Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Komšija zove iz svog dvorišta: svrati na čašicu. Ili da ti prebacim čokanjče preko tarabe?

Odbijam. Odlučio sam da sve što se ima dogoditi preživim bistre glave. Uzimam sekiru da cepam drva. Ništa kao udaranje po panjevima ne vraća snagu. Igra plamena u peći je očaravajuća. Jutros je prestala zima, a vanredno stanje je tek na početku.

Rodoljub Šabić je razbesneo premijerku, osporavajući način na koji je država uvedena u stanje nenormalnosti. Premijerka ne dopušta da bude ometena u svom poslu. Prvi put u njenom životu neko mora da je sluša. Primetno uživa dok preti. U svakom nastupu pojavljuje se u novom sakou. Divan prizor: besna premijerka je više nego pristojno odevena gore. Šta nosi dole – ne videsmo.

Premijerka se nada da će njen policijski čas trajati najmanje četiri meseca. A ako joj se posreći i dalje, u beskraj.

Komšijska mačka, ili je to možda mačak, odlučila je da se useli kod mene. Ne pomažu molbe ni pretnje, njena odluka je izgleda neopoziva. Ne mrzim životinje, ali tu zver ne poznajem. Vidim je prvi put. Može da ide gde želi, ali ne želi.

Badava je juriš, govori mi komšija Mija preko plota. Ona bira kome će da bude gazda. Ostavljam je da leži, delim sa njom nešto od hrane. Prezrivo odbija.

U sredu i četvrtak, povodom zla i besmisla u kome smo bez svoje krivice, razmenjujem poruke sa dragim ljudima: Sofijom Mandić, Duškom Petričićem, Dejanom Ilićem, Danicom Vučenić, Markom Vidojkovićem, Vesnom Rakić Vodinelić. Sa Svetlanama, Lukić i Vuković, bar dva puta sedmično. Peščanik radi kao opori, gorki, neizbežni lek.

Blagosloven je onaj koji ima ovakve prijatelje. Niko od njih nije imao milosti za lažljivi i razorni režim, koji je podmuklo tražio solidarnost i sabornost u nevolji. Sabornost? Ma nemojte. Svi, čija sam imena bez njihovog dopuštenja ovde naveo, drže se svoje beskompromisne etičke vertikale, nezavisno od plačevnih ispada lidera tragedije.

Kuja, koja nema svoje ime, a ja sam je, ne znam zbog čega nazvao Kucka, dolazi na kapiju. Za nju je dovoljan samo hleb. Našem delu sela svake godine donosi bar dve generacije štenadi od neprilagođenih očeva skitnica. Nešto pojede odmah, ostalo negde nosi. Ima i ona zarobljenika koji ne smeju da izlaze, ona je sama svoj volonter koji deli nezbrinutim štencima ili ostarelim džukelama.

Vidim da vlast hapsi ljude koji po mrežama raznose lažne vesti. Neki momak je valjda napisao da nema goriva. Zvanični fotograf je uslikao brutalnu akciju lišavanja slobode zbog nanošenja štete državi.

Ovde se više ništa ne kreće, ni na nogama ni na točkovima. Šta će benzin bilo kome? Nisam siguran da su bilo kakve laži, makar i ova bezopasna da goriva nema, razlog da se započne sa uvežbavanjem brutalnosti. Sve je zaustavljeno, policijski čas će biti produžen na 20 sati dnevno. Na slobodi će ostati samo najveći lažov.

Broj zaraženih raste. Na sreću još nema mrtvih. Vođa tragedije je još pre osam dana rekao: „Nažalost, mnogi će izgubiti svoje najmilije!“ i na taj način održao preventivni parastos za one kojima nikakve mere neće biti od pomoći.

Sinoć sam gledao njegov nastup. Lice čoveka sačinjeno za nevolje, tip koji je sklepan samo za najgore vesti. Dobra se ne može očekivati, optimizma nema, osim ako nije sadržan u odama samome sebi. Za njega je vanredno stanje vrhunac ambicija i karijere, vlast bez kontrole i samokontrole.

Vidite šta sam nabavio? Rafovi su nam najpuniji u Evropi. Ana, jel tako? Dejane, jel tako? Poslaćemo avione po naše građane. Zatvorili smo granice i aerodrome. Ko je ušao – ušao je. Penzioneri, beskrajno vas volim, žao mi je, sve ovo činim zbog vas!

Prebacujem se na neki kanal koji se bavi istorijom ratovanja. Maršal Georgij Konstantinovič Žukov obilazi frontove pred napad na Berlin.

Javlja mi se video pozivom unuka Jovana, 4 godine: Dedo (njen vokativ) hoću da dođem kod tebe na plac, da vidiš kako brzo trče moje nogice!

Kraj razgovora. To je sve što je imala da mi kaže.

Brat iz Niša mi se jada da više nema goriva za njegovu fiestu dizel, bez katalizatora. Kažem mu da zbog lažnih vesti hapse.

Nema goriva, kaže on. Privremena nestašica. Moja limuzina radi na zejtin, sve rasprodato u bakalnicu do mene.

Za one koji ne veruju, neka provere. U Nišu se stari dizeli masovno voze na jestivo ulje. Čitav grad miriše na palačinke, ili uštipke, kako gde. Smejem se od muke, a on mi kaže: uozbilji se bre, ne mogu da ga isteram iz dvorište, da se snabdem.

Jutros je broj obolelih dostigao 118.

Voleo bih da nam se danas obrati neki pametan, razložan i od magnetizma Vrhovnog nezavisni lekar. Ako je bilo ko mogao da opstane bez otvorenog divljenja i ponižavajuće teizacije nedostojnog.

Otvorio sam mesni narezak iz sopstvenih skromnih zaliha i ponudio mački, kojoj sam dao kodno ime Cana. Uspomena na njenu imenjakinju iz mog detinjstva. Cana moderne Srbije je pojela obrok, uz isticanje svog aristokratskog dostojanstva.

Odlučila je da bude gospodar mog dvorišta i pazi da ne izađem.

Peščanik.net, 20.03.2020.

KORONA

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)