Kolona učesnika mitinga podrške Putinu prelazi Brankov most

Foto: Peščanik

Koji je još vladar za svoga vakta – daće Bog da se svevlašće produži unedogled! – dva puta zadivio jednog od najmoćnijih ljudi na svetu? Ko?! Onaj koji je pred Vladimira Vladimiroviča jednom izveo vojsku, a drugi put više od sto hiljada civila u punoj civilnoj opremi!

U čast visokog gosta Srbija se odrekla 950 hiljada radnih sati, jer je Svevišnji hteo da poseta najdražeg gosta padne kad je crno slovo u našem zajedničkom, bratskom kalendaru, potrošeno je, po mojoj naučnoj proceni, 64 hiljade litara benzina i dizela, te 72 hektolitara gasa uvezenog možda baš iz Sibira: iz Rusije si doveden, u slavu Rusa i izgori! Ako šoferi nisu vozili pro bono, samo njihove dnevnice bile su 60 miliona RSD, kornišoni za sendviče morali su koštati 2.345.678 dinara, a gde je parizer, kifle…

Ne znam šta je bilo na naplatnim rampama, da li je država rekordno zaradila na istorijskom konvoju, ili su vozila propuštana besplatno, bilo kako bilo, tog božanskog dana među danima nije bilo stalnog raskola između države, kao vlasnice sviju džada, i stanovništva, jer je živalj tog dana putovao u interesu države, pa je ili država sama platila putarinu, ili ju je sebi oprostila, uglavnom se Srbadija iz sviju nahija slila u Beograd, koji je takođe stao, ne rade pošte, pa naravno da ne rade, kome je do podizanja penzije ili slanja depeše kad je u gradu takav gost, a da je neki baksuz nešto i hteo u pošti, bilo bi radi njega povređeno ljudsko pravo PTT službenica i službenika da i oni sa zastavicama dođu pred najveći hram na Balkanu!

&

Dva dana uoči najsrećnijeg dana majku mojih prijatelja zvalo je službeno lice iz vladajuće partije, koje naravno da ima broj građankinog telefona, kao što je šef partije imao adresu kad joj je pre nekoliko meseci poslao epistolu slavnu: podsećaju baku da neizostavno dođe na svečanost i da svojim prisustvom uveliča ionako veličanstven skup na istorijskom Vračaru. Sin koji se odazvao na telefon rekao je da mati po svoj prilici neće doći, u godinama je kad ide uglavnom do obližnje pijace i bakalnice, a u centar veoma retko, na šta je partijski aktivist upitao: „A vi, vas dvojica?“, jer Partija zna koliko ko sinova ima, brat je kazao da će tog dana da rade, što im je svakako donelo minus u Matičnoj knjizi neposlušnih koju SNS verujem da ima!

Srećom, i slava Bogu na visinama, neuporedivo više ljudi ispoljilo je visoku klasnu, partijsku, pravoslavnu i slovensku svest: kome je do rada ako istorija i slava gostuju u našem glavnom gradu, poseta ruskog predsednika jeste bila tek nešto duža nego što