Budućnost bankarstva
Zamislite da centralna banka svakom građaninu dodeli besplatan digitalni novčanik – što je zapravo besplatan bankovni račun koji donosi kamatu po međubankarskoj stopi centralne banke.
Zamislite da centralna banka svakom građaninu dodeli besplatan digitalni novčanik – što je zapravo besplatan bankovni račun koji donosi kamatu po međubankarskoj stopi centralne banke.
Pravi silnici ne vladaju silom već faustovskim ponudama koje je teško odbiti. Odličan primer za to je prećutni dogovor između Kine i Amerike koji je omogućio kinesko ekonomsko čudo.
Evropsku industriju ugrožavaju dve pretnje: visoke cene energenata i Bidenov Zakon o suzbijanju inflacije, koji je u osnovi ponuda evropskim zelenim industrijama da se presele u Ameriku.
Po pouzdanim procenama troškovi obnove Ukrajine iznosiće oko 1 bilion evra, što odgovara ukupnom budžetu EU za period 2021-27. i za 40% premašuje iznos fonda za oporavak od pandemije.
U digitalnom kapitalizmu svi odnosi su posredovani ne nevidljivom rukom tržišta već nevidljivim algoritmom u službi jedne osobe ili kompanije. Takav sistem je po svojoj suštini digitalni feud.
Godine 1999. tokom rata na Kosovu međunarodna levica se podelila na dva tabora. Bili su to usamljenički dani za one koji su bili protiv i Miloševićevog režima i NATO bombardovanja SRJ.
Posle sloma 2008. i tokom pandemije cena novca je pala na nulu i ispod nule. Političari i centralne banke su zatrovali „otuđenu moć čovečanstva“, kako je Marx poetično definisao novac.
Avaj, za razliku od Margaret Thatcher Liz Truss nema pristup državnoj imovini koju će upumpati u finansijski sektor. Ona pokušava da uradi nemoguće: da bude Reagan bez podrške moćnog dolara.
Propeleri električnih turbina na planinskom grebenu koji se vidi s mog prozora danas se brzo okreću. Vetar posle oluje je jak i unosi nove kilovate u mrežu bez ikakvog ulaganja.
Danas je Nemačka izložena istim poniženjima kao Grčka 2010. Mi u Grčkoj najbolje razumemo koliko Nemačka to nije zaslužila, jer je njena nevolja posledica zajedničkog, evropskog neuspeha.
Traži se krivac za nagli rast cena. Da li su inflaciju izazvale centralne banke koje su predugo ubacivale previše novca u sistem? Ili je kriva Kina u koju se preselio najveći deo fizičke proizvodnje…
Pošto je jasno da ulazak u Putinov bunker negde u Moskvi ne može biti deo razumnih planova zapada, moramo se zapitati kako bi ta konačna pobeda Ukrajine trebalo da izgleda.
Reizbor Makrona prikrio je njegovu zavisnost od Marin Le Pen. Njih dvoje ne podnose jedno drugo, ali opstaju u nekoj vrsti simbioze koja ukazuje na mnoge probleme u Francuskoj, Evropi i šire.
Ako se i milijarderi izvan Rusije mogu opisati kao oligarsi, da li insistiranje zapada na pridevu ruski znači da su „naši“ oligarsi zbog nečega bolji? Ovde zalazimo na etički nesiguran teren.
Dvadeset godina posle nastajanja, evro je konstrukcija koja dobro funkcioniše samo u dobra vremena, dok u međuvremenu doprinosi rastu nejednakosti umesto da je smanjuje.
Šta fali zadovoljstvu? Zašto bi se bilo ko opirao paralelnim iskustvima koja zadovoljavaju naše najdublje želje? I zašto Zuckerberg ne bi lepo zaradio na ljudima spremnim da za to plate?
Kada su pre desetak godina evropski političari odlučili da zanemare problem neodrživih dugova, taj vreli krompir završio je u krilu centralne banke, koja od tada zapravo prikriva trajno stanje bankrota.
Centralne banke strahuju da će podizanjem kamatnih stopa mnoge države gurnuti u bankrot i ozbiljnu recesiju. Zato mera povećanja kamatnih stopa mora biti podržana sa još dva važna poteza.
Razmotrimo ambiciju da se ustanovi platni sistem kojim bi dominirao evro i koji bi evropskim kompanijama omogućio da trguju nezavisno od finansijskog sistema koji kontrolišu SAD.
U proleće 2015, viši službenik vatrogasne brigade rekao mi je da je za elementarnu zaštitu tog leta potrebno bar još 5.000 vatrogasaca.
Pisci Zvezdanih staza nisu naivni moralisti niti izolacionisti. Oni shvataju da njihova Prva direktiva ne može da se primenjuje direktno.
Zbog zavisnosti društva od bankarskog platnog sistema centralne banke zasipaju novcem bogate, ostali žive u stagnaciji i strogim merama štednje.
Kao što je neprimetno istiskivao feudalizam, sve dok ljudski odnosi nisu postali tržišno utemeljeni, tako se kapitalizam sada postepeno povlači pred novim modusom ekonomske organizacije.
Ako su stroge mere štednje zaista loša ideja i njihova primena direktno doprinosi usporavanju ekonomije, zašto su te mere još uvek tako popularne među bogatima i moćnima?
Evropa je pronašla svoj moralni Rubikon, granicu posle koje se komodifikacija više neće tolerisati. Crta u pesku koju Evropljani ni po koju cenu neće preći upravo je povučena.
Zamislite da je pandemija ojačala EU, umesto što je dodatno narušila poverenje njenih građana. Zamislite da je kovid-19 naterao lidere EU da odustanu od godina trvenja i sve dubljih podela.
Suočen sa izazovom pokretanja američke ekonomije u doba pandemije, predsednik Biden je zaključio da je ovoga puta bolje da pogreši tako što će učiniti previše nego da učini premalo.
Trump je opasniji od običnog lažova jer je otkrio način da ekonomskog dvojnika prirodnih nauka iskoristi za svoje potrebe. Iza svake državne politike krije se neka ekonomska hipoteza.
Države su pustile kandže i pokazale zube. Zatvarale su granice i spuštale avione, uvodile zabrane kretanja u gradovima, ukidale pozorišta i muzeje, zabranjivale nam da poslednji put vidimo roditelje na samrti.
Normalnost i obnova uljudnog ponašanja u Beloj kući: tome se nadaju elite koje su podržale Džoa Bajdena, sad kad je pobedio na izborima. Nas ostale, međutim, ne privlači ova skromna ambicija.
Dok sam čitao novu Marksovu biografiju zaokupila me je slika lutajućeg revolucionara koji je, proteran iz Nemačke i prisiljen da napusti Pariz, umro kao apatrid u liberalnoj viktorijanskoj Engleskoj.
Treba primeniti unapređene verzije intervencija dvojice Ruzvelta. Umesto uzaludnih rasprava o porezima na imovinu, progresivne snage treba da se posvete strategiji koja se sastoji od 3 elementa.