Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Naravno da se može biti apolitičan čak i u apokaliptično vreme. Ako ste preokupirani bilo bolešću, bilo zaljubljenošću, sasvim je očekivano da vam aktuelna politička dešavanja ne budu na prvom mestu. Pitanje je samo zašto ljudi, čak i kad se aktivno i javno bave politikom, svoje reči i postupke definišu kao nepolitičke? Možda zato što se jedni opravdano plaše odmazde a drugi opravdano stide onoga što zastupaju?

Jer – kako protesti gospode seljaka nemaju veze sa politikom? Sa kim su potpisali prethodni dogovor, sa vodoinstalaterima ili sa Vladom? I ko je pogazio dogovoreno – političari ili političari? Ko je došao da opkoli kuću jednog od njih – kulturni radnici ili stranački jadnici, među njima i načelnik Hitne pomoći?

Stvar je dotle došla da čak i profesionalni političari govore kako nešto nema veze sa politikom. Parlamentarne stranke su insistirale na tome da proteste posle masovnih zločina u „Ribnikaru”, Duboni i Malom Orašju samo tehnički organizuju i samo ljudski podržavaju. Za razliku od njih, gradonačelnik Beograda nema strah da će ga optužiti za političku zloupotrebu tragedije (jer je vlast, a ne opozicija) pa je mogao komotno da ispriča kako su ucveljeni roditelji zapravo tešili njega kad im je otišao u posetu.

Možete tek misliti koliko se onda predsednik Srbije ne plaši da će ga neko optužiti da zloupotrebljava decu, funkciju, državne resurse, privatne medije i sve što vam padne na pamet. Đinđić je rekao da se varaju svi koji misle da će njegovim ubistvom zaustaviti reforme i Srbiju, a ovaj preti kako će zaustavljanjem njega – ubiti Srbiju.

Ne libi se ni mnogo konkretnijeg zastrašivanja. Sudija Apelacionog suda nije nikada poslao nijedan SMS za lečenje bolesne dece, reče samouvereno predsednik Srbije. Iz čega treba da zaključimo – šta? Da on ima protivzakonit uvid u telefone treće zakonite grane vlasti pa da dobro razmislimo šta tek može da radi nama, obezvlašćenima? Ili da je sudija pravilno shvatio da živimo u zlatnom dobu pa i nema potrebe da se deca leče SMS-ovima?

Pitanje je takođe i šta treba da zaključimo iz njegove opaske da ljude najviše ogorči kad napadate porodicu ali opozicija to ne zna jer ne čita istraživanja? Da se izlanuo pa dobronamerno posavetovao opoziciju? Ili da se izlanuo pa nam objasnio zašto učestalo govori o neviđenim (i realno neviđenim) napadima na majku, oca, brata, sina, sina (napad na ženu trenutno izostaje mada je svakodnevno poturena javnosti)?

Peščanik.net, 20.11.2023.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)