Dhammapada („Put ispravnosti“, od dhamma – učenje [Budino], istina, pravednost, ispravnost i pada – stopalo, staza, put) jedan je od najznačajnih i, svakako, najpopularnijih spisa iz budističke religijske književnosti. Ono što je Bhagavad-gita za hinduizam, to je Dhammapada za budizam. Prema tradiciji, reči zabeležene u tom tekstu vode poreklo od samog Gautame Bude (563-483. pre n.e.?), mada se to nikako ne može s izvesnošću potvrditi ili, pak, sasvim negirati.

Popularnost i značaj ovoga dela jasnije se, možda, sagledava u činjenici što se u Dhammapadi na jezgrovit i jednostavan način izlažu osnovni elementi Budinog učenja sačuvani u kanonskoj književnosti na pali jeziku, „jeziku tekstova“. Taj budistički kanon čine ukupno tri literarne celine, tri „košare“ (Ti-pitake).

U jednoj od tih košara (Sutta-pitaka), koja sadrži glavne Budine besede i učenja, nalazi se „kratka zbirka“ (Kuddaka-nikâya) u kojoj je sačuvana i Dhammapada, neveliko poetsko-filozofsko delo od 423 strofe sabrane u 26 poglavlja. Oko polovine tih stihova, koji čine temelj budističkog ethosa, nalazi se i u drugim zbirkama i tekstovima pali kanona, dok su klasične verzije istog dela docnije sačuvane i na sanskritu (Dharmapada) i kineskom jeziku.

Najstariji i najpoznatiji komentar Dhammapade na paliju napisao je, prema budističkim izvorima, Buddhaghoša, verovatno u prvoj polovini petog veka. Ovaj komentator je, u svrhe tumačenja, uz gotovo svaki stih navodio i poneku parabolu. Bar neke od tih parabola mogao je, u razgovoru sa svojim učenicima, da koristi i Buda Šakjamuni, ali bez obzira na to, datum nastanka Puta ispravnosti teško je s pouzdanjem utvrditi.

Milan Vukomanović

Dhammapada: Poglavlja I-X

Dhammapada: Poglavlja XI-XX

Budnost

 
290 Ko između malih zadovoljstava

i velike radosti izabere ovo drugo,

taj je zaista odabrao ono što je veće,

a ostavio ono što je manje.

291 Ko na račun drugih

ostvaruje svoju sreću,

taj se zauvek zarobio

okovima sopstvene mržnje.

292 Ko čini ono što ne treba da čini,

a ne ono što treba, izabrao je

lakši, ali opasniji put.

293 A oni koji su oduvek bili oprezni

u postupcima svojim, brzo će

savladati nevolje na svome putu.

294 Sveti je bramin oslobođen

od tereta prošlosti;

čak i da je nekad usmrtio

svoga oca i majku,

smakao plemenitog kralja,

ili pobio sve ljude

u kraljevini, on je sada

čist na putu svome.

295 Sveti je bramin oslobođen

od tereta prošlosti;

čak i da je nekad usmrtio

roditelje svoje,

smakao plemenitog kralja,

a čitavo kraljevstvo

sravnio sa zemljom, on je sada

čist na putu svome.

296 Budni su i večito oprezni

sledbenici Gautame Bude;

i danju i noću misle oni

na svoga Učitelja.

297 Budni su i večito oprezni

sledbenici Gautame Bude;

i danju i noću pamte oni

sveto Učenje.

298 Budni su i večito oprezni

sledbenici Gautame Bude;

i danju i noću misle oni

na svoje bratstvo.

299 Budni su i večito oprezni

sledbenici Gautame Bude;

i danju i noću među njima

velika ljubav vlada.

300  Budni su i večito oprezni

sledbenici Gautame Bude;

i danju i noću znaju oni

za tajne vlastitog tela.

301 Budni su i večito oprezni

sledbenici Gautame Bude;

i danju i noću dostižu oni

najveću moguću sabranost.

