Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Đavo bi ga znao, a možda čak ni on, šta dosadašnja premijerka i odsadašnja predsednica skupštine misli kad kaže da bi prevremeno raspuštanje lokalnih samouprava bilo – nedemokratski presedan. Prvo, zato što ovdašnja vlast baš to isto traži od kosovske, ne bi li se predstavnici Srpske liste vratili u opštinske institucije iz kojih su se dragovoljno raspustili po diktatu SNS-a a onda, po istom diktatu, bojkotovali izbore. Drugo, mnogo očiglednije, ovde su se u proteklih dvanaest godina skupštine samoukidale, uprkos stabilnim većinama, kad god se to predsedniku Srbije ćefne, odnosno kad god mu zatreba da mobiliše stranačke jurišnike i demotiviše opozicione glasače. Dakle, ne bi bio presedan, nego samo još jedna nedemokratska navika nedemokratskog režima.

Sa druge strane, a znajući njenu već poslovičnu nevičnost rečima, možda predsednica skupštine ne razume značenje pojma – presedan. Možda misli da je to imenica od presedanje, kao kad presedaš iz jedne funkcionerske fotelje u drugu pa budeš, kao ona, zatečen istovremeno u obe (premijerska i skupštinska) što jeste nedemokratski. Ili koristi reč presedan da iskaže kako će da joj presedne još jedan dan demokratskog razgovora sa opozicijom umesto da ih lepo ispsuje na sva usta. Ili joj je prese-dan kovanica za dan kad treba da se preseli iz vile rezervisane samo za predsednika vlade (što je možda demokratski ali nije fer, jer kako može Tomislav Nikolić da ostane doživotno u vili rezervisanoj samo za predsednika Srbije?). Ili po običaju guta glasove pa je zapravo htela reći predsedan, misleći samo na taj dan, kad ona predsedava sastankom, dok će se na onom kojim bude predsedavao predsednik Srbije odlučiti nešto sasvim drugačije.

Ali, ako je i odbila predlog opozicije da svi izbori u lokalnim samoupravama budu održani istog dana kako bi se sprečilo lažno seljenje glasača, samoinicijativno je usvojila svoj predlog da razgovara sa dve kablovske televizije koje se navodno pominju u izveštajima o izbornim neregularnostima. Zašto bi to radila ona, predsednica skupštine, a ne REM, koji je te televizije ionako tužio Luksemburgu (i izgubio!) ili, ako već smatra da je to njen posao – zašto ne razgovara sa RTS-om i onih pet televizija koje imaju nacionalnu frekvenciju, a koje se u dokumentima zaista opominju zbog neobjektivnog i pristrasnog izveštavanja? Još bolje – zašto ne razgovara sa Regulatornim telom za elektronske medije koje bi po zakonu trebalo da te televizije sankcioniše a to ne radi? Kažem vam – đavo će ga znati.

Ali, ono što čak i ona zna jeste – ovde bi jedini i pravi presedan bio da se kazne toaletoidni mediji (umesto što se nagrađuju) i da se ponište rezultati izbora zbog dokazanih lažiranja biračkog spiska (kućni broj nula u adresi, zezaš?!).

Peščanik.net, 08.04.2024.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)