Dhammapada („Put ispravnosti“, od dhamma – učenje [Budino], istina, pravednost, ispravnost i pada – stopalo, staza, put) jedan je od najznačajnih i, svakako, najpopularnijih spisa iz budističke religijske književnosti. Ono što je Bhagavad-gita za hinduizam, to je Dhammapada za budizam. Prema tradiciji, reči zabeležene u tom tekstu vode poreklo od samog Gautame Bude (563-483. pre n.e.?), mada se to nikako ne može s izvesnošću potvrditi ili, pak, sasvim negirati.
Popularnost i značaj ovoga dela jasnije se, možda, sagledava u činjenici što se u Dhammapadi na jezgrovit i jednostavan način izlažu osnovni elementi Budinog učenja sačuvani u kanonskoj književnosti na pali jeziku, „jeziku tekstova“. Taj budistički kanon čine ukupno tri literarne celine, tri „košare“ (Ti-pitake).
U jednoj od tih košara (Sutta-pitaka), koja sadrži glavne Budine besede i učenja, nalazi se „kratka zbirka“ (Kuddaka-nikâya) u kojoj je sačuvana i Dhammapada, neveliko poetsko-filozofsko delo od 423 strofe sabrane u 26 poglavlja. Oko polovine tih stihova, koji čine temelj budističkog ethosa, nalazi se i u drugim zbirkama i tekstovima pali kanona, dok su klasične verzije istog dela docnije sačuvane i na sanskritu (Dharmapada) i kineskom jeziku.
Najstariji i najpoznatiji komentar Dhammapade na paliju napisao je, prema budističkim izvorima, Buddhaghoša, verovatno u prvoj polovini petog veka. Ovaj komentator je, u svrhe tumačenja, uz gotovo svaki stih navodio i poneku parabolu. Bar neke od tih parabola mogao je, u razgovoru sa svojim učenicima, da koristi i Buda Šakjamuni, ali bez obzira na to, datum nastanka Puta ispravnosti teško je s pouzdanjem utvrditi.
Milan Vukomanović
Budnost
290 Ko između malih zadovoljstava
i velike radosti izabere ovo drugo,
taj je zaista odabrao ono što je veće,
a ostavio ono što je manje.
291 Ko na račun drugih
ostvaruje svoju sreću,
taj se zauvek zarobio
okovima sopstvene mržnje.
292 Ko čini ono što ne treba da čini,
a ne ono što treba, izabrao je
lakši, ali opasniji put.
293 A oni koji su oduvek bili oprezni
u postupcima svojim, brzo će
savladati nevolje na svome putu.
294 Sveti je bramin oslobođen
od tereta prošlosti;
čak i da je nekad usmrtio
svoga oca i majku,
smakao plemenitog kralja,
ili pobio sve ljude
u kraljevini, on je sada
čist na putu svome.
295 Sveti je bramin oslobođen
od tereta prošlosti;
čak i da je nekad usmrtio
roditelje svoje,
smakao plemenitog kralja,
a čitavo kraljevstvo
sravnio sa zemljom, on je sada
čist na putu svome.
296 Budni su i večito oprezni
sledbenici Gautame Bude;
i danju i noću misle oni
na svoga Učitelja.
297 Budni su i večito oprezni
sledbenici Gautame Bude;
i danju i noću pamte oni
sveto Učenje.
298 Budni su i večito oprezni
sledbenici Gautame Bude;
i danju i noću misle oni
na svoje bratstvo.
299 Budni su i večito oprezni
sledbenici Gautame Bude;
i danju i noću među njima
velika ljubav vlada.
300 Budni su i večito oprezni
sledbenici Gautame Bude;
i danju i noću znaju oni
za tajne vlastitog tela.
301 Budni su i večito oprezni
sledbenici Gautame Bude;
i danju i noću dostižu oni
najveću moguću sabranost.
