Tramp, kralj-buntovnik
Preovlađujući pogled na svet je realizam oslobođen svake iluzije i ideala. U ovom novom post-ideološkom svetu, često se kaže, pale su maske ljudskih prava. Ali ništa od toga nije istina.
Preovlađujući pogled na svet je realizam oslobođen svake iluzije i ideala. U ovom novom post-ideološkom svetu, često se kaže, pale su maske ljudskih prava. Ali ništa od toga nije istina.
Novi blokovi moći samo su verzije novog fašizma bez ideološke osnove. Pred nama je izbor između Evrope, koja se još uvek pretvara da je verna svom prosvetiteljskom nasleđu, i pravog neofašizma.
Teheran odbrojava dane do trenutka kada će slavine presušiti. Većem delu Irana preti bankrot vode, kada potražnja trajno prevaziđe prirodne zalihe. Predsednik već pominje evakuaciju stanovništva.
Emancipatorske pokrete širom sveta obradovala je pobeda Mamdanija na izborima za gradonačelnika Njujorka. Populistička desnica nema monopol na mobilizaciju masa i privlačenje razočaranih birača.
Umesto da poboljša funkcije naših tela i mašina, smanji stres i poveća uživanje ljudi u životu, kažu nam da će veštačka inteligencija preuzeti dominaciju nad našim najdubljim osećanjima i željama.
Stav da nećete da slušate svog slabijeg protivnika stalno srećemo u visokoj politici. Oni koji bezuslovno podržavaju Izrael naprosto ignorišu sve očigledne argumente da je tamo u toku genocid.
Na metafizička pitanja o poreklu univerzuma, nauka obično odgovara: „Ne misli, samo računaj.“ Otkrića u kosmologiji sada traže da se misli o prirodi kvantnih talasa, ali nije svako ezoterično lupetanje misao.
Nismo svesni koliko je naš svakodnevni život već manipulisan i regulisan digitalnim algoritmima koji nas, u izvesnom smislu, poznaju bolje od nas samih i nameću nam naše „slobodne“ odluke.
Svakog dana smo zasuti jezivim prizorima iz Gaze, Ukrajine, Sudana. Ne treba da nas čudi što postajemo neosetljivi na ove vesti. Hajde da promenimo pristup i fokusiramo se na frojdovske simptome zla.
Benjamin je rekao da „iza svakog fašizma stoji neuspela revolucija“. Ova formula bi mogla da objasni tekući konzervativni populizam.
Sa gađenjem se prisećam hita iz moje mladosti, „Daddy Cool“ iz 1976. u izvođenju Boney M, dobrog primera zarazne melodije koje ne možeš da se otarasiš. To je najbolji muzički portret Trampa.
Mnogima je promakla smrt Evrope kao emancipatorske ideje na samitu G7 u Kanadi. Nije pomenuto ništa od onoga čemu su se neki naivno nadali: priznanje Palestine, osuda genocida u Gazi.
Danas kada vlasti počine stravičan zločin, više se čak i ne trude da ga predstave kao plemenit čin. U Gazi i na Zapadnoj obali, u Ukrajini, zločin se razmetljivo predstavlja kao ono što jeste.
Demonstranti u Srbiji nastoje da izazovu kratak spoj u procesu u kom je vladajuća stranka zarobila državu. Pokazali su da poziv na red i zakon može biti subverzivniji od anarhičnog nasilja.
Standardno tumačenje rusko-ukrajinskog rata kaže da je to „sudar kultura“ zapadnog liberalizma i tradicionalnog ruskog autoritarizma. A Putin je u stvari tek jedan u nizu ubilačkih modernizatora.
Da bismo razumeli strah od mogućnosti da rat Rusije protiv Ukrajine eskalira u nuklearni sukob, moramo se ponovo osvrnuti na njegove početke, tamo gde su postavljeni temelji krize.
Nije bilo velike, odlučujuće bitke. Režim Bašara al-Asada se prosto urušio kao kuća od karata. Pobedila je ona strana koja je zapravo bila spremna da se bori i umre za svoj cilj.
Delimičnom suspenzijom demokratije, Makron je zadržao krajnju desnicu van vlasti i vratio stabilnost. Budući da je neofašizam u globalnom usponu, slične mere mogu se pokazati neophodnim i drugde.
Nikad nisam bio ni na jednoj digitalnoj platformi. Nemam vremena da protestujem zbog naloga koji se lažno predstavljaju kao ja, ali sam u iskušenju da odem i posvađam se sa samim sobom.
Kada su 1. oktobra Izraelske oružane snage pokrenule „ograničenu kopnenu operaciju“ u Libanu, mnoge je ta fraza podsetila na ruski eufemistički opis sopstvene invazije kao „specijalne vojne operacije“.
U senci ratova koji nam okupiraju pažnju, besne okrutni sukobi u Africi. Oni su proizvod kontinuirane ekonomske kolonizacije: ne samo sa Zapada, već i iz Kine, Rusije i bogatih arapskih zemalja.
Ceremonija otvaranja Olimpijade bila je manifestacija istinskog evropskog kulturnog nasleđa, kritika konzervativnog nacionalizma, ali i politički korektnog moralisanja.
Pokušaji mobilizacije u ime našeg zajedničkog ekološkog stanja stalno propadaju. Svi znamo da smo deo prirode i da naš opstanak u potpunosti zavisi od nje, pa ipak se ta svest ne pretvara u delo.
Džulijan Asanž se vraća u mnogo gori svet od onog koji je ostavio za sobom. Pandemije, ratovi i rasprostranjeni ekološki slom suočavaju nas s pitanjem u kom smislu smo mi slobodni?
Da parafraziram klasičnu scenu iz braće Marks: Evropa možda govori i ponaša se kao da se kreće udesno, ali ne dajte da vas to zavara; Evropa stvarno ide radikalno udesno.
1968. demonstranti su se identifikovali s anti-imperijalističkom pozicijom Vijetkonga i pozitivnim socijalističkim projektom. Umesto s Hamasom, današnji demonstranti se „identifikuju s očajem“.
Netanjahu sada koristi frazu koja se proglašava genocidnom kada je Palestinci koriste. Formula „od reke do mora“ predstavlja ono što Izrael zapravo radi i planira da uradi, ali to nikada ne bi javno priznao.
Istinsko iskušenje kome se treba odupreti jeste izjava ljubavi prema bogu koji to ne zaslužuje čak i ako je stvaran. Ateista je onaj koji potvrđuje da ne služi nikakvom bogu.
Kako se „normalni“ ljudi mogu dovesti u stanje da uživaju u sadističkom spektaklu? Sažet odgovor glasi da to zahteva jedinstvenu moć neke vrste mitskog diskursa, religije ili poezije.
Haiti pokazuje sve poznate karakteristike propale države. Narodu preostaje tragičan izbor: korumpirane „demokratske“ elite ili bande koje se predstavljaju kao „progresivne“.
Naučio nas je da razaznamo skriveno saučesništvo između nas i našeg neprijatelja, da uočimo solidarnost naših protivnika. Za naše dobro, ne smemo dozvoliti da propadne u tamu nevidljivosti.
Prošao je vek od smrti Vladimira Iljiča i više od tri decenije otkako je njegov boljševički projekat propao. Međutim, njegov nemilosrdni pragmatizam, nazovimo to tako, i danas ima značaj.