Čudo u Milanu, Vittorio de Sica http://goo.gl/CymnSy

 
Govori Željko Plavšić iz Edukacionog centra iz Leskovca; razgovor vodila Svetlana Lukić.

Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja, koje vodi Aleksandar Vulin, raspisalo je konkurs za nevladine oranizacije i doneta je odluka da njih 122 dobiju novac.

Konkurs se raspisuje za unapređenje sistema socijalne zaštite, što podrazumeva unapređenje usluga, stručnih kompetencija profesionalaca u socijalnoj zaštiti i slično. Kad se govori o unapređenju usluga, misli se na pomoć u kućama za stare, dnevnim boravcima za decu sa smetnjama u razvoju, dnevnim boravcima za stare, prihvatilištima. To je smisao ovog konkursa i on kao takav nije nov. Taj konkurs traje već godinama. I godinama nevladine organizacije, koji su u stvari najveći pružaoci usluga socijalne zaštite, unapređuju svoje usluge i obim svojih korisnika. Na kraju krajeva, na osnovu iskustva, programa rada, stručnih kompetencija, one i dobijaju licence za rad.

Govorimo o dva miliona evra.

Govorimo o 226 miliona dinara.

Šta je sporno u rezultatima tog konkursa, po vašem mišljenju?

Kada je objavljena lista vrednovanja projekata, videli smo da je tu jako veliki broj nama nepoznatih organizacija. U trinaest opština južne Srbije jablaničkog i pčinjskog okruga nijedna organizacija nije prošla, u Prokuplju su prošle dve nepoznate, a dve organizacije koje su pružaoci usluga već godinama – nisu ispunile kriterijume. To je bila inicijalna kapisla da pogledamo šta se tu dešava.

Napravili smo analizu dobitnika preko Agencije za privredne registre i videli da je više od pola organizacija koje su dobile na konkursu registrovano u ovoj godini. Te organizacije nisu mogle da uđu u sistem vrednovanja, jer po konkursu je neophodno da se dostavi završni izveštaj za prethodnu godinu.

Daljom analizom smo utvrdili da većina tih organizacija u svom polju delovanja nema socijalnu zaštitu; neke se bave ekologijom, neke drugim stvarima. Onda smo videli da je jedan broj tih organizacija registrovan 15-20 dana pre ili čak u toku konkursa.

Još gore, našli smo identične statute kod niza ovih organizacija, sa istim greškama u kucanju. Onda smo u dobroj veri i dobroj nameri uputili dopis ministarstvu da preispita rad komisije, kako ministarstvo ne bi došlo u poziciju da prekrši zakon i procedure koje je samo donelo.

Pogledala sam spisak te 122 organizacije. U septembru i oktobru ove godine je bila hiperprodukcija; praktično iz dana u dan su formirane razne organizacije, od Babušnice, Kosjerića, Velike Plane, Malog Zvornika itd. Upadljivo je da je oko trećina organizacija koje su dobile sredstva osnovana pre mesec, dva ili tri.

Uvidom u podatke APR-a videćete da su u jednom slučaju suprug i supruga registrovali dve organizacije i da je obe trebalo da dobiju po dva miliona dinara. U tom mestu, organizacija koja godinama pruža usluge dnevnog boravka sa šetnjama za decu sa smetnjama u razvoju, morala je ovih dana da bude privremeno zatvorena, dok lokalna samouprava sledeće godine ne bude raspisala konkurs i dobila sredstva za njen rad.

Ta deca ne znaju zašto sutra neće moći da odu u svoju školicu. Naprosto je bilo nedopustivo to uraditi na ovakav način. U dobroj veri smo intervenisali, a onda dobili jako rigidan odgovor sa kojim nismo mogli da se složimo. Naprosto to nije bio način na koji smo hteli da komuniciramo. Mi smo partner državi u razvoju socijalne zaštite, tako je definisano zakonom, a na ovaj način se kriminalizujemo samo zato što smo posumnjali da postoje neregularnosti u konkursu.

Prosto je neverovatno kakvu je terminologiju koristio ministar Vulin. On je to okarakterisao kao hajku protiv njega i njegovog ministarstva; da se ljute oni koji su navikli da dobijaju godinama. Na ovaj način je posredno uskraćen posao za 150 ljudi i 4.500 volontera, a postaju ugroženi invalidi, starije osobe i tako dalje, pri čemu je usledila pretnja da će ministar naknadno preispitati ko je sve ovih godina dobijao novac od države i ko se obogatio. To je bio njegov odgovor.

