U veoma kratkom roku svet je saznao mnogo toga o neodgovornosti tajnih službi i o kriminalnim programima nadzora. Službe su svesno pokušavale da izbegnu svaku kontrolu zvaničnika ili javnosti. Iako iz do sada objavljenih dokumenata proizlazi da su najgori počinioci američka NSA i britanski GCHQ, ne smemo zaboraviti da je masovni nadzor globalni problem koji iziskuje globalna rešenja.

Programi nadzora nisu samo pretnja privatnoj sferi, već pre svega slobodi mišljenja i otvorenim društvima. Postojanje špijunskih tehnologija ne sme da upravlja donošenjem političkih odluka. Imamo moralnu dužnost da našim zakonima i vrednostima ograničimo programe nadzora i zaštitimo ljudska prava.

Društvo može da razume i kontroliše ovaj problem samo kroz bespoštednu i stručnu raspravu. Isprva su neke vlade, koje se nakon otkrića masovnih sistema nadzora osećaju ogoljenima, inicirale do sada neviđenu kampanju progona kako bi potisnule ovu raspravu. One su zastrašivale novinare i inkriminisale objavljivanje istine. Javnost u tom trenutku nije bila u stanju da oceni značaj ovih otkrića i verovala je da njene vlade donose ispravne odluke.

Danas znamo da je to bila greška i da takvo delovanje ne služi javnom interesu. Rasprava koju se nameravali da spreče, sada se odvija u celom svetu. I umesto da je nanelo štetu, postajemo svesni kolike su koristi od ovog novog javnog znanja, jer politika upravo predlaže reforme.

Građani moraju da se suprotstave prikrivanju informacija o pitanjima od izuzetnog javnog značaja. Onaj ko govori istinu, nije počinio nikakav zločin.

Edward Snowden

 
Edward Snowden je ovaj tekst napisao 1. novembra u Moskvi, a redakciji Spiegela je stigao preko kriptovanog kanala.

51 poznata ličnost iz kulture, politike i društvenog života podržala je davanje nemačkog azila Edwardu Snowdenu. Među njima su i:

Hans Magnus Enzensberger, pisac

Amerika može da nas povredi. Biti na mestu broj 1 je izuzetno naporno i navlači bes svih drugih. Građani SAD bespomoćno posmatraju kako se njihov san pretvara u noćnu moru. Jedan čovek, koji i dalje veruje u američki ustav, nalazi se u Moskvi. Zašto niko nije ni prstom mrdnuo da pomogne Edwardu Snowdenu? Mnogi mu se dive, ali do sada nisu ništa uradili za njega.

Za Britance, koji su postali kolonija SAD, on je izdajnik. Nemačku u Vašingtonu smatraju protektoratom. EU je zaokupljena samonametnutom krizom. Ostaju samo države Skandinavije, lideri u pitanjima kao što su svetski mir i ljudska prava.

Najbogatija i najnezavisnija od njih je emirat Norveška. Ona nije član EU. Od njenog čuvenog premijera Gro Harlem Brundtlanda potiče čuvena rečenica: „Biti dobar je nešto tipično norveški“. Norveška je 1935. godine, dok je još bila siromašna, izazvala moćni Sovjetski savez time što je dala azil Leonu Trockom. Danas i tamo vlada zlokobna tišina. Umesto što deli Nobelove nagrade za mir, norveška vlada bi trebalo da u „tipično dobrom maniru“ Snowdenu izda pasoš i vizu i garantuje mu neograničenu dozvolu boravka.

Daniel Brühl, glumac

Pozdavio bih potez kojim bi Snowden dobio azil od jedne demokratske zemlje koja demokratiju stavlja iznad svih interesa i savezništava.

Alice Schwarzer, publicistkinja

Smatram veoma smislenim kada bi on svedočio pred istražnim odborom u Nemačkoj. On je značajno doprineo neophodnoj debati i zaslužuje naše poštovanje. Znao je šta čini i sada plaća veliku cenu.

Spiegel, štampano izdanje, 04.11.2013.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 04.11.2013.

NOVE TEHNOLOGIJE