Svi ćemo jednoga dana biti teroristi
Početkom jula, penzionisana sveštenica Anglikanske crkve, sa štapom i megafonom, stala je ispred londonske policije na drvenu kutiju na kojoj je pisalo „Protivim se genocidu“. Zatim je uhapšena.
Početkom jula, penzionisana sveštenica Anglikanske crkve, sa štapom i megafonom, stala je ispred londonske policije na drvenu kutiju na kojoj je pisalo „Protivim se genocidu“. Zatim je uhapšena.
Kako bi artikulisali budućnost, studenti nisu imali kud. Jedni su posegli za snom o normalnoj i pristojnoj Srbiji, drugi za snom o Kosovu. Budućnost je postala zatvorena za pregovore.
„Pristojna i normalna Srbija“ dovoljno je prazan koncept da u njega stanu i desni i levi, svako sa svojom projekcijom društva sebi sličnih, dok se privremeno okupljaju oko rušenja Vučićevog režima.
Strah od pozorišta koje se bavi ratom dovelo je do neočekivanog podudaranja dva grada. U Benkovcu je izvođenje predstave Olivera Frljića sprečila rulja. U Berlinu je zabranu sprovela birokratija.
Početkom nedelje na Novoj S odigrala se jedna mala drama. Scena je bila minimalistička: dva lika, studio i jedna voditeljka. U glavnim ulogama: Filip Balunović i Stevan Filipović.
Srpska opozicija nije počinila nijedan „smrtni greh“ koji bi opravdao ogroman animozitet. Većina njenih aktera nije bila deo vlasti i ne vuče repove velikih afera. Odakle, onda, tolika odbojnost?
Sredinom juna, 30 godina nakon što su Hristo i Žan-Klod omotali Rajhstag, projekcijom na fasadi evociran je duh izvornog dela. Estetski sterilan spektakl ogolio je politički zaokret Nemačke.
Generacija od koje se očekivalo da svajpuje, a ne da protestuje, danas demonstrira nešto što se dugo činilo nemogućim: sposobnost da misli i deluje zajedno. Ali očekivanja treba pažljivo regulisati.
Zašto EU ćuti o studentskim blokadama u Srbiji – Izostanak podrške javnost najčešće se povezuje sa tiho sklopljenim dogovorima sa Aleksandrom Vučićem, posebno oko eksploatacije litijuma.