302 Bolno je napustiti svet,

bolno je živeti u njemu,

bolno je usamljen biti.

Put preporađanja je i put boli.

Odmori se stoga, putniče,

i tako slobodan budi.

303 Ko je odan i poučen vrlini,

u posedu je najvećeg blaga.

Gde god taj pođe, slaviće ga ljudi.

304 Dobro se vidi još iz daleka,

k’o snežni vrhovi Himalaja.

Rđavo je pak obavijeno tamom

k’o strele bačene u noć.

305 Ko još velika dela okončao nije,

neka spokojan bude. Taj je

ovladao samim sobom.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró

Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 01.09. 2009.

U tami

 
306 One koji se neistinom služe,

na kraju obavija tama.

Zaslužuju da pate oni

koji se istini protive.

307 Sveto ruho isposnika

mnogi nečisti nose.

Njih zbog toga na kraju

proguta tama.

308 Jer bolje se piše opakom čoveku

ako užarenu kuglu proguta,

nego ako primi ono

što mu pošteni ljudi nude.

309 Ko preljubu s tuđom ženom čini,

čekaju ga četiri nevolje:

njegova uživanja biće neumorna,

nisko će pasti, za života će

samo pokude trpeti, a nakon smrti

obuhvatiće ga tama.

310 Zabranjena uživanja, propast duše,

nevolje pred zakonom, put tame.

Ko predvidi ovaj strašni put,

tuđu ženu poželeti neće.

311 Nečastan život poseći će isposnika

k’o kušina trska trapava čoveka.

312 Jer ko svete zakletve krši,

ne piše mu se dobro.

313 Što god uradiš, neka ispravno

i temeljito bude.

314 Mnogo je bolje ništa ne činiti,

nego se oko nečeg uzalud truditi.

Sve što je uzaludno samo

patnju rasplamsava.

Čini stoga ono što je dobro

i bol nikada podnositi nećeš.

315 K’o dobro zaštićen grad

postani tvrđava sam za sebe.

Neka očekuje velike muke

onaj ko nezaštićen kroz život kroči.

316 Čega se pametan stidi,

tim se ludi ponosi.

317 Od čega pametan beži,

tome se ludi priklanja.

318 Što je za pametna pravo,

to je za ludu krivo.

319 Ko razaznati ume dobro od lošeg

i pravo od krivog, taj, tek,

ispravnim putem hodi.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró

Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 01.09. 2009.

Pribranost

 
320 Podneću reči što peku

k’o slon ubojne strele.

Važno je ostati priseban.

321 Slonove kraljevi jašu,

slonove za borbu krote.

Al’ najlepše je videti čoveka kako

kroti vlastiti duh.

322 Vredne su ukroćene mule,

dobri su konji iz Sinda.

I snažni se slonovi ukrotiti mogu,

al’ je nateže čoveku da

samim sobom ovlada.

323 Jer neće životinje ove

čoveka odvesti do cilja.

Do krajnjeg utrnuća svako je

sam svoj vodič.

324 Dhana–palaka su divlji slonovi

što teško se u vreme parenja krote.

Oni nikad ne zaboravljaju svoju šumu.

325 Ko je lenj, a proždrljiv,

pa samo jede i spava,

doživeće bolna preporađanja;

jer taj je k’o krmak u svinjcu svome.

326 Moja je misao ranije lutala

kud god su je opake požude vodile.

Danas ću je dobro pritegnuti

k’o krotitelj divljega slona.

327 Dobro saberi svoje misli,

opreznost neka ti donese radost.

Odvrati sebe od sramnog života

k’o slon što se vadi iz velikog blata.

328 Ko na svome životnom putu

sretne mudra i sabrana čoveka,

treba da mu se pridruži.

Obojica će lakše savladati

nevolje što ih čekaju na putu.

329 Ko na svome životnom putu

ne naiđe na mudra i sabrana čoveka,

treba, k’o slon kroz šumu,

spokojno da ide sam.

