Kriza demokratije
Nepoverenje u demokratiju, nekada odlika trećeg sveta, širi se u samom razvijenom svetu.
Nepoverenje u demokratiju, nekada odlika trećeg sveta, širi se u samom razvijenom svetu.
Svaki verski fundamentalizam suočava nas sa „kulturom smrti“, koja je mnogo bliža srži religioznog iskustva nego što vernici žele da znaju.
Ljudima treba otvoreno reći da je 20. vek završen. Mi, intelektualci, treba da prestanemo da blefiramo. Mi nemamo odgovore koji se od nas očekuju.
Crnokošuljaši iz neofašističke Zlatne zore noću prebijaju imigrante po ulicama Atine.
Bilo je emancipatorskih snova koji su mobilisali demonstrante širom sveta, kao i destruktivnih snova koji su pokrenuli rasističke populiste širom Evrope.
Upravo uspeh kapitalizma izaziva nezaposlenost. Prilika da čovek dugoročno bude eksploatisan postala je privilegija.
Ljudska prava žrtava postaju prava zapadnih sila da intervenišu: politički, ekonomski, kulturno, vojno.
Želim da vam skrenem pažnju na jedno kritičko odbacivanje protesta OWS, vrlo liberalno i vešto.
Došlo je vreme da preokrenemo koordinate mogućeg i nemogućeg; možda ne možemo postati besmrtni, ali možemo imati više solidarnosti i zdravstvene zaštite.
U istočnom Jerusalimu, grupe pravednika patroliraju ulicama i sprečavaju mešanje Arapa sa lokalnim Jevrejkama.
U protestima u Tunisu i Egiptu, ne može se zanemariti jedna stvar – očigledno odsustvo muslimanskog fundamentalizma.
I kada svi znaju neprijatnu činjenicu, njeno javno izgovaranje menja sve.
Kako uskladiti postojanje svemoćna i dobra Boga sa strahovitim patnjama milijuna nevinih, poput djece ubijene u plinskim komorama.
Kada Bog postane čovek, više nema Boga kome se može vratiti ili koji se može postati.
Dvadeseta obljetnica pada Berlinskog zida 9. studenoga trebala bi biti prigoda za promišljanje.
Odlomak iz nove knjige Slavoja Žižeka Prvo kao tragedija, onda kao farsa objavljen u oktobarskom broju časopisa Harper’s Magazine.
Jedan od onih filmova koji nalikuju poslovičnoj risariji Boga, koji kao da uvek pilji pravo u vas… Automatska reakcija današnjeg prosvećenog liberalnog čitaoca Komunističkog manifesta… Jugoslavija je živela samo zato što nije primećivala da je već mrtva…
Kao odgovor na poziv za zabranu javnog isticanja nacističkih simbola, grupa konzervativnih članova evropskog parlamenta zahtevala je da se isto primeni i na komunističke simbole..
Toksično pitanje postaje sve popularnije. U svojoj knjizi Toksični ljudi Lilijen Glas uočava 30 tipova toksičnih ljudi i nekima od njih daje duhovita obeležja kao što su „dvoličnjak koji smešeći se podmuklo zabada nož u leđa“.
Jedna od najpodlijih zamki koje vrebaju marksističke teoretičare sastoji se u potrazi za trenutkom Raspada, trenutkom kad je povijest marksizma krenula nizbrdo: je li se to desilo već kod ranog Engelsa ili je raspad započeo već kod Marxa?
Vi revolucionari ste zapravo histerici koji zahtijevaju novog gospodara. I dobit ćete ga.
Obamina pobeda nije tek jedna u nizu epizoda u večnoj borbi za parlamentarnu većinu. Već to jeste znak nečeg velikog.
Socijalizam je izgleda dobar kada služi spasavanju kapitalizma. U pitanju je socijalistička mera čiji je osnovni cilj da se pritekne u pomoć bogatim.
Zato, da bismo ih natjerali da ubijaju, potrebno se pozvati na tako uzvišeni cilj prema kojem će sitne pojedinačne brige oko ubijanja djelovati beznačajno. Vjera ili etnička pripadnost savršeno odgovaraju ovoj svrsi.