Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Postoje zakonske obaveze, obaveze iz ugovora i obaveze prema Aleksandru Vučiću. Zakonske obaveze u Srbiji važe za neke građane, za neke firme, u nekim periodima i na nekim prostorima. Gotovo kao famozna Stefanovićeva „neka lica, neki prostori i neki predmeti“. Izlizala se i pohabala ona o zakonima koji ne propisuju sankcije ili zakonima koji propisuju sankcije koje se ne primenjuju. Srećom pa zakon gravitacije propisuje da onaj ko skoči mora da tresne na zemlju, inače bi svi u Srbiji lebdeli i leteli i bez ružičastih džetpakova ili letećih automobila domaće proizvodnje.

Ni ugovorne obaveze nisu neka moćna sila. Kad neko ne poštuje ugovor možeš da ga tužiš. I to je kraj vica, a nije smešno. Ako imaš ugovor sa državom ili bilo kojim državnim organom i firmom, važi tačka 1 – neka lica, neki prostori, neki predmeti. Ako ne platiš račun a nisi deo ekipe, doći će ti izvršitelji. Ako posluješ sa državom „pod političkim pokroviteljstvom“ ugovor neće biti javno dostupan a ugovor može propisivati minimalne obaveze ili obaveze koje ne moraš da ispunjavaš. Sve dok ispunjavaš obaveze prema političkom pokrovitelju. A to nas dovodi do tačke 3 – vrhovnog pokrovitelja i investitoro-rukovoditelja i dovoditelja.

To nam je u slučaju Aerodroma „Nikola Tesla“ plastično i slikovito predstavio Goran Vesić koji se odaziva na funkciju ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture.

Godinama traju strahovite gužve za čekiranje (na aerodromu, ne kod Vesića) , tokom celog trajanja izgradnje terminala, građani su se žalili na haos, divlji taksisti su divljali (samo je nedostajalo da neko skrušeno prizna, kao u slučaju huligana, da država jednostavno nema snage da to reši) i sve je kulminiralo prošle nedelje, sa brojnim kašnjenjima.

I onda se pojavio Vesić i rešio stvar. Tako što je pomenuo Aleksandra Vučića. Podsetio je Nikolu Teslu i ostalu ekipu iz aerodroma da ih je Vučić „pred poletanje prvog aviona za Čikago“ zamolio da montiraju nove trake i da zaposle više ljudi. Ozbiljni smo ljudi, nećemo se praviti blesavi, pa pitati kakve veze predsednik Srbije ima sa novim trakama.

Ali, izgleda da Vansi „nije čuo“ šta im je Vučić poručio, kaže Vesić. Jer kako drugačije objasniti to što nisu poslušali. Infantilna poruka, na nivou dečijeg koškanja – „je l’ ti nisi čuo šta sam ja tebi rekao?“. A da bi bolje čuli pozvao ih je na sastanak, posle kog smo saznali da Vesić u radu koristi jedno od vrhunskih grafičkih pomagala – gantogram. Vansi, naime, kaže Vesić, treba da mu u roku od tri dana dostavi plan zapošljavanja, plan rizika od 1. do 15. jula i tačan gantogram koje će mere preduzeti tokom leta. Najzabavniji deo Vesićevog saopštenja je onaj da je Vansi „podsetio na obaveze prema ugovoru o koncesiji“ i na to da je Vlada Srbije ispunila sve svoje obaveze prema tom ugovoru. Ako Vansi hitno ne sprovede mere (ne znamo koje i kakve, valjda one što je Vučić tražio – više traka i više zaposlenih), „država će reagovati“, zagrmeo je Vesić u saopštenju.

Jer, ono što se desilo na aerodromu 22. juna je neprihvatljivo i Vlada Srbije je spremna da koncesionaru „izda upozorenje“ što je prvi korak prema koncesionom ugovoru.

A kakve su, zapravo, to obaveze? Mi to ne znamo jer je sve u vezi sa koncesijom tajna. Ali na taj deo, u vezi sa tačkom 2 (obaveze iz ugovora) vratićemo se malo kasnije, hajde da se podsetimo kako je Vansi odmah rešio problem.