302 Bolno je napustiti svet,
bolno je živeti u njemu,
bolno je usamljen biti.
Put preporađanja je i put boli.
Odmori se stoga, putniče,
i tako slobodan budi.
303 Ko je odan i poučen vrlini,
u posedu je najvećeg blaga.
Gde god taj pođe, slaviće ga ljudi.
304 Dobro se vidi još iz daleka,
k’o snežni vrhovi Himalaja.
Rđavo je pak obavijeno tamom
k’o strele bačene u noć.
305 Ko još velika dela okončao nije,
neka spokojan bude. Taj je
ovladao samim sobom.
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Peščanik.net, 01.09. 2009.
U tami
306 One koji se neistinom služe,
na kraju obavija tama.
Zaslužuju da pate oni
koji se istini protive.
307 Sveto ruho isposnika
mnogi nečisti nose.
Njih zbog toga na kraju
proguta tama.
308 Jer bolje se piše opakom čoveku
ako užarenu kuglu proguta,
nego ako primi ono
što mu pošteni ljudi nude.
309 Ko preljubu s tuđom ženom čini,
čekaju ga četiri nevolje:
njegova uživanja biće neumorna,
nisko će pasti, za života će
samo pokude trpeti, a nakon smrti
obuhvatiće ga tama.
310 Zabranjena uživanja, propast duše,
nevolje pred zakonom, put tame.
Ko predvidi ovaj strašni put,
tuđu ženu poželeti neće.
311 Nečastan život poseći će isposnika
k’o kušina trska trapava čoveka.
312 Jer ko svete zakletve krši,
ne piše mu se dobro.
313 Što god uradiš, neka ispravno
i temeljito bude.
314 Mnogo je bolje ništa ne činiti,
nego se oko nečeg uzalud truditi.
Sve što je uzaludno samo
patnju rasplamsava.
Čini stoga ono što je dobro
i bol nikada podnositi nećeš.
315 K’o dobro zaštićen grad
postani tvrđava sam za sebe.
Neka očekuje velike muke
onaj ko nezaštićen kroz život kroči.
316 Čega se pametan stidi,
tim se ludi ponosi.
317 Od čega pametan beži,
tome se ludi priklanja.
318 Što je za pametna pravo,
to je za ludu krivo.
319 Ko razaznati ume dobro od lošeg
i pravo od krivog, taj, tek,
ispravnim putem hodi.
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Peščanik.net, 01.09. 2009.
Pribranost
320 Podneću reči što peku
k’o slon ubojne strele.
Važno je ostati priseban.
321 Slonove kraljevi jašu,
slonove za borbu krote.
Al’ najlepše je videti čoveka kako
kroti vlastiti duh.
322 Vredne su ukroćene mule,
dobri su konji iz Sinda.
I snažni se slonovi ukrotiti mogu,
al’ je nateže čoveku da
samim sobom ovlada.
323 Jer neće životinje ove
čoveka odvesti do cilja.
Do krajnjeg utrnuća svako je
sam svoj vodič.
324 Dhana–palaka su divlji slonovi
što teško se u vreme parenja krote.
Oni nikad ne zaboravljaju svoju šumu.
325 Ko je lenj, a proždrljiv,
pa samo jede i spava,
doživeće bolna preporađanja;
jer taj je k’o krmak u svinjcu svome.
326 Moja je misao ranije lutala
kud god su je opake požude vodile.
Danas ću je dobro pritegnuti
k’o krotitelj divljega slona.
327 Dobro saberi svoje misli,
opreznost neka ti donese radost.
Odvrati sebe od sramnog života
k’o slon što se vadi iz velikog blata.
328 Ko na svome životnom putu
sretne mudra i sabrana čoveka,
treba da mu se pridruži.
Obojica će lakše savladati
nevolje što ih čekaju na putu.
329 Ko na svome životnom putu
ne naiđe na mudra i sabrana čoveka,
treba, k’o slon kroz šumu,
spokojno da ide sam.