330 Bolje je putovati sam,

nego s budalom pored sebe.

Ko je sve nevolje ostavio za sobom,

neka ide sam k’o slon kroz šumu.

331 Lepo je imati prijatelje u nevolji,

deliti sreću s njima – još lepše.

Plemenitom je lakše uoči smrti,

kao i onom ko prizna sve greške.

332 Lepo je onom ko majku ima,

postati otac nekad je lepše;

lepo je, odista, isposnik biti

sveti bramin – možda još lepše.

333 Lepo je za života uživati ugled,

biti odan – možda još lepše;

lepo je dostići najvišu mudrost,

al’ patnje se rešiti –

– od svega je najlepše.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró

Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 01.09. 2009.

Žeđ za životom

 
334 K’o majmun što traga za sočnijim plodom je

onaj što krajnjem utrnuću ne stremi.

Jer žeđ za životom raste kao puzavica.

335 A kad žeđ za životom obuzme čoveka,

tad patnja postane kao puzavica.

336 Al’ ko željama ne uspe na kraj da stane,

uz njega više ne prijanja patnja

k’o ni kap vode uz cvet lotosa.

337 U ljubavi stoga obraćam se vama:

Presecite korene žudnji k’o puzavici

i zloduh vas više moriti neće.

338 K’o posečeno drvo netaknuta korena

ponovo narasta žudnja ako se

sasvim ne iskoreni.

339 Odneće brzo lakoma čoveka

trideset šest strašnih bujica

koje pokreće žeđ za životom

što vodi novim uživanjima.

340 Brzo se stvaraju bujice.

Još brže narasta korov;

zato ga i seku iz korena.

341 Strasti čoveka svuda pronose.

Večno vezani za užitke

život i starost ljudi podnose.

342 K’o zečevi su oni koje progoni žudnja.

Lako se uhvate u primamljivu zamku.

343 K’o zečevi su oni koje progoni žudnja.

Al’ onaj ko želi da nadmudri lovca

najpre mora zamke da izbegne.

344 „Vratio se u tamnicu iz koje su ga pustili!“

– kaže se za onog ko se htenja oslobodio,

pa ga je opet ščepala žudnja.

345 Za mudre nisu najjači okovi

od konopa, drveta, ili gvožđa;

mnogo su jači okovi žudnje

za decom, zlatom ili ženama.

346 Jaki su odista ovi okovi. Ko uspe

da ih se oslobodi, taj ide

jedinim ispravnim putem,

ostavljajući strasti za sobom.

347 Ko je rob požude, taj se u njih zapliće

k’o pauk u sopstvenu mrežu.

A ko uspe da ih se oslobodi,

taj ide jedinim ispravnim putem,

ostavljajući strasti za sobom.

348 Prošlost ostavi za sobom,

budućnost ostavi za sobom,

sadašnjost ostavi za sobom.

Tek tada ćeš spreman biti

da pređeš na obalu drugu,

a tvoj život više nikad

smrću završiti neće.

349 Onaj koga loše misli vode,

ko je sebičan i sklon užicima,

taj sam sebe okiva u lance

iz kojih će se, posle, teško osloboditi.

350 Al’ onaj koga miroljubive misli vode,

ko spoznao je patnju od čulnih užitaka

i krenuo putem svetlosti jasne,

taj će ugasiti žeđ za životom

i raskinuti lance što ga za smrt vežu.

351 Taj je stigao na kraj puta,

taj je očišćen od svojih poroka,

taj je spalio korov života.

Ovo je njegov poslednji preporod.

353 Sve sam savladao, sve sam spoznao

i ničim nisam okaljan.

Sve sam napustio, ugasio

žeđ za životom. Put sam

sam pronašao. Koga za učitelja

da priznam? I koga da poučavam?

354 Dar Istine nadmašuje sve darove.

Slast Istine nadmašuje svaku slast.

