Leto postkapitalizma
Investitori su izgubili interesovanje za realnu ekonomiju. Tržišta kapitala nastavila su da rastu dok se ekonomija raspadala i to je prihvaćeno kao nova normalnost. A onda je došla pandemija.
Investitori su izgubili interesovanje za realnu ekonomiju. Tržišta kapitala nastavila su da rastu dok se ekonomija raspadala i to je prihvaćeno kao nova normalnost. A onda je došla pandemija.
Tipičan nemački radnik je saznao da će se Nemačka zadužiti za 100 milijardi evra da bi „iz evropskog fonda za oporavak Italija dobila 80 milijardi evra, Španija 78, a Grčka 23 milijarde“.
Kriza evra koja je počela pre desetak godina dugo je prikazivana kao rezultat sukoba štedljivog severa i rasipničkog juga. Odgovor EU na pandemiju dodatno će produbiti ovaj klasni sukob…
Propao je predlog 9 šefova vlada evrozone o emitovanju korona-obveznica kojima bi se teret dodatnog zaduživanja zbog epidemije ravnomerno rasporedio na sve zemlje članice.
Evropa je doživela istorijski poraz. Posle dugih pregovora, na sednici ministara finansija evrozone doneta je odluka o zajedničkom odgovoru na ekonomske posledice pandemije korona virusa.
Evropljani nisu glupi. Iako ne znaju šta se događa iza vrata EU institucija, oni vide da se resursi ne koriste na način koji štiti njihove interese.
Iz arhive, dok se čeka odluka o izručenju u SAD: „Neka gori u paklu“, kažu ljudi koji su besni zato što je WikiLeaks objavio mailove Hillary Clinton. Zašto nije objavio ništa o Trumpu ili Putinu?
Trump ispravno razume da je klima za kapitalizam ono što je Vaterlo bio za Napoleona. Nema načina da se klima dovede u red, a da noseći stubovi kapitalizma ostanu neoštećeni.
Bila je ovo loša godina za anti-kapitaliste, ali i za kapitalizam. Poraz laburista u Britaniji je udarac za radikalnu levicu. Ali i kapitalizam se našao na udaru kritika, posebno u SAD.
Boris Džonson je prvi britanski premijer za mnogo godina unazad koji nema nikakvih dilema u pogledu Evropske unije. Njegova strategija za osvajanje vlasti podrazumevala je samo jednu opciju…
Međunarodni zeleni nju dil bi sproveo preraspodelu resursa za rehabilitaciju iscrpljenih oblasti i zaštitu od rastućeg nivoa mora, te garantovao pristojan životni standard svim klimatskim izbeglicama.
Kada je posle sloma berze 1929. usledila Velika depresija, gotovo svi su bili saglasni da je kapitalizam nestabilan, nepouzdan i sklon stagnaciji. U narednim decenijama predstava o kapitalizmu se promenila…
Oblaci nezadovoljstva nadvijaju se nad Velikom Britanijom. Pripadnici oba referendumska tabora su demoralisani. Ipak, iako ćorsokak brexita nosi brojne rizike, Britanci bi možda trebalo da mu se raduju.
Bivši grčki ministar finansija je ovog proleća najavio da će se u Atini kandidovati za mesto premijera, a nedavno je najavio da će se kandidovati i za mesto nemačkog predstavnika u Evropskom parlamentu.
Otpor velikim tehnološkim kompanijama motivisan je osećajem da smo pretvoreni u korisnički proletarijat. Svedeni smo na zupčanike u proizvodnom procesu u kojem učestvujemo isključivo kao proizvod.
Što je bliži brexit to je važnije da britanski građani zadrže kontrolu nad njim. Iako je demokratija proces preispitivanja donetih odluka, preispitivanje brexita na novom referendumu nije dobro rešenje.
Naša epoha će se pamtiti po trijumfu globalne desnice. Da li će se pamtiti i po humanističkom suprotstavljanju toj opasnosti zavisi od spremnosti progresivnih snaga sveta da izgrade svoju internacionalu.
Iza slika o ukidanju štednje i ponovnoj nezavisnosti Grčke pomalja se prizor opustošene zemlje koja je upravo stupila u novi period od 42 godine (2018-2060) nemilosrdne štednje i dužničkih okova.
Evropski establišment je izdao dva saopštenja koja bi mogla biti važna da su iole tačna: jedno je objava kraja grčke dužničke krize, a drugo francusko-nemački sporazum o redizajniranju evrozone.
Njegova administracija postiže dobre ekonomske rezultate u zemlji. On je izdejstvovao smanjenja poreza na prihod i dobit o kakvima republikanci pre nekoliko godina nisu mogli ni da sanjaju. I to nije sve.
Dok Trump radi na rušenju globalnog sistema od koga je Nemačka decenijama profitirala, Salvini i Di Maio rušenje evra vide kao poželjan razvoj događaja, koristan za njihovu anti-imigracijsku kampanju.
Moglo bi se raspravljati o specifičnostima Varufakisove politike, ali njegova osnovna motivacija je jasna: više demokratije, više Europe i više istinske globalizacije kako bi se dala supstanca europskom jedinstvu.
Okruženi kolegama, poslodavcima, klijentima, kritičarima i „prijateljima“ koji nadziru naš život, danas smo izloženi pritisku da se razvijamo kao skup aktivnosti, slika i sklonosti koje grade privlačan, profitabilan brend.
Iz uvoda za novo izdanje povodom 200 godina od Marxovog rođenja: Ponovno čitanje Manifesta donelo mi je i izvesnu utehu, jer mi je potvrdilo da je to liberalan, čak libertarijanski tekst.
Uspon militantnog parohijalizma sa obe strane Atlantika proučava se iz svakog ugla. Jedini slabo istraženi je neprestani klasni rat protiv siromašnih koji traje od sredine 70-ih godina prošlog veka.
Možda je sukob između španske države i regionalnih vlasti u Kataloniji upravo ono što nam je potrebno da bismo udahnuli novi život posustalom evropskom projektu.
Zapadnom kapitalizmu nije ostalo mnogo svetih krava. Vreme je da se povede rasprava o još jednom od njegovih nedodirivih pravila: o nezavisnosti centralnih banaka od izabranih vlada.
On je meni poručio da ne želi da njegova generacija bude odgovorna za odlazak Grčke iz Evrope. Ja odbijam da budem deo levice koja je dozvolila da jedna rasistkinja postane predsednica Francuske.
Svaki Evropljanin treba da uživa pravo na posao od koga može da se živi, pristojne uslove stanovanja, kvalitetno zdravstvo i obrazovanje i čistu životnu sredinu u sopstvenoj zemlji.
Intervju za New Statesman: Varoufakis nije likovao već je pre odavao utisak umornog i poraženog čoveka. Smirio je moje kofeinom iznurene živce izlaganjem alternativne levičarske vizije sveta.
Odlazak Britanije je pogrešan izbor, ali pozdravljam rešenost britanskih građana da se suoče sa deficitom demokratije u EU. I odbijam da očajavam, iako sam i ja gubitnik na ovom referendumu.
Finansijski slom iz 2008. pojačao je apele za stvaranjem globalnog finansijskog sistema koji bi ublažio trgovinske neravnoteže, uredio špekulativne tokove kapitala i sprečio sistemsko širenje kriza.