Stari perverznjaci
Standardno tumačenje rusko-ukrajinskog rata kaže da je to „sudar kultura“ zapadnog liberalizma i tradicionalnog ruskog autoritarizma. A Putin je u stvari tek jedan u nizu ubilačkih modernizatora.
Standardno tumačenje rusko-ukrajinskog rata kaže da je to „sudar kultura“ zapadnog liberalizma i tradicionalnog ruskog autoritarizma. A Putin je u stvari tek jedan u nizu ubilačkih modernizatora.
Da bismo razumeli strah od mogućnosti da rat Rusije protiv Ukrajine eskalira u nuklearni sukob, moramo se ponovo osvrnuti na njegove početke, tamo gde su postavljeni temelji krize.
Nije bilo velike, odlučujuće bitke. Režim Bašara al-Asada se prosto urušio kao kuća od karata. Pobedila je ona strana koja je zapravo bila spremna da se bori i umre za svoj cilj.
Delimičnom suspenzijom demokratije, Makron je zadržao krajnju desnicu van vlasti i vratio stabilnost. Budući da je neofašizam u globalnom usponu, slične mere mogu se pokazati neophodnim i drugde.
Nikad nisam bio ni na jednoj digitalnoj platformi. Nemam vremena da protestujem zbog naloga koji se lažno predstavljaju kao ja, ali sam u iskušenju da odem i posvađam se sa samim sobom.
Kada su 1. oktobra Izraelske oružane snage pokrenule „ograničenu kopnenu operaciju“ u Libanu, mnoge je ta fraza podsetila na ruski eufemistički opis sopstvene invazije kao „specijalne vojne operacije“.
U senci ratova koji nam okupiraju pažnju, besne okrutni sukobi u Africi. Oni su proizvod kontinuirane ekonomske kolonizacije: ne samo sa Zapada, već i iz Kine, Rusije i bogatih arapskih zemalja.
Ceremonija otvaranja Olimpijade bila je manifestacija istinskog evropskog kulturnog nasleđa, kritika konzervativnog nacionalizma, ali i politički korektnog moralisanja.
Pokušaji mobilizacije u ime našeg zajedničkog ekološkog stanja stalno propadaju. Svi znamo da smo deo prirode i da naš opstanak u potpunosti zavisi od nje, pa ipak se ta svest ne pretvara u delo.
Džulijan Asanž se vraća u mnogo gori svet od onog koji je ostavio za sobom. Pandemije, ratovi i rasprostranjeni ekološki slom suočavaju nas s pitanjem u kom smislu smo mi slobodni?
Da parafraziram klasičnu scenu iz braće Marks: Evropa možda govori i ponaša se kao da se kreće udesno, ali ne dajte da vas to zavara; Evropa stvarno ide radikalno udesno.
1968. demonstranti su se identifikovali s anti-imperijalističkom pozicijom Vijetkonga i pozitivnim socijalističkim projektom. Umesto s Hamasom, današnji demonstranti se „identifikuju s očajem“.
Netanjahu sada koristi frazu koja se proglašava genocidnom kada je Palestinci koriste. Formula „od reke do mora“ predstavlja ono što Izrael zapravo radi i planira da uradi, ali to nikada ne bi javno priznao.
Istinsko iskušenje kome se treba odupreti jeste izjava ljubavi prema bogu koji to ne zaslužuje čak i ako je stvaran. Ateista je onaj koji potvrđuje da ne služi nikakvom bogu.
Kako se „normalni“ ljudi mogu dovesti u stanje da uživaju u sadističkom spektaklu? Sažet odgovor glasi da to zahteva jedinstvenu moć neke vrste mitskog diskursa, religije ili poezije.
Haiti pokazuje sve poznate karakteristike propale države. Narodu preostaje tragičan izbor: korumpirane „demokratske“ elite ili bande koje se predstavljaju kao „progresivne“.
Naučio nas je da razaznamo skriveno saučesništvo između nas i našeg neprijatelja, da uočimo solidarnost naših protivnika. Za naše dobro, ne smemo dozvoliti da propadne u tamu nevidljivosti.
Prošao je vek od smrti Vladimira Iljiča i više od tri decenije otkako je njegov boljševički projekat propao. Međutim, njegov nemilosrdni pragmatizam, nazovimo to tako, i danas ima značaj.
Ilon Mask je 29. januara objavio da je prvi pacijent primio implant od Neuralinka, milijarderovog startapa za moždane čipove koji obećava detekciju neuronske aktivnosti.
Mir će nastupiti tek kada Palestincima bude omogućeno da se organizuju kao jaka nezavisna politička snaga, koja je demokratska i koja odbacuje svaki oblik verskog fundamentalizma.
Rastu simpatije prema Palestincima kao žrtvama, uz priznanje njihovog prava da se odupru ekspanzionističkim nasrtajima. Ali kako da se odupru, a da ne postanu antisemiti?
Danas – Moj govor na otvaranju sajma knjiga u Frankfurtu dva puta je prekinuo Uve Beker, nemački državni sekretar za evropske poslove i poverenik za antisemitizam. Zašto?
Pre samo nekoliko decenija, razgovor o Izraelu vodio se u okvirima sporazuma „zemlja za mir“ i dvodržavnog rešenja. Bila bi šteta prepustiti Putinu i Kini ulogu posrednika koji sluša obe strane.
Ne može biti kompromisa sa palestinskim i izraelskim ekstremistima: borba protiv njih podrazumeva punu odbranu palestinskih prava i posvećenost borbi protiv antisemitizma.
Dok sam čitao knjigu sećanja Lee Ipi Slobodna, zapanjila me je sličnost njenog života i života Viktora Kravčenka, sovjetskog službenika koji je prebegao tokom boravka u Njujorku 1944.
Kako je moguće da se veći deo Afrike nađe u tako očajnoj situaciji, gde je jedini izbor između lošeg (zapadni neokolonijalizam) i goreg (lažni autoritarni antikolonijalizam)?
Bivši Putinov savetnik je upozorio da Ukrajina stvara gej super-vojnike: „Najjača vojska u staroj Grčkoj je bila spartanska. Svi su bili homosi. Isto planiraju i za ukrajinske oružane snage.“
Svako ko misli da je levičar treba da čuje pesmu „Bogataši severno od Ričmonda“ Olivera Entonija. Za par dana ovaj lament nad radničkom klasom imao je desetine miliona pregleda.
Ukrajini je potrebna pravda: ukidanje privilegija za oligarhe. Ljude demorališe kada vide bogataše koji su pobegli iz zemlje i čija deca su oslobođena vojske, dok se oni bore na prvoj liniji fronta.
Mi ne bežimo u fantaziju samo da bismo izbegli suočavanje sa stvarnošću, mi takođe bežimo u stvarnost da bismo izbegli razornu istinu o uzaludnosti naših fantazija.
Pretnja demokratiji je i lažni populistički otpor korporativnom kapitalizmu, oličenom u odbijanju „pacifističke“ levice da podrži Ukrajinu zato što će to „samo“ koristiti dilerima oružja.
Da bismo izdržali sve buduće izazove, biće nam potrebni ljudi poput Asanža. Ko će drugi razotkriti zloupotrebe i nezgodne istine koje oni na vlasti žele da zadrže u tajnosti?