Radost u Istini nadmašuje sve užitke,

a usahnuće žeđi za životom

stišava svu patnju.

355 Bogatstvo uništava onog

ko dalje od njega ne vidi.

U trci za bogatstvom,

nerazumnik je sam svoj protivnik.

356 Korov je za polja štetan,

a strasti za ljude.

Od strasti oslobođeni,

bivaju nagrađeni.

357 Korov je za polja štetan,

a mržnja za ljude.

Od mržnje oslobođeni,

bivaju nagrađeni.

358 Korov je za polja štetan,

a zablude za ljude.

Od zabluda oslobođeni,

bivaju nagrađeni.

359 Korov je za polja štetan,

a požude za ljude.

Od žeđi oslobođeni,

bivaju nagrađeni.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró

Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 01.09. 2009.

Isposnik

 
360 Ovladati vidom je dobro,

a dobro je i ovladati sluhom.

Ovladati mirisom je dobro,

a dobro je i ovladati ukusom.

361 Ovladati telom je dobro,

a dobro je i ovladati govorom.

Ovladati mislima je dobro,

a dobro je i ovladati duhom.

Kad isposnik potpuno ovlada sobom,

patnja ga više obuzeti ne može.

362 Ko je ovladao sopstvenim rukama

i ko je ovladao sopstvenim nogama,

ko je ovladao sopstvenim govorom

i ko je ovladao samim sobom,

ljudi ga, s pravom, isposnikom zovu

jer on je ostvario potpuni nadzor.

363 Slatke su reči isposnika

čiji govor je promišljen i mudar

pa osvetljava slovo i duh

izreka svetih.

364 Istina (dhamma) neće napustiti onog

ko u nju veruje i ko joj se priklanja,

ko o njoj razmišlja i nikad je na zaboravlja.

365 Nemoj prezirati ponuđene darove,

ni zavidan na druge biti.

Neće postići potpunu sabranost

isposnik koga zavist obuzima.

366 I bogovi će slaviti isposnika

koji malo dobija, a zavidan nije,

čiji je duh pročišćen

i stremi savršenstvu.

367 Onaj kome “ime-i-lik”[1] nestvarni jesu,

pa nikad ne kaže “ovo je moje”,

s pravom se isposnikom naziva,

jer on ne pati zbog onoga čega nema.

368 Isposnik kojim nikada ne ovlada mržnja,

jer on prema slovu Plemenitog živi,

put krajnjeg utrnuća sledi,

ukidanja patnje i beskrajne sreće.

369 Prazna je barka tvoga života,

brže zato sad ona plovi.

Oslobođen strasti i životne žeđi,

pre ćeš stići u zemlju bez boli.

370 Iskoreni sebičnost i sumnju,

navike loše, požudu i mržnju.

Odbaci sklonost ka ponovnom rođenju,

izraze volje, nemir i neznanje;

al’ kod sebe zadrži pažnju, uverenje,

ispravan uvid, sabranost i snagu.

Ko se petostrukih okova oslobodio,

taj je na drugu obalu prešao.

371 Oprezno, prosjače! Očuvaj sabranost,

ne misli na zadovoljstva i boli.

Jer ko samo na to misli,

taj kao da usijano gvožđe drži.

372 Bez mudrosti nema sabranosti,

niti sabranosti bez mudrosti.

Ko je mudar i sabran,

blizu je krajnjeg utrnuća.

373 Kad isposnik kroči smirenog uma

u svoju praznu kuću, on

tada oseti veliku radost

što Istinu poznaje svetlu.

374 A onda kad, jasnoga pogleda,

obuhvati nepostojanost svega,

on snažno oseti veliku sreću

kojom Nirvana daruje njega.

375 Ovo je početak isposnikova života:

vladanje čulima, sreća,

život u duhu zakona,

druženje s pravim prijateljima.

376 Neka mu dela ispravna budu,

i neka zato u miru živi;

neka u najvećoj radosti svojoj

prestanak patnje na kraju doživi.

