svakog rešenja Republičke izborne komisije donetog po prigovoru može se izjaviti žalba Upravnom sudu“. Rok za žalbu je 48 sati od prijema rešenja. U žalbi, birač je ponovio i unekoliko razjasnio tvrdnje iz prigovora koje je ranije podneo RIK-u, a izneo je i tvrdnju da NOPO nije stranka vlaške manjine, već fingira da je to, te da sa Vlasima kao manjinom „nema nikakve veze“. U svojoj presudi (11 Už – 127/12 od 30. aprila 2012. godine – veće Upravnog suda u sastavu: Živana Đukanović, kao predsednica i veća i sudije Ljiljana Maksimović i Ljiljana Jevtić), Upravni sud se izjasnio samo o žalbenom navodu koji se odnosi na broj punovažnih potpisa kojima je lista podržana, a ne i o ostalim žalbenim razlozima.

O pravilima koja se moraju poštovati da bi se smatralo da je jedna izborna lista podržana dovoljnim brojem punovažnih potpisa građana, Upravni sud je izneo sledeće: Prema članu 43. st. 1 Zakona o izboru narodnih poslanika, izborna lista je utvrđena kad je svojim potpisima podrži najmanje 10.000 birača, a prema odredbi čl. 44 st. 2 istog zakona uz izbornu listu, Republičkoj izbornoj komisiji dostavlja se dokumentacija i to: potvrda o izbornom pravu za svakog kandidata sa izborne liste, u kojoj je naznačeno ime i prezime, datum rođenja, zanimanje i lični broj kandidata, pismena izjava kandidata da prihvata kandidaturu, potvrda o prebivalištu, kandidata, pismena saglasnost nosioca liste, ovlašćenje lica koja podnose izbornu listu, uverenje o državljanstvu, sudski overeni, na posebnom obrascu, potpisi birača koji su podržali određenu izbornu listu. U pogledu momenta u kome se ocenjuje da li je podnesena izborna lista podržana od najmanje 10.000 građana, nezavisno od toga da li su u tom momentu potpisi punovažni, Upravni sud je zauzeo sledeći stav, prihvativši navode iz žalbe: Sud nalazi da nije bilo zakonskog osnova da Republička izborna komisija posebnim zaključkom naloži dopunu nedostajućih potpisa birača do 10.000 potrenih, koji podržavaju ovu listu, jer je uslov za prijem liste da je uz nju priložen spisak od 10.000 birača čiji su potpisi sudski overeni, u skladu sa članom 44. navedenog zakona. Tek kad je ovaj uslov ispunjen, može se zaključkom naložiti otklanjanje nedostataka u podacima u odnosu na tih 10.000 potpisa. Iz rešenja same RIK lako je utvrditi da je u momentu podnošenja liste, ona bila podržana sa 6. 954 potpisa, što znači da RIK nije smela da primi listu ili je morala da odbije proglašenje liste NOPO – partija vlaške manjine, a ne da ostavi dodatni rok za prikupljanje potpisa. Da se Upravni sud zadržao samo na ovoj konstataciji, RIK ne bi imala šta drugo da učini, osim da na osnovu presude Upravnog suda, donese novo rešenje kojim odbija da proglasi ovu listu, što bi rezultiralo brisanjem NOPO sa ukupne (zbirne) izborne liste za parlamentarne izbore.

Međutim, Upravni sud se tek razbudio iz reformskog mamurluka. Obrazlažući činjenični osnov svoje odluke, taj Sud je naveo da je RIK proverom podnesenih 6.954 utvrdila da ima nepunovažnih potpisa: 51 potpisnik nije upisan u jedinstveni birački spisak, 5 potpisnika su više puta upisana u birački spisak, 211 potpisnika je prethodno podržalo druge izborne liste, „da je 10 lica čije su izjave vraćene ovlašćenom licu bilo upisano u spisak“ (ma šta ovo pod navodnicama značilo), te da je ukupan broj punovažnih potpisa u momentu podnošenja liste NOPO bio 6.344, zbog čega je nedostajalo još 3.656 punovažnih potpisa građana. Dalje, Upravni sud izlaže da je podnosilac u naknadno ostavljenom roku podneo RIK-u još 3.453 punovažna potpisa, što ukupno čini 9.797 punovažnih potpisa, a to nije dovoljan broj (čak ni posle nepunovažno datog naknadnog roka) da bi jedna lista bila validno podržana. Upravni sud je naglasio da mu RIK nije dostavio potpisane izjave građana kojima oni podržavaju listu NOPO, te taj Sud nije mogao proveriti ni broj ni punovažnost potpisa. Zato Upravni sud daje RIK-u sledeći nalog: Međutim, kako je Republička izborna komisija pogrešila i naložila zaključkom otklanjanje nedostajućih potpisa, a na osnovu različitog broja potpisa na koje se sama komisija poziva u ožalbenom rešenju i zaključku od 21.04.2012. godine, to je dužna da ponovo proveri da li je podnosilac izborne liste `Ni jedan od ponuđenih odgovora` otklonio nedostatke na koje mu je ukazano zaključkom od 21.04.2012. godine, te da li su ispunjeni uslovi iz člana člana 43. stav 1 i člana 44. stav 2 Zakona o izboru narodnih poslanika za proglašenje navedene izborne liste. Ukoliko ponovnom proverom broja spiska potpisa RIK utvrdi da podnosilac izborne liste nema 10.000 validnih potpisa, dužna je da usvoji prigovor i poništi rešenje o proglašenju izborne liste. Ovako formulisanim zaključkom Upravni sud je propustio: (1) da naloži RIK-u da utvrdi koliko je bilo potpisa (bez obzira na punovažnost) u momentu podnošenja liste, a bilo ih je manje od 7.000 i (2) da naloži RIK-u da broj i validnost potpisa proveri na proverljiv i kontrolabilan način, jer je sam Sud objasnio da mu potpisi kojima se podržava lista, nisu bili dostavljeni. Ovde naglašavam da Upravni sud, po Zakonu o izboru narodnih poslanika (čl. 97. st. 4. i 7.) ne može da promeni rešenje RIK, već samo da ga poništi i da RIK-u naloži da punovažno izvede izbornu radnju koja je poništena. I RIK to zna.

