Tebe Interesno http://bit.ly/1nMquAy

 
Daj bože da najesen u Srbiji bude – novih poplava.

Jedini koji se danas tako mole bogu i raduju poplavama su zaposleni u javnom sektoru. Povod za takav svojevrsni ”moleban” su izjave premijera i ministara privrede i finansija da, iako je bilo najavljeno kao reformska ”sigurica”, do oktobra neće biti smanjivanja zarada zaposlenih u državnoj službi.

Dobro, možda Srbiju ne treba da zadesi nova poplava da bi se odložilo smanjivanje zarada. Za našeg premijera možda je dovoljno, daleko bilo, da zemlju pogodi suša, da Ceca otkaže koncert u Novom Sadu ili da Novak Đoković ne osvoji turnir u Vimbldonu, pa da naša Vlada donese uredbu kojom se za daleku budućnost odlaže hitna i neophodna odluka o smanjenju plata u državnim službama, u okviru takozvane hitne i neophodne fiskalne konsolidacije. A sve zato da narod ne bi patio.

Na tom uravnoteženju prihoda i rashoda države (to je ta fiskalna konsolidacija) nema ko nije insistirao od trenutka kad je formirana naša nova Vlada – od Evropske komisije (”Evropska unija traži od Srbije da ubrza mere fiskalne konsolidacije”), preko Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke (”Vlada mora da reaguje brzo i odlučno, jer su strukturne reforme i fiskalna konsolidacija hitne”) do mandatara (kasnije premijera), Fiskalnog saveta Srbije i svih vodećih domaćih ekonomista.

”Nova Vlada mora da obuzda budžetski deficit hitnom fiskalnom konsolidacijom i dobro je da je najavljeno smanjenje plata u javnom sektoru za određeni procenat jer će to doprineti uštedama”, izjavio je krajem aprila Aleksandar Vlahović, predsednik Saveza ekonomista Srbije.

A onda su došle poplave u Obrenovcu i okolini, pa su se one (poplave) pojavile kao zgodan populistički izgovor da napaćeni i poplavljeni narod ne treba još da pati i zbog fiskalne konsolidacije i zato treba da bude oslobođen smanjivanja državnih plata.

Naš premijer izjavio je pre neki dan da Vlada ”zbog poplava razmišlja da se mere fiskalne konsolidacije odlože za jesen. To bi značilo da u ovom trenutku ne diramo plate i penzije”, objasnio je premijer, dodajući da je bila namera da se plate smanje već sada, a penzije od oktobra.

Naš premijer je još rekao da će se ”ljudi tome radovati, ali on neće jer zna kakvo je stanje javnih finansija” i da zato ”sve reforme treba da se izvedu u najbržem mogućem roku”.

Naš premijer jedino nije objasnio kakve veze imaju poplave s odlaganjem smanjivanja plata zaposlenih u državnoj službi?

Iako to nigde nije zvanično potvrđeno, ispada da su zaposleni u državnoj službi najveći ”pogorelci” od poplava, pa da im zato treba ”progledati kroz prste” i odložiti strahovito važan državni zadatak smanjivanja zarada u okviru najavljene hitne fiskalne konsolidacije (ostali zadaci: borba protiv sive ekonomije, bolja naplata poreza…).

Zato samo može da se nagađa da li je premijer hteo da kaže kako je danas posle poplava ”narodu”, ili još preciznije ”delu naroda”, teško i da je njegova (narodna) država tu da mu (narodu) pomogne kad je teško.

To već dobro zvuči.

Uostalom, i ministar privrede kaže da ”imamo već dovoljno bolnih poteza koje sprovodimo i koji utiču na raspoloženje ljudi”. To bi trebalo da znači da bi smanjenje plata u državnom sektoru verovatno nagrizlo rejting premijera, Vlade i vladajuće partije.

Ali, kako može nešto čemu se narod raduje da bude dobro za državu ako se premijer od toga ježi jer ”zna kakvo je stanje javnih finansija”?

Svi znaju, i vrapci na grani, kakvo je stanje javnih finansija.

Očajno.

Pa zašto onda naš premijer popušta narodu?

Profesor Dragan Đuričin u zaključku nedavno objavljenog teksta ”Ekonomske reforme u Srbiji i uloga političara” kaže: ”Moje viđenje uloge političara u ekonomskoj budućnosti Srbije vezano je za pronalaženje trajnog rešenja za pretnju bankrota”. Nešto ranije u istom tekstu, profesor Đuričin piše: ”Bankrot se ne može izbeći bez antikriznog programa… Paralelno sa prethodnim reformama, treba nastaviti sa procesom fiskalne konsolidacije. Prvi koraci u dobrom pravcu su uspostavljanje fiskalne discipline i uvođenje ‘sive’ ekonomije u legalne tokove. Takođe, neophodne su mere štednje. Da bi se primenilo načelo ‘čvrstog budžetskog ograničenja’ – rashodi jednaki prihodima – mora se raditi više, a zarađivati manje”.

Da bi se narod nečemu obradovao posle poplava, naša Vlada izmislila je mekšu i sporiju varijantu fiskalne konsolidacije. ”Tvrđa” varijanta odlaže se za kraj godine. Kao što se i rebalans budžeta odlaže za kraj jula.

Iako smo poverovali da je fiskalna konsolidacija gotova stvar, ona i dalje ostaje ”glavni izazov” za Vladu, kako je to proročki predvidela Evropska komisija u prolećnom izdanju ”Evropske ekonomske prognoze”.

Zašto je važna hitna fiskalna konsolidacija?

Umesto teorijskog, praktični odgovor-pouku ponudio je pre neki dan (10. jun) na 15. Briselskom ekonomskom forumu Valdis Dombrovskis, poslanik u Evropskom parlamentu i donedavni premijer Letonije. On je objasnio da je veliki i presudan uticaj u brzom oporavku od krize ove baltičke države imala – snažna fiskalna konsolidacija koja je donela finansijsku stabilnost i privredni rast. Ta pravovremena fiskalna konsolidacija napravila je od Letonije zemlju s najvećim rastom u Evropskoj uniji u godinama najveće ekonomske krize i pokazala da se promena može brzo postići. Ali za taj bolan proces prilagođavanja potrebni su volja i upornost premijera i Vlade. I, naravno, podrška birača.

Suprotan primer je Grčka gde su političari, u strahu od negativnih posledica po svoj rejting i sreću naroda, stalno odgađali fiskalnu konsolidaciju. Pa zato danas plaćaju tako visoku cenu.

„Odlaganjem fiskalne konsolidacije povećava se njen potrebni obim i odlažu finansijska stabilnost i povratak ekonomskom rastu“, kaže je Dombrovskis.

Srbija već pet godina ima neku ”poplavu” zbog koje političari odlažu fiskalnu konsolidaciju. Zato je stanje u javnim finansijama sve gore i gore.

A bankrot sve bliži i izvesniji.

 
Peščanik.net, 17.06.2014.