377 Neka sve strasti u vama presahnu, o, isposnici,

k’o uvele latice vasika jasmina!

378 Prosjakom se naziva onaj isposnik

čije su telo, govor i misli smireni,

onaj koji, ovladavši sobom,

napušta sav svoj prethodni život.

379 Preni se! Ovladaj samim sobom!

Pod svojom sopstvenom zaštitom

najsigurniji ćeš biti.

380 Jer ti si sam svoj gospodar,

sam svoje poslednje utočište.

Zato ovladaj sobom-

-k’o vešt krotitelj plemenitim konjem.

381 U svetome učenju

plemenitog Učitelja

prosjak nalazi najveći mir.

Uzdignut iznad prolaznosti svega,

on sreću u večnom utrnuću nalazi.

382 Prosjak koji s uverenjem

putem Budnih kroči,

k’o mesec kroz oblake

zasvetli u noći.

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró

Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 01.09. 2009.

Bramin[2]

 
383 Savladaj bujicu, o bramine,

i požude ostavi za sobom!

Kad pređeš reku što Samsara je zovu,

na drugoj te obali očekuje Nirvana.

384 Kad pomoću zadubljenja i sabranosti

bramin dospe na obalu drugu,

on tada, stekavši ispravan uvid,

slama sve svoje okove.

385 Ko je shvatio da ne postoje obale,

pa je savladao sve zebnje i strahove

i zato sada slobodan hodi

– s pravom ga svetim braminom zovu.

386 Ko je uradio sve što je trebalo

i sebe ničim ukaljao nije,

ko zato sada slobodan hodi,

s pravom ga svetim braminom zovu.

387 Ratnik sija pod oružjem,

a bramin u zadubljenju.

Samo Budni svetli uvek

u večnom probuđenju.

388 Zato što je savladao zlo – bramin se zove.

Zato što u miru živi – isposnik se zove.

Zato što je grehove za sobom ostavio – hodočasnik se zove.

389 Ne čini zlo braminu!

On ti uzvratiti neće.

Teško onom ko bramina dirne!

Teško braminu ako zlo uzvrati!

390 Kada bramina ne muči žeđ

za životom, to nije mala stvar;

svakog trenutka kada žeđ prestane,

odmah se povlači patnja.

391 Ko nikog ne povredi ni rečju ni delom,

već potpuno uspe da ovlada njima,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer taj je odista uzor svima.

392 Ko se putu ispravnosti uči

kod onog što Budinim naukom vlada,

taj neka štuje učitelja svoga

k’o bramin što svetu vatru održava.

393 Poreklo il’ izgled ne čine bramina

već Istina sveta što u njemu tinja.

394 Čemu upletene kose, nerazumniče,

čemu svečano ruho

kad žeđ za životom ugašena nije,

kad u duši tvojoj još uvek je suho.

395 Ko ruho svoje pohabano nosi

i mirno sedi na ivici šume,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer taj sve strasti savladati ume.

396 Poreklo il’ blago ne čine bramina,

prevelik ponos, ugled il’ slava,

al’ s pravom svetim braminom zovu

onoga čija istina je prava.

397 Ko okove sve je skršio zauvek,

pa putem ide probuđena uma,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer taj o svetu više ne duma.

398 Ko čvrste spone pokidao sve je

pa sad pred ogradom poslednjom stoji,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer taj se više ničeg ne boji.

399 Ko, iako nevin, uvrede trpi,

okove teške, udarce česte,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer oružje njegovo baš sabranost jeste.

400 Ko zakletvu čuva i dosledan jeste

pa sebi nečasno ne dozvoli delo,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer ovo je njegovo poslednje delo.

401 Ko uz užitke ne prijanja nikad

kao ni voda uz lotosov list,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer on je sabran, umeren i čist.

402 Ko još u ovom zemaljskom životu

sav teret patnje sa leđa skine,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer taj više za svoj život ne brine.