Iz saopštenja koje su izdali čini se da su ne samo čuli, već i dobro slušali Vučića. Ono tonom podseća na one situacije kada se Vučić „izvinjava“ zbog lajanja svojih pitbulova, pa uzgred ponovi uvrede i još dodatno dosoli. Dok su mediji nastavili da izveštavaju o haosu na aerodromu, Vansi nas je izvestio da je ta apokalipsa 22. juna zapravo bio manji problem – tehnički kvar na rendgenskom sistemu, pa su putnici sa „afektovanih šaltera“ preusmereni na drugi terminal, pa je rezultat kašnjenje 14 jutarnjih odlaznih letova, od ukupno 113 odlaznih putničkih letova tokom prethodnog dana.

Toliko. Nisu pominjani Vesićevi gantogrami niti bilo kakve obaveze koncesionara.

A javnost u Srbiji ne samo da nije videla ugovore i ne zna šta su obaveze koncesionara, a šta obaveze države, već nije videla ni studiju koja je trebalo da pokaže da je koncesija zaista najbolji način da se reše potrebe aerodroma (nova pista, novi terminal?). Sve je to državna tajna.

Ko će to znati, možda ugovor propisuje da novi terminal treba da prokišnjava i propisuje boju kofa koje će se podmetati da sakupljaju kišnicu. Kada su svita ministara i Radojičićev zamenik Vesić svečano proslavljali Vansijevo preuzimanje aerodroma, ponavljali su nam samo pojedine brojeve iz tenderske ponude – o naknadama i investicijama, pa smo mogli da čujemo i da se koncesionar obavezao da neće smanjivati broj zaposlenih. Da li je negde zapisano povećavanje u zavisnosti od obima saobraćaja, ne znamo.

Ali dobro, reći će neko naivan, sigurno svi nadležni vesići u Vladi, od ministarstva finansija do saobraćaja, pomno prate da li Vansi ispunjava obaveze (vrše nadzor, jezikom afektovanih gantograma). Zorana Mihajlović je, nema sumnje, lično predala Goranu Vesiću obimne fajlove sa dokumentima o nadzoru.

Ili možda niko nikada nije vršio nadzor, jer je koncesionar došao pod političkim kišobranom i sa posebnim obavezama prema „nekim licima i nekim prostorima“.

Naravno, ni to ne možemo znati. Transparentnost Srbija tražila je od Ministarstva finansija još 2019. godine izveštaje o nadzoru, odnosno izveštaje o ispunjavanju obaveza privatnih partnera u projektima „Aerodrom Nikola Tesla“ i „Beograd na vodi“.

Stigao je odgovor da su svi podaci u vezi sa koncesijom za aerodrom tajna, a da Beograd na vodi nije javno-privatno partnerstvo i da stoga ne mogu da dostave tražene informacije.

Što se tiče ugovora o koncesiji, u takozvanom „registru javnih ugovora“ objavljene su samo neke informacije iz njega, kao i spisak aneksa, iz kojeg se vidi da su samo neki od njih poverljive prirode. S druge strane, Transparentnost Srbija od 2017. pokušava da dobije bar informacije koje su prethodile donošenju odluke da se aerodrom (predstavljan kao zlatna koka) uopšte da u koncesiju. Ministarstvo i Komisija za javno-privatna partnerstva su se pozvali na to da je prema odluci Vlade Srbije reč o strogo poverljivim dokumentima i da samo Vlada može da odluči o ukidanju tajnosti. Vlada je takođe uskratila informacije, a upravni spor u tom slučaju traje već 5,5 godina!

Konačno, treba reći da, ma kako izgledali svi ovi elementi – mešanje politike i biznisa, povezanost vladinog savetnika pri izboru koncesionara sa „kontroverznim biznismenom“ koji se od koncesije, odnosno od koncesionara, okoristio, sve to nužno ne znači da je reč o koruptivnom dilu koji uključuje finansijske transakcije. I politički „benefit“ za „zaslužne“ za dovođenje koncesionara jeste svojevrstan koruptivni dil. I u tom slučaju politički dogovor jači je i od zakona i od ugovora. Vredno je podsetiti se kako su Vučićevo zamazivanje očiju javnosti pojedinim brojevima iz ugovora, pojedini mediji svojevremeno nazivali „iznošenjem detaljnih podataka o dogovoru sa Vansijem“. Ugovor i dogovor – frojdovska omaška, rekao bi neko.

Napomena: U tekstu i u napomeni Goran Vesić pomenut je ukupno 13 puta. Nijedan Vesić nije povređen tokom izrade ovog teksta.

Peščanik.net, 26.06.2023.

Srodni link: Rodoljub Šabić – Koncesija i dimna zavesa


The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)