Fotografije čitalaca, Rade Vilimonović
Fotografije čitalaca, Rade Vilimonović

U petak sam objavio tekst u kome sam bio zapanjen spekulacijama o sigurnom izlasku Grčke iz evrozone i Evropske unije. Tvrdio sam da se to neće dogoditi zbog obostrane koristi, o kojoj već pet meseci pregovaraju Siriza i Trojka. Samo par sati kasnije, vlada je zakazala referendum za 5. juli. Od tada me ljudi zadirkuju zbog moje pogrešne procene. Kažu da je raspisivanje referenduma dokaz da nastup Sirize u pregovorima nije bio taktički i da oni neće prihvatiti politiku štednje koja bi nas osudila na siromaštvo sledećih 20 godina.

„Razumeš“, kaže moj prijatelj Janis, novinar bez posla koji podržava Sirizu, „niko se nije prodao – Cipras pita narod i njegova vlada neće prekršiti svoja obećanja“. Da li je sve baš tako prosto? I dalje sam uveren da će Siriza popustiti. Ali priznajem da sam pretrnuo kada sam video snimke Atinjana koji u tri noću čekaju ispred bankomata da podignu novac. Možda je „katastrofa“ već tu?

Otišao sam na spavanje u četiri ujutro i probudio se u devet. Sa svojim desetogodišnjim sinom sam krenuo u obilazak bankomata. Tek u devetom pokušaju smo pronašli jedan u kojem je još bilo novca. Stajali smo u redu iza starijeg čoveka. Kada je podigao svoj novac pokazao mi je priznanicu: na računu je imao još 13 evra.

U nedelju smo gledali prenos debate iz parlamenta. Poslanici desne Nove demokratije su bili zgroženi odlukom o referendumu, koju su razumeli kao neodgovorno kockanje sa sudbinom zemlje. Ali ona ne iznenađuje, jer je napuštanje EU politika Sirize od pobede na izborima 25. januara, kada je podrška ovoj „radikalnoj“ (po nekima „boljševičkoj“) partiji sa 4 odsto porasla na 36 odsto glasova.

Evangelos Venizelos, lider levog Pasoka (Panhelenski socijalistički pokret), osuđuje „protivustavnu“ odluku o referendumu i opisuje je kao „puč“, jer je doneta „ispod žita“, u ranim jutarnjim satima, Trojka je za nju saznala iz medija, a grčki građani imaju samo pet dana da se „pripreme“ za donošenje odluke o sudbini budućih generacija. Zbog „slabosti“, „neiskustva“, „nedostatka hrabrosti“ i nespremnosti da prizna neuspeh, Ciprasova vlada je rešenje problema neodgovorno prepustila narodu, pri čemu je referendumsko pitanje „nejasno“ i „kukavički“ formulisano, jer se odnosi na predlog Trojke od petka – umesto da se narod pita da li želi da ostane u Evropi ili ne.

Protivnici Sirize su ukazivali na licemerje plebiscita kojim se narod pita šta misli o novom predlogu stranaca, iako je sama Siriza nekoliko dana pre toga predlagala paket ušteda od osam milijardi evra, oštriji od prethodnih predloga Pasoka i „buržoaskih“ vlada Nove demokratije. Komunistička partija i fašistička Zlatna zora insistirale su da se referendumsko pitanje formuliše tako da glasači osim predloga Trojke mogu da odbace i predlog Sirize.

S druge strane, koalicija Sirize i Anela (Nezavisni Grci, manji partner Sirize u vladi, desničarska i antievropska stranka koju predvodi Panos Kamenos), koja ima udobnu većinu u parlamentu, odgovarala je arogantno i sa indignacijom. Naglašavali su da pregovori traju već punih pet meseci, da je grčkom narodu svega dosta, da je sasvim logično da se i on pita za mišljenje. Aleksis Cipras se obavezao da će poštovati ishod referenduma. Poslanici Sirize i Anela držali su patriotske govore, u kojima su očekivanu odluku poredili sa istorijskim grčkim „ne“ Musolinijevom ultimatumu 1940.

Šta će biti? Imamo posla sa ljudima, tim nepredvidivim stvorenjima, pa nijedan ishod nije isključen. Ja sam i dalje uveren da će sporazum na kraju biti potpisan. Grčka će ostati u Evropi i evrozoni, a njena vlada će prihvatiti ponuđeni splav u obliku mera štednje. Drugim rečima, sve što se događa je nastavak pozorišne predstave. I jedna i druga strana i dalje glume.

Cipras se odlučio za referendum da bi sačuvao jedinstvo Sirize i ostao na vlasti. To je uvećalo patos već dovoljno loše predstave. Da li iko veruje da će se Evropska unija raspasti zbog male Grčke? To bi moglo da se dogodi samo ako razvod zatraže veliki igrači kao što su Britanija i Francuska. Da li je razumno očekivati da će sporazum propasti zato što kreditori i grčki dužnici ne mogu da se dogovore o PDV-u za makarone? Ili o poreskoj stopi za preduzeća koja posluju na grčkim ostrvima? Ulozi su visoki: banke iz Amerike i Evrope mogu da izgube mnogo novca. Osim toga, ispitivanja javnog mnjenja pokazuju da oko 60 odsto ispitanika želi da vlada postigne sporazum sa kreditorima – urpkos nametanju teških uslova – i ostane u Evropskoj uniji i evrozoni.

Šta su verovatni ishodi? Trojka bi mogla da odustane od postavljenih uslova i do utorka izađe sa boljim predlogom. Ili će ostati pri istom predlogu i čekati da Grčka, namučena ali odlučna u svom referendumskom „ne“, do utorka predloži nov aranžman – koji odgovara Trojki. Jedna od te dve stvari se mora dogoditi ubrzo posle 30. juna ili će Grčka, kada potroši sve finansijske rezerve, početi da emituje drahmu i tako praktično izaći iz evrozone.

Niko ne može da izbaci Grčku iz Evropske unije i evrozone. Njen izlazak je moguć jedino ako ga želi Siriza, a to nije slučaj. Ne želi ga ni Trojka. Izlazak nije moguć, osim ako kriza ne izbije na nekom drugom mestu, u Francuskoj, Italiji, Britaniji ili u nekoj drugoj grupi velikih članica EU.

Autor živi blizu Atine, radi kao nastavnik istorije i građevinski radnik.

Evel Masten Economakis, New Statesman, 29.06.2015.

Preveo Đorđe Tomić

Peščanik.net, 05.07.2015.

Srodni linkovi:

James Galbraith – Devet mitova o grčkoj krizi

Paul Krugman – Ta nesrećna Evropa

Artist Stefanos – Euro Banknotes

Talassi – Uživo iz Atine: Grčka kriza i odlučujući referendum

Jakob Augstein – Nein

Paul Krugman – Grčka pred ponorom

GRČKA KRIZA