403 Ko jasan put pred očima ima

pa sabran stremi cilju svom krajnjem,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer taj je, zapravo, na putu svom zadnjem.

404 Ko dom je svoj napustio davno

pa svetom sada k’o beskućnik hodi,

s pravom ga svetim braminom zovu

– blago majci koja ga rodi!

405 Ko nijedno biće usmrtio nije

– malo il’ veliko, slabašno il’ jako,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer time se ne može pohvaliti svako.

406 Ko pravedan prema nepravednom jeste,

a plemenit biva prema opakom,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer taj će uvek oprostiti svakom.

407 K’o što ni igla svojim šiljatim vrhom

tvrdo zrno probosti neće,

tako ni bramin svojim duhom

pred žudnjom i mržnjom klonuti neće.

408 Jer nikad nikog povrediti neće

onaj što služi se samo istinom;

jer govori jasno, lepo i mirno

ljudi ga zovu svetim braminom.

409 Ko nikad ne uzima što njegovo nije

– lepo il’ ružno, veliko il’ malo,

s pravom ga svetim braminom zovu

jer njemu do stvari nije stalo.

410 Ko žeđ je svoju ugasio sasvim

za ovim ili drugim svetom,

ljudi ga svetim braminom zovu

jer on to ne smatra nikakvom štetom.

411 Koga sumnje ne muče više

jer pravo znanje o svemu ima,

taj rečju svojom zablude briše,

taj nosi ime svetog bramina.

412 Ko s one stane dobra i zla

prevlada patnju, utiša strasti,

tog, s pravom, svetim braminom zovu

jer on je sav u svojoj vlasti.

413 Onaj ko sve je uklonio smetnje

pa je k’o mesec sjajan i žut;

ljudi ga svetim braminom zovu

jer dobro on poznaje plemeniti put.

414 Taj preporode svoje okončao sve je

i nije više u bolnome Krugu[3]

ljudi ga svetim braminom zovu

od kada je preš’o na obalu drugu.

415 Onog ko kao beskućnik luta,

bez imalo žudnje za svetom i domom,

ljudi ga svetim braminom zovu

jer on je svugde pod svojim krovom.

416 Onog ko kao beskućnik luta,

bez imalo žudnje za životom,

svetim braminom zovu ljudi

i posle puno govore o tom.

417 Nil ljudi ni bogovi ravni nisu

onom ko punu slobodu ima,

zato ga svetim braminom zovu,

a on se, bez strasti, obraća svima.

418 Slobodan od svakog užitka i bola

utihnuo on je u samoći,

pràvo ga svetim braminom zovu,

kroz patnju on više neće proći.

419 Onog ko mnoge je preporode prošao

i sretno stig’o na kraj svoga puta,

ljudi svetim braminom zovu

jer ovo je njegova poslednja ruta.

420 Njegov put ne poznaju ljudi,

bogovi, duhovi i bića druga;

samo ga svetim braminom zovu

jer znaju da je van večnog kruga.

421 Za njega budućnost ne znači ništa,

kao ni prošlo ni sadašnje vreme;

to se ne tiče svetog bramina

što odavno odbaci svako breme.

422 I zato s pravom braminom zovu

onog ko mudar i čestit jeste,

ko uvek jasno i ispravno gleda, pa lako dođe do prave ceste.

423 Prošli životi su ostali za njim,

zemaljske radosti, muke paklene,

on sada kroči zvezdanim putem,

blago onom ko za njim krene!

 
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró

Penguin Books, 1980.

Dhammapada, Put ispravnosti

Prevod na srpski Milan Vukomanović

Peščanik.net, 01.09. 2009.

———–    

  1.  nâma-rûpam – izgled, oblik ili pojava
  2.  Nešto izmenjena i prestilizovana transkripcija sanskritskog brâhmanah, odnosno pali brâhmano – sveštenik.
  3. Krug samsare.