Dalaj Lamin jezik
Snimak Dalaj Lame koji nekom dečaku kaže „Sisaj mi jezik“ zapadna javnost je većinom osudila kao primer neprikladnog ponašanja, uz spekulacije da je Dalaj Lama senilan, pedofil ili i jedno i drugo.
Snimak Dalaj Lame koji nekom dečaku kaže „Sisaj mi jezik“ zapadna javnost je većinom osudila kao primer neprikladnog ponašanja, uz spekulacije da je Dalaj Lama senilan, pedofil ili i jedno i drugo.
Otvoreno pismo Instituta za budućnost života u kome se zahteva pola godine pauze u razvoju veštačke inteligencije potpisale su hiljade uticajnih ličnosti, uključujući i jednog Ilona Maska…
Ljudi neće pomešati četbot sa stvarnom osobom, ali će se zbog komunikacije sa četbotovima svesti na njih – prestaće da primećuju nijanse i ironiju i izgovarati ono što četbotovi razumeju.
Kako će nova vlada upravljati aneksijom? Ako Zapadna obala bude pripojena Izraelu, da li će skoro tri miliona Palestinaca koji tamo žive postati državljani Izraela sa pravom glasa na izborima?
Kako da odgovorimo na obraćanje Rodžera Votersa Savetu bezbednosti UN-a? Aktivista i jedan od osnivača grupe Pink Flojd tvrdi da govori u ime „četiri milijarde braće i sestara“ širom sveta.
O ratu u Ukrajini kao delu šireg ideološkog sukoba, gde se Putin udružuje sa drugim autoritarnim režimima da bi stvorio novu osovinu globalne moći.
Kruže glasine o nadmetanju za Putinovog naslednika. To nam razotkriva patologiju ruske politike: ključni igrači nisu partije, već bande oligarha koji rukovode neformalnim centrima moći.
Slogan „nema budućnosti“ ne znači da je promena nemoguća, već da treba raskinuti stege u kojima nas katastrofalna budućnost drži zarobljenima i otvoriti prostor za nešto Novo koje dolazi.
O kulturi otkazivanja, futurizmu i holivudskom marksizmu – Danas svi mrze Evropu: Tramp je mrzi, Putin je mrzi, Kina je mrzi. Mislim da postoji nešto jedinstveno u evropskoj slobodi.
Sve češće imamo lidere koji se ponose svojim zločinima, kao da se radi o nekoj vrsti fundamentalne moralne razlike ili razlike u karakteru u odnosu na nas ostale, o hrabrosti da se zločini čine otvoreno.
Sa svojom implicitnom paranojom, kultura otkazivanja je očajnički i očigledno uzaludan pokušaj kompenzacije za realno nasilje i netoleranciju koje seksualne manjine već dugo trpe u našim društvima.
Dok Putin preti nuklearnim napadom, hiljade Ukrajinaca navodno se prijavilo za seksualnu zabavu u Kijevu. Jedna učesnica to objašnjava ovako: „To je megaoptimizam Ukrajinaca.“
Srpski snajperisti su pucali na ljude po sarajevskim ulicama, a odabranim gostima je bilo dozvoljeno da i sami ispale poneki metak. Ali sada saznajemo da je to bila i unosna turistička atrakcija.
Iranski muškarci koji skandiraju Zan, Zendegi, Azadi znaju da je borba za prava žena borba i za njihovu slobodu, da je ugnjetavanje žena samo najvidljivija manifestacija državnog terora.
Kijev će morati da izabere hoće li biti zaista evropski, tako što će učestvovati u univerzalnom emancipatorskom projektu? Ili će postati deo populističkog talasa nove desnice?
Ispod površine herojskog otpora Ukrajine odvija se borba za njenu dušu. Bilo bi tragično kada bi Ukrajina pobedila ruski neoimperijalizam samo da bi se priklonila zapadnom neoliberalizmu.
Nedavna kriza na severu Kosova izbila je i ubrzo zamrla, jer niko nije želeo eskalaciju. Ali izbiće opet, jer Rusija manevriše u balkanskoj senci kako bi podstakla tenzije koje su krizu i izazvale.
Poziv da se Putinu dozvoli da „sačuva obraz“ ne znači prihvatanje sitnog teritorijalnog kompromisa u Donbasu, već Putinove imperijalne ambicije.
Poslednjih nedelja zapadna javnost je opsednuta pitanjem šta se dešava u Putinovoj glavi. Zapadni komentatori nagađaju da li mu ljudi iz užeg okruženja govore istinu. Da li je bolestan ili poludeo?
Kažu da bi prekid uvoza ruskog gasa bio samoubistvo Evrope. Ali šta ako bi to bilo oslobađajuće? Ne bismo ušli u istoriju kao društvo koje je izumrlo jer mu se nije isplatilo da preživi.
Predsednik Zelenski upravo pohađa ubrzani kurs o odnosu globalnog kapitalizma i demokratije. Od početka rata, Evropa je Rusiji uplatila 40 milijardi dolara u naknadama za naftu i gas.
Rizik od nuklearne katastrofe zatekao nas je u savršenoj oluji globalnih kriza koje se međusobno pothranjuju: pandemija, klimatska kriza, gubitak biodiverziteta, nestašice hrane i vode.
„Ruska istina“ je samo prikladan mit koji želi zasnovati Putinovu imperijalističku viziju, a Evropa se tome najbolje može suprotstaviti tako da gradi mostove prema državama u razvoju…
Ova priča otkriva prinudu održavanja imidža autoritarnih režima nasuprot transparentnosti javne sfere na zapadu. Nijedan od ovih pristupa ponaosob ne rešava naše ozbiljne probleme.
Intervju o autorovoj novoj knjizi: Od nas se traži da ne nudimo brza rešenja, da ne budemo žrtve, da ne optužujemo budalasto (na primer zli zapad) i da se ne bavimo teorijama zavera.
Neprimetno prolazimo kroz društveni preobražaj bez presedana. Kapitalistički sistem se neprekidno menja od početka pandemije i veliki slom koji svi sa zebnjom iščekujemo već je u toku.
Ovih dana obeležavamo 150. godišnjicu Pariske komune koja je poživela ravno dva meseca i 10 dana (od 18. marta do 28. maja 1871). Lako je danas reći da su komunari bili osuđeni na propast.
Mora se preći taj nulti, Džokerov nivo samouništenja, taman toliko da se iskusi kao mogućnost. Jedino se tako može izaći iz okvira postojećeg sistema i zamisliti nešto istinski novo.
Poslednja sezona Igre prestola izazvala je žestoku raspravu iz koje se da naslutiti da su ideološki ulozi visoki. Finale kombinuje odbijanje radikalne promene sa starim antifeminističkim motivom.
Iz debate „Sreća: kapitalizam vs. komunizam“, održane 19. aprila u Torontu između dve ličnosti koje na globalnoj sceni predstavljaju alt-desnicu i neomarksističku levicu.
Treba odbaciti sve što je u marksizmu ostalo od istorijske teleologije. Socijalistička revolucija proizvodi vlastiti nered, pa na kraju pođe po zlu. Globalno sam pesimista i ne verujem levičarima koji nude prosta rešenja.
Fredric Jameson je primijetio da je mnogo lakše zamisliti kraj svijeta nego kraj kapitalizma. Ova opservacija je postala realnost: u nekom novom obliku kapitalizam će preživjeti kraj, ne svijeta već ljudskog roda.