Pa zato imamo i

Deo treći: Kako RIK poštuje reformisano pravosuđe?

Problemi sa izbornom listom Nijedan od ponuđenih odgovora

Upravni sud u Beogradu saopštio je večeras da je poništio rešenje Republičke izborne komisije o proglašenje liste za parlamentarne izbore Nijedan od ponuđenih odgovora.

Upravni sud je postupao po žalbi na rešenje RIK koju je podneo Aleksandar Lišančić iz Beograda.

Sud je na današnjoj sednici konstatovao da je žalba opravdana i odlučio da poništi rešenje RIK, jer je utvrđeno da podnosioci liste Nijedan od ponuđenih odgovora nisu imali dovoljan broj pravno valjanih potpisa, navodi se u saopštenju Upravnog suda.

RIK je večeras ponovo zaključila da je lista NOPO pravno valjana, jer su njeni podnosioci dostavili 10.140 validnih potpisa. Na večerašnjoj sednici Komisije je rečeno da je podnosilac izborne liste NOPO u celosti otklonio nedostatke koji su bili smetnja za proglašenje te liste.
Izvor: www.021.rs, 30.04.2012, 20:35

Dakle, RIK je hitno, za samo nekoli sati proverila preko 10.000 potpisa, uključujući i njihovu punovažnost, ponovo odbila prigovor birača i potvrdila listu NOPO. Nije se bavila pitanjem koliko je birača podržalo listu u momentu kad je podnesena. Nije se RIK bavila ni brojkama koje su, prema njenim rešenjima različite. Zašto bi se bavila – pa to je tako trivijalno!

Biraču je ostalo da ponovo podnese prigovor RIK-u, pa žalbu Upravnom sudu. Ali, danas je 1. maj, praznik rada, RIK ne radi državnim praznikom, izbori su nepovratno zakazani za 6. maj – kada će Đoka ubiti svoju aždaju – fer izbornu igru i pošteno zarađene glasove birača. Vreme teče protiv pravnih lekova za kontrolu rada neodgovorne institucije poznate pod imenom RIK, institucije koja preti da ponovo kompromituje izbore, da stepen uživanja prava na poštene izbore građana Srbije svede na onaj od pre 1996. godine.

Zašto?

Kao u svakom kriminalnom slučaju, u ovom trenutku (početak istrage javnosti) mogu se formirati jedino verzije.

Počinjem sa onom “sofisticiranom”:

Nabeđenoj levici (DS + SPS) stalo je da disperzira tzv. desnicu i rasipanjem glasova smanji šanse SNS-u da formira koaliciju.

Nastavljam oksimoronskom verzijom:

E, ne može u parlamentarnoj demokratiji da se glasa protestno, belim listićima. Formiraj stranku, bori se za njen program, pronađi Đoku, pa ćeš dobiti NOPO, sve u skladu sa ovdašnjom totalitarnom demokratijom.

Nije za potcenjivanje ni ova:

Smatraj sopstvene građane beslovesnim, ubaci NOPO, pa će se oni koji bi da ponište glas upecati i zaokružiti NOPO.

Dopuniti:
_________________________________

Sve žrtvujući ljudsko pravo na slobodne izbore, podsmevajući se entuzijazmu „šetača“, uključujći i „čuvare vatre“ koji nemaju ništa da prebace RIK-u, pomešaj karte RIK-a i suda, kao što je neumrli Milošević tako – neuspešno – jednom učinio.

PDF:

Odbijanje prigovora

Žalba

Usvajanje žalbe

Peščanik.net, 01.05.2012.

BELI GLAS

The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima. Dobitnica nagrade „Osvajanje slobode“ za 2020. godinu.

Latest posts by Vesna Rakić Vodinelić (see all)