Ne zvati se Semezdin
Novosti – Kako hrvatski pisac može biti netko tko se zove Semezdin Mehmedinović? Zna se koja je stvarna svrha školsko-obrazovne mašine: da u nju uđeš kao dijete, a izađeš kao Hrvat.
Novosti – Kako hrvatski pisac može biti netko tko se zove Semezdin Mehmedinović? Zna se koja je stvarna svrha školsko-obrazovne mašine: da u nju uđeš kao dijete, a izađeš kao Hrvat.
U Zagrebu je izašla knjiga Semezdina Mehmedinovića, Ruski kompjuter. Pred vama je uvodno poglavlje knjige pesnika iz Sarajeva koji živi u Vašingtonu.
Pročitao sam sinoć da je u Beogradu uhapšen Radovan Karadžić. Moja prva reakcija je bila da se zapravo ništa nije dogodilo – nakon trinaest godina, sve se pretvorilo u laž, tako da je i ovo sad dio iste laži, njen završni čin.
U Danima je doskora svoju kolumnu (Filigranski pločnici) ispisivao Muharem Bazdulj, a sad je izbor tih tekstova objavljen kao knjiga u kultnoj ediciji XX vek (urednik Ivan Čolović).
Bratz lutka je industrijska prevara, ali ja vjerujem u njenu višu kulturnu vrijednost, zbog toga što ne zastupa ideologiju “čistih” identiteta. Ajla još ne razlikuje Barbie od Bratz koncepta, ali je svejedno izabrala ispravan.
Što više čitam Bolañovu knjigu 2666, sve više meksički grad Ciudad Juárez poistovjećujem sa Sarajevom. Slični metodi održavanja moći, stvarnost potpuno opustošena političkom voljom zaštićene manjine, isto osjećanje napuštenosti, besperspektivnosti i izdaje.
Američka policija je uhapsila dvojicu skinheada pod optužbom da su spremali atentat na demokratskog predsjedničkog kandidata Baracka Obamu. U isto vrijeme, u Zenici su osvanuli grafiti “Ubij Židova!”, “Smrt Ciganima!”.
Reis je uspio od Sarajeva napraviti kasabu. Petnaestogodišnji proces transformacije grada u kasabu je pravolinijski – kretao se od pismenosti ka nepismenosti.
Barack Obama je danima tražio pogodan trenutak nekog medijskog zatišja da saopći svoj izbor potpredsjedničkog kandidata. Sve se bilo urotilo protiv njega, najprije olimpijada, pa rat u Gruziji, pa kad je iščekao da sve to prođe…
Kad je uhapšen Karadžić, u prvom televizijskom intervjuu Richard Holbrooke je s neskrivenim narcizmom rekao – da, on se sretao s njim, tražio je od njega da izađe iz politike, ali u toku susreta, kaže, odbio je da se rukuje s njim.
U sarajevskom Oslobođenju, početkom rata, objavljena je jedna fotografija. Na njoj je spaljena zgrada iz koje kulja gust i crn dim.
To da je Bregović s višnje pao na naslovnu stranicu Slobodne Bosne, nije njegova krivica. Njegova je greška, kako i sam kaže, u pogrešnoj procjeni “statike grane”.
Kada o Bosni govori, ne govori on o državnim institucijama, već o, za njega, veoma precizno definiranom MI: “Ovu će zemlju spasiti ljudi čistoga srca, a ima nas dovoljno”, kaže.
Ljude se može dijeliti na jake i na slabe, ali ne treba prekoravati slabe: postoje razlozi za to koji ih pravdaju.
Sa ratom se ništa nije izmijenilo; šta su, npr., pisci uradili nakon što je izgorjela Vijećnica? Šta su uradili znanstvenici i historičari? Ništa. Valjda zato što tamo, ionako, nisu zalazili.