Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Znate taj vic? Kad je gost pravo sa vrata navalio na hranu, a domaćin mu kaže: popij nešto, u’vatiće te meze? Evo, sad znate.

Tako bismo mogli i mi da ministarki zdravlja u ostavci ponudimo da nešto popije, kao što je i ona nama, jer joj je izgleda meze sa trpeze vlasti udarilo u glavu. (Barem pretpostavljam da samo mezeti – zna se kome ide glavno jelo.) I udarilo je mnogo brže nego, na primer, premijerku u ostavci, naročito ako računamo da ministarka nije zamezila na prazan stomak i mozak, nego je imala dobru podlogu, ozbiljnu karijeru i svedoke da je stručna i posvećena lekarka.

Pa ipak je pacijentima koji iščekuju operacije javno poručila da popiju Diklofenak umesto što se „stavljaju“ na listu čekanja. „Vi treba da budete na listi zakazivanja onog trenutka kad ne možete više da funkcionišete“, rekla je ne objasnivši kako to ljudi treba da žive narednih nekoliko godina – kako funkcionišu kad više ne mogu da funkcionišu? Na stranu to što je preporučila konkretan lek (sukob interesa?) koji ima podugačku listu upozorenja i što nije navela, pa ni onako zbrzano kao u reklami, da se obavezno posavetujemo sa lekarom ili farmaceutom. Dodatno je neodgovorno da to kaže u situaciji kad bi lekari trebalo da pacijente preventivno upisuju ne bi li možda stigli na vreme za eventualnu operaciju.

Kao što je neodgovorno i niškoj hirurgiji ukinuti sredstva za rad jer se šuška da bi na lokalnim izborima konkurencija mogli da budu baš ti lekari koji su volonterskim radom preko vikenda uspeli da operišu sve koji su te operacije čekali. Zamislite da Nišlije glasaju za one koji besplatno spasavaju živote i kvalitet života i pacijenata i njihovih bližnjih, umesto za one kojima je važno samo da zameze makar i mrvice vlasti. Valjda su zato i onom čoveku u Beogradu zabranili da volonterski kreči bolnice, šta znaju, možda će i on posle na izbore, pa se glasači polakome na dobre umesto na prepodobne?

A kad nam ministarka zdravlja već preporučuje samo nešto protiv bolova, zašto ne ponudi marihuanu? To je legalno u mnogim zemljama, kao što nas je podučio predsednik Srbije kad je nezvanično legalizovao uzgoj nekoliko tona. A i lepo bi se uklopilo u kampanju koju je vlasnik Jovanjice započeo pod sloganom „Rehabilitujmo konoplju“ (ko da je i ona bila ratni zločinac, bože mi oprosti). Ili možda samo pivo, manje učinkovito, ali bi mogao da se nađe legalan spoznor. Što da ne, kad kladionica sponzoriše Hitnu službu, zašto ne bi pivara hirurgiju?

No, ništa nam ne vredi da se samo žderemo. Posebno ne dok se oni prežderavaju vlasti. Moraće nešto žestoko, ali ne da se popije.

Peščanik.net, 18.03.2024.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)