330 Bolje je putovati sam,
nego s budalom pored sebe.
Ko je sve nevolje ostavio za sobom,
neka ide sam k’o slon kroz šumu.
331 Lepo je imati prijatelje u nevolji,
deliti sreću s njima – još lepše.
Plemenitom je lakše uoči smrti,
kao i onom ko prizna sve greške.
332 Lepo je onom ko majku ima,
postati otac nekad je lepše;
lepo je, odista, isposnik biti
sveti bramin – možda još lepše.
333 Lepo je za života uživati ugled,
biti odan – možda još lepše;
lepo je dostići najvišu mudrost,
al’ patnje se rešiti –
– od svega je najlepše.
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Peščanik.net, 01.09. 2009.
Žeđ za životom
334 K’o majmun što traga za sočnijim plodom je
onaj što krajnjem utrnuću ne stremi.
Jer žeđ za životom raste kao puzavica.
335 A kad žeđ za životom obuzme čoveka,
tad patnja postane kao puzavica.
336 Al’ ko željama ne uspe na kraj da stane,
uz njega više ne prijanja patnja
k’o ni kap vode uz cvet lotosa.
337 U ljubavi stoga obraćam se vama:
Presecite korene žudnji k’o puzavici
i zloduh vas više moriti neće.
338 K’o posečeno drvo netaknuta korena
ponovo narasta žudnja ako se
sasvim ne iskoreni.
339 Odneće brzo lakoma čoveka
trideset šest strašnih bujica
koje pokreće žeđ za životom
što vodi novim uživanjima.
340 Brzo se stvaraju bujice.
Još brže narasta korov;
zato ga i seku iz korena.
341 Strasti čoveka svuda pronose.
Večno vezani za užitke
život i starost ljudi podnose.
342 K’o zečevi su oni koje progoni žudnja.
Lako se uhvate u primamljivu zamku.
343 K’o zečevi su oni koje progoni žudnja.
Al’ onaj ko želi da nadmudri lovca
najpre mora zamke da izbegne.
344 „Vratio se u tamnicu iz koje su ga pustili!“
– kaže se za onog ko se htenja oslobodio,
pa ga je opet ščepala žudnja.
345 Za mudre nisu najjači okovi
od konopa, drveta, ili gvožđa;
mnogo su jači okovi žudnje
za decom, zlatom ili ženama.
346 Jaki su odista ovi okovi. Ko uspe
da ih se oslobodi, taj ide
jedinim ispravnim putem,
ostavljajući strasti za sobom.
347 Ko je rob požude, taj se u njih zapliće
k’o pauk u sopstvenu mrežu.
A ko uspe da ih se oslobodi,
taj ide jedinim ispravnim putem,
ostavljajući strasti za sobom.
348 Prošlost ostavi za sobom,
budućnost ostavi za sobom,
sadašnjost ostavi za sobom.
Tek tada ćeš spreman biti
da pređeš na obalu drugu,
a tvoj život više nikad
smrću završiti neće.
349 Onaj koga loše misli vode,
ko je sebičan i sklon užicima,
taj sam sebe okiva u lance
iz kojih će se, posle, teško osloboditi.
350 Al’ onaj koga miroljubive misli vode,
ko spoznao je patnju od čulnih užitaka
i krenuo putem svetlosti jasne,
taj će ugasiti žeđ za životom
i raskinuti lance što ga za smrt vežu.
351 Taj je stigao na kraj puta,
taj je očišćen od svojih poroka,
taj je spalio korov života.
Ovo je njegov poslednji preporod.
353 Sve sam savladao, sve sam spoznao
i ničim nisam okaljan.
Sve sam napustio, ugasio
žeđ za životom. Put sam
sam pronašao. Koga za učitelja
da priznam? I koga da poučavam?
354 Dar Istine nadmašuje sve darove.
Slast Istine nadmašuje svaku slast.
