Mir za Ukrajinu
Pošto je jasno da ulazak u Putinov bunker negde u Moskvi ne može biti deo razumnih planova zapada, moramo se zapitati kako bi ta konačna pobeda Ukrajine trebalo da izgleda.
Pošto je jasno da ulazak u Putinov bunker negde u Moskvi ne može biti deo razumnih planova zapada, moramo se zapitati kako bi ta konačna pobeda Ukrajine trebalo da izgleda.
Reizbor Makrona prikrio je njegovu zavisnost od Marin Le Pen. Njih dvoje ne podnose jedno drugo, ali opstaju u nekoj vrsti simbioze koja ukazuje na mnoge probleme u Francuskoj, Evropi i šire.
Ako se i milijarderi izvan Rusije mogu opisati kao oligarsi, da li insistiranje zapada na pridevu ruski znači da su „naši“ oligarsi zbog nečega bolji? Ovde zalazimo na etički nesiguran teren.
Dvadeset godina posle nastajanja, evro je konstrukcija koja dobro funkcioniše samo u dobra vremena, dok u međuvremenu doprinosi rastu nejednakosti umesto da je smanjuje.
Šta fali zadovoljstvu? Zašto bi se bilo ko opirao paralelnim iskustvima koja zadovoljavaju naše najdublje želje? I zašto Zuckerberg ne bi lepo zaradio na ljudima spremnim da za to plate?
Kada su pre desetak godina evropski političari odlučili da zanemare problem neodrživih dugova, taj vreli krompir završio je u krilu centralne banke, koja od tada zapravo prikriva trajno stanje bankrota.
Centralne banke strahuju da će podizanjem kamatnih stopa mnoge države gurnuti u bankrot i ozbiljnu recesiju. Zato mera povećanja kamatnih stopa mora biti podržana sa još dva važna poteza.
Razmotrimo ambiciju da se ustanovi platni sistem kojim bi dominirao evro i koji bi evropskim kompanijama omogućio da trguju nezavisno od finansijskog sistema koji kontrolišu SAD.
U proleće 2015, viši službenik vatrogasne brigade rekao mi je da je za elementarnu zaštitu tog leta potrebno bar još 5.000 vatrogasaca.
Pisci Zvezdanih staza nisu naivni moralisti niti izolacionisti. Oni shvataju da njihova Prva direktiva ne može da se primenjuje direktno.
Zbog zavisnosti društva od bankarskog platnog sistema centralne banke zasipaju novcem bogate, ostali žive u stagnaciji i strogim merama štednje.
Kao što je neprimetno istiskivao feudalizam, sve dok ljudski odnosi nisu postali tržišno utemeljeni, tako se kapitalizam sada postepeno povlači pred novim modusom ekonomske organizacije.
Ako su stroge mere štednje zaista loša ideja i njihova primena direktno doprinosi usporavanju ekonomije, zašto su te mere još uvek tako popularne među bogatima i moćnima?
Evropa je pronašla svoj moralni Rubikon, granicu posle koje se komodifikacija više neće tolerisati. Crta u pesku koju Evropljani ni po koju cenu neće preći upravo je povučena.
Zamislite da je pandemija ojačala EU, umesto što je dodatno narušila poverenje njenih građana. Zamislite da je kovid-19 naterao lidere EU da odustanu od godina trvenja i sve dubljih podela.
Suočen sa izazovom pokretanja američke ekonomije u doba pandemije, predsednik Biden je zaključio da je ovoga puta bolje da pogreši tako što će učiniti previše nego da učini premalo.
Trump je opasniji od običnog lažova jer je otkrio način da ekonomskog dvojnika prirodnih nauka iskoristi za svoje potrebe. Iza svake državne politike krije se neka ekonomska hipoteza.
Države su pustile kandže i pokazale zube. Zatvarale su granice i spuštale avione, uvodile zabrane kretanja u gradovima, ukidale pozorišta i muzeje, zabranjivale nam da poslednji put vidimo roditelje na samrti.
Normalnost i obnova uljudnog ponašanja u Beloj kući: tome se nadaju elite koje su podržale Džoa Bajdena, sad kad je pobedio na izborima. Nas ostale, međutim, ne privlači ova skromna ambicija.
Dok sam čitao novu Marksovu biografiju zaokupila me je slika lutajućeg revolucionara koji je, proteran iz Nemačke i prisiljen da napusti Pariz, umro kao apatrid u liberalnoj viktorijanskoj Engleskoj.
Treba primeniti unapređene verzije intervencija dvojice Ruzvelta. Umesto uzaludnih rasprava o porezima na imovinu, progresivne snage treba da se posvete strategiji koja se sastoji od 3 elementa.
Investitori su izgubili interesovanje za realnu ekonomiju. Tržišta kapitala nastavila su da rastu dok se ekonomija raspadala i to je prihvaćeno kao nova normalnost. A onda je došla pandemija.
Tipičan nemački radnik je saznao da će se Nemačka zadužiti za 100 milijardi evra da bi „iz evropskog fonda za oporavak Italija dobila 80 milijardi evra, Španija 78, a Grčka 23 milijarde“.
Kriza evra koja je počela pre desetak godina dugo je prikazivana kao rezultat sukoba štedljivog severa i rasipničkog juga. Odgovor EU na pandemiju dodatno će produbiti ovaj klasni sukob…
Propao je predlog 9 šefova vlada evrozone o emitovanju korona-obveznica kojima bi se teret dodatnog zaduživanja zbog epidemije ravnomerno rasporedio na sve zemlje članice.
Evropa je doživela istorijski poraz. Posle dugih pregovora, na sednici ministara finansija evrozone doneta je odluka o zajedničkom odgovoru na ekonomske posledice pandemije korona virusa.
Evropljani nisu glupi. Iako ne znaju šta se događa iza vrata EU institucija, oni vide da se resursi ne koriste na način koji štiti njihove interese.
Iz arhive, dok se čeka odluka o izručenju u SAD: „Neka gori u paklu“, kažu ljudi koji su besni zato što je WikiLeaks objavio mailove Hillary Clinton. Zašto nije objavio ništa o Trumpu ili Putinu?
Trump ispravno razume da je klima za kapitalizam ono što je Vaterlo bio za Napoleona. Nema načina da se klima dovede u red, a da noseći stubovi kapitalizma ostanu neoštećeni.
Bila je ovo loša godina za anti-kapitaliste, ali i za kapitalizam. Poraz laburista u Britaniji je udarac za radikalnu levicu. Ali i kapitalizam se našao na udaru kritika, posebno u SAD.
Boris Džonson je prvi britanski premijer za mnogo godina unazad koji nema nikakvih dilema u pogledu Evropske unije. Njegova strategija za osvajanje vlasti podrazumevala je samo jednu opciju…
Međunarodni zeleni nju dil bi sproveo preraspodelu resursa za rehabilitaciju iscrpljenih oblasti i zaštitu od rastućeg nivoa mora, te garantovao pristojan životni standard svim klimatskim izbeglicama.