Dobro je da ministarstvo ima uvid u to šta je rađeno u prethodnom periodu, dobro je da ministarstvo ode u dnevni boravak u Veliku Planu, da vidi dnevni boravak u Trsteniku, dobro je da dođe da vidi kako se sprovodi usluga Pomoć u kući u Vlasotincu i Crnoj Travi. Bilo bi odlično da se i ministarstvo pohvali radom nevladinih organizacija koje je finansiralo i brojem korisnika koji su radom tih organizacija bili zaštićeni na sistematičan način. Ali rečnik koji je upotrebljen naprosto nije ukazivao na to da ministarstvo želi uvid u kvalitet rada. Nama je to više ličilo na neki lov na veštice.

Ministar Vulin je sada poništio taj konkurs i rekao da će novac vratiti u budžet, a onda ga preusmeriti za lečenje dece koja boluju od retkih bolesti. To je njegovo rešenje.

Rešenje o utrošku budžetskih sredstava ne donosi ministar. Ne može neko od ministara sutra da odluči da Peščaniku dodeli 226 miliona dinara. Postoji zakon i zakon mora da se poštuje. Nas ne interesuje ko je ministar, nego zaštita korisnika i procedure kojima ćemo preko lokalnog i centralnog nivoa da obezbeđujemo sredstva za zaštitu korisnika, da im se obezbedi dostojanstven život na osnovu njihovih potreba.

Da li bi bilo u interesu javnosti da se zna ko je bio u toj komisiji?

Mi smo od ministra tražili da preispita rad članova komisije i da ponovi proceduru vrednovanja projekata. Zatražili smo da se preispitaju stručne kvalifikacije članova komisije i njihovo iskustvo u socijalnoj zaštiti. Moguće je da su u komisiji bili ljudi koji nemaju adekvatno znanje za vrednovanje projekata. Najmanje što je ministarstvo moglo da uradi je da preispita da li je kvalitetno rađeno, a očigledno je utvrdilo da nije, jer je konkurs poništen.

Trebalo je samo da se imenuje kompetentna komisija i da se ponovo vrednuju svi projekti, naravno uz poštovanje svih procedura, po kojima je nemoguće da u izbor za finansiranje uđu organizacije koje su registrovane 2014. Organizacije koje su reagovale na rezultate ovog konkursa nisu protiv razvoja civilnog sektora, naprotiv, ali procedura mora da se poštuje.

Jasno je da je tu komisiju osnovalo samo ministarstvo gospodina Vulina, je li tako?

Da.

Već je decembar, mnogi od vaših korisnika su ljudi koji imaju posebne poteškoće tokom zime. To može da dovede u dramatičnu poziciju mnoge od njih.

Mnogi korisnici će privremeno ostati bez usluge. Postoji opravdani strah da će mnogi od njih trajno ostati bez usluge, ukoliko ova hajka i ova retorika budu prenete na nivo lokalnih samouprava, koje bi sledeće godine mogle da se odreknu svoje, inače zakonske, obaveze da finansiraju usluge socijalne zaštite.

Bojimo se da ceo sistem koji je pravljen 15 godina može da bude srušen jednim potezom, velikim nerazumevanjem uloge koju svaki od sektora ima u procesu zaštite najugroženijih stanovnika.

Hoćete da kažete da može da bude još gore od ovoga?

Da, to je izvesno, ukoliko se nastavi sa ovakvom retorikom.

Mnogi građani su sumnjičavi prema svemu i to sa razlogom. Ne funkcioniše država, ali ima problema i u nevladinom sektoru, i to ne malih. Kada je ministar odgovarao na vaše primedbe, on je potezao taj okidač koji je lako potegnuti, a to je da je bilo kurpcije, da je bilo pljačke, a bilo je i nekih njegovih izjava koje nisam mogla da razumem.

Nijedno društvo nije savršeno, nijedan sektor ni u jednom društvu nije savršen, i svakako da tamo gde ima bilo kakvih grešaka i namera to treba sankcionisati, ali prozivati NVO mafiju i sve koji posumnjaju u bilo koju odluku države nazivati kriminalcima – to je zaista nedopustiv odnos prema građanima u 21. veku.

 
Iz radio emisije, 05.12.2014.

Peščanik.net, 04.12.2014.

Srodni linkovi:

Stefan Aleksić – MaNGO-GoNGO ili samo NGO

Vesna Pešić – Good night, and good luck

Saša Ilić – Džak za udaranje

Filip Balunović – Vulin i ukradeni identitet