Radost u Istini nadmašuje sve užitke,
a usahnuće žeđi za životom
stišava svu patnju.
355 Bogatstvo uništava onog
ko dalje od njega ne vidi.
U trci za bogatstvom,
nerazumnik je sam svoj protivnik.
356 Korov je za polja štetan,
a strasti za ljude.
Od strasti oslobođeni,
bivaju nagrađeni.
357 Korov je za polja štetan,
a mržnja za ljude.
Od mržnje oslobođeni,
bivaju nagrađeni.
358 Korov je za polja štetan,
a zablude za ljude.
Od zabluda oslobođeni,
bivaju nagrađeni.
359 Korov je za polja štetan,
a požude za ljude.
Od žeđi oslobođeni,
bivaju nagrađeni.
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Peščanik.net, 01.09. 2009.
Isposnik
360 Ovladati vidom je dobro,
a dobro je i ovladati sluhom.
Ovladati mirisom je dobro,
a dobro je i ovladati ukusom.
361 Ovladati telom je dobro,
a dobro je i ovladati govorom.
Ovladati mislima je dobro,
a dobro je i ovladati duhom.
Kad isposnik potpuno ovlada sobom,
patnja ga više obuzeti ne može.
362 Ko je ovladao sopstvenim rukama
i ko je ovladao sopstvenim nogama,
ko je ovladao sopstvenim govorom
i ko je ovladao samim sobom,
ljudi ga, s pravom, isposnikom zovu
jer on je ostvario potpuni nadzor.
363 Slatke su reči isposnika
čiji govor je promišljen i mudar
pa osvetljava slovo i duh
izreka svetih.
364 Istina (dhamma) neće napustiti onog
ko u nju veruje i ko joj se priklanja,
ko o njoj razmišlja i nikad je na zaboravlja.
365 Nemoj prezirati ponuđene darove,
ni zavidan na druge biti.
Neće postići potpunu sabranost
isposnik koga zavist obuzima.
366 I bogovi će slaviti isposnika
koji malo dobija, a zavidan nije,
čiji je duh pročišćen
i stremi savršenstvu.
367 Onaj kome “ime-i-lik”[1] nestvarni jesu,
pa nikad ne kaže “ovo je moje”,
s pravom se isposnikom naziva,
jer on ne pati zbog onoga čega nema.
368 Isposnik kojim nikada ne ovlada mržnja,
jer on prema slovu Plemenitog živi,
put krajnjeg utrnuća sledi,
ukidanja patnje i beskrajne sreće.
369 Prazna je barka tvoga života,
brže zato sad ona plovi.
Oslobođen strasti i životne žeđi,
pre ćeš stići u zemlju bez boli.
370 Iskoreni sebičnost i sumnju,
navike loše, požudu i mržnju.
Odbaci sklonost ka ponovnom rođenju,
izraze volje, nemir i neznanje;
al’ kod sebe zadrži pažnju, uverenje,
ispravan uvid, sabranost i snagu.
Ko se petostrukih okova oslobodio,
taj je na drugu obalu prešao.
371 Oprezno, prosjače! Očuvaj sabranost,
ne misli na zadovoljstva i boli.
Jer ko samo na to misli,
taj kao da usijano gvožđe drži.
372 Bez mudrosti nema sabranosti,
niti sabranosti bez mudrosti.
Ko je mudar i sabran,
blizu je krajnjeg utrnuća.
373 Kad isposnik kroči smirenog uma
u svoju praznu kuću, on
tada oseti veliku radost
što Istinu poznaje svetlu.
374 A onda kad, jasnoga pogleda,
obuhvati nepostojanost svega,
on snažno oseti veliku sreću
kojom Nirvana daruje njega.
375 Ovo je početak isposnikova života:
vladanje čulima, sreća,
život u duhu zakona,
druženje s pravim prijateljima.
376 Neka mu dela ispravna budu,
i neka zato u miru živi;
neka u najvećoj radosti svojoj
prestanak patnje na kraju doživi.
377 Neka sve strasti u vama presahnu, o, isposnici,
k’o uvele latice vasika jasmina!
378 Prosjakom se naziva onaj isposnik
čije su telo, govor i misli smireni,
onaj koji, ovladavši sobom,
napušta sav svoj prethodni život.
379 Preni se! Ovladaj samim sobom!
Pod svojom sopstvenom zaštitom
najsigurniji ćeš biti.
380 Jer ti si sam svoj gospodar,
sam svoje poslednje utočište.
Zato ovladaj sobom-
-k’o vešt krotitelj plemenitim konjem.
381 U svetome učenju
plemenitog Učitelja
prosjak nalazi najveći mir.
Uzdignut iznad prolaznosti svega,
on sreću u večnom utrnuću nalazi.
382 Prosjak koji s uverenjem
putem Budnih kroči,
k’o mesec kroz oblake
zasvetli u noći.
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Peščanik.net, 01.09. 2009.
Bramin[2]
383 Savladaj bujicu, o bramine,
i požude ostavi za sobom!
Kad pređeš reku što Samsara je zovu,
na drugoj te obali očekuje Nirvana.
384 Kad pomoću zadubljenja i sabranosti
bramin dospe na obalu drugu,
on tada, stekavši ispravan uvid,
slama sve svoje okove.
385 Ko je shvatio da ne postoje obale,
pa je savladao sve zebnje i strahove
i zato sada slobodan hodi
– s pravom ga svetim braminom zovu.
386 Ko je uradio sve što je trebalo
i sebe ničim ukaljao nije,
ko zato sada slobodan hodi,
s pravom ga svetim braminom zovu.
387 Ratnik sija pod oružjem,
a bramin u zadubljenju.
Samo Budni svetli uvek
u večnom probuđenju.
388 Zato što je savladao zlo – bramin se zove.
Zato što u miru živi – isposnik se zove.
Zato što je grehove za sobom ostavio – hodočasnik se zove.
389 Ne čini zlo braminu!
On ti uzvratiti neće.
Teško onom ko bramina dirne!
Teško braminu ako zlo uzvrati!
390 Kada bramina ne muči žeđ
za životom, to nije mala stvar;
svakog trenutka kada žeđ prestane,
odmah se povlači patnja.
391 Ko nikog ne povredi ni rečju ni delom,
već potpuno uspe da ovlada njima,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer taj je odista uzor svima.
392 Ko se putu ispravnosti uči
kod onog što Budinim naukom vlada,
taj neka štuje učitelja svoga
k’o bramin što svetu vatru održava.
393 Poreklo il’ izgled ne čine bramina
već Istina sveta što u njemu tinja.
394 Čemu upletene kose, nerazumniče,
čemu svečano ruho
kad žeđ za životom ugašena nije,
kad u duši tvojoj još uvek je suho.
395 Ko ruho svoje pohabano nosi
i mirno sedi na ivici šume,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer taj sve strasti savladati ume.
396 Poreklo il’ blago ne čine bramina,
prevelik ponos, ugled il’ slava,
al’ s pravom svetim braminom zovu
onoga čija istina je prava.
397 Ko okove sve je skršio zauvek,
pa putem ide probuđena uma,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer taj o svetu više ne duma.
398 Ko čvrste spone pokidao sve je
pa sad pred ogradom poslednjom stoji,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer taj se više ničeg ne boji.
399 Ko, iako nevin, uvrede trpi,
okove teške, udarce česte,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer oružje njegovo baš sabranost jeste.
400 Ko zakletvu čuva i dosledan jeste
pa sebi nečasno ne dozvoli delo,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer ovo je njegovo poslednje delo.
401 Ko uz užitke ne prijanja nikad
kao ni voda uz lotosov list,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer on je sabran, umeren i čist.
402 Ko još u ovom zemaljskom životu
sav teret patnje sa leđa skine,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer taj više za svoj život ne brine.
403 Ko jasan put pred očima ima
pa sabran stremi cilju svom krajnjem,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer taj je, zapravo, na putu svom zadnjem.
404 Ko dom je svoj napustio davno
pa svetom sada k’o beskućnik hodi,
s pravom ga svetim braminom zovu
– blago majci koja ga rodi!
405 Ko nijedno biće usmrtio nije
– malo il’ veliko, slabašno il’ jako,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer time se ne može pohvaliti svako.
406 Ko pravedan prema nepravednom jeste,
a plemenit biva prema opakom,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer taj će uvek oprostiti svakom.
407 K’o što ni igla svojim šiljatim vrhom
tvrdo zrno probosti neće,
tako ni bramin svojim duhom
pred žudnjom i mržnjom klonuti neće.
408 Jer nikad nikog povrediti neće
onaj što služi se samo istinom;
jer govori jasno, lepo i mirno
ljudi ga zovu svetim braminom.
409 Ko nikad ne uzima što njegovo nije
– lepo il’ ružno, veliko il’ malo,
s pravom ga svetim braminom zovu
jer njemu do stvari nije stalo.
410 Ko žeđ je svoju ugasio sasvim
za ovim ili drugim svetom,
ljudi ga svetim braminom zovu
jer on to ne smatra nikakvom štetom.
411 Koga sumnje ne muče više
jer pravo znanje o svemu ima,
taj rečju svojom zablude briše,
taj nosi ime svetog bramina.
412 Ko s one stane dobra i zla
prevlada patnju, utiša strasti,
tog, s pravom, svetim braminom zovu
jer on je sav u svojoj vlasti.
413 Onaj ko sve je uklonio smetnje
pa je k’o mesec sjajan i žut;
ljudi ga svetim braminom zovu
jer dobro on poznaje plemeniti put.
414 Taj preporode svoje okončao sve je
i nije više u bolnome Krugu[3]
ljudi ga svetim braminom zovu
od kada je preš’o na obalu drugu.
415 Onog ko kao beskućnik luta,
bez imalo žudnje za svetom i domom,
ljudi ga svetim braminom zovu
jer on je svugde pod svojim krovom.
416 Onog ko kao beskućnik luta,
bez imalo žudnje za životom,
svetim braminom zovu ljudi
i posle puno govore o tom.
417 Nil ljudi ni bogovi ravni nisu
onom ko punu slobodu ima,
zato ga svetim braminom zovu,
a on se, bez strasti, obraća svima.
418 Slobodan od svakog užitka i bola
utihnuo on je u samoći,
pràvo ga svetim braminom zovu,
kroz patnju on više neće proći.
419 Onog ko mnoge je preporode prošao
i sretno stig’o na kraj svoga puta,
ljudi svetim braminom zovu
jer ovo je njegova poslednja ruta.
420 Njegov put ne poznaju ljudi,
bogovi, duhovi i bića druga;
samo ga svetim braminom zovu
jer znaju da je van večnog kruga.
421 Za njega budućnost ne znači ništa,
kao ni prošlo ni sadašnje vreme;
to se ne tiče svetog bramina
što odavno odbaci svako breme.
422 I zato s pravom braminom zovu
onog ko mudar i čestit jeste,
ko uvek jasno i ispravno gleda, pa lako dođe do prave ceste.
423 Prošli životi su ostali za njim,
zemaljske radosti, muke paklene,
on sada kroči zvezdanim putem,
blago onom ko za njim krene!
izvornik: The Dhammapada, The Path of Perfection Translated from the Pali by Juan Mascaró
Penguin Books, 1980.
Dhammapada, Put ispravnosti
Prevod na srpski Milan Vukomanović
Peščanik.net, 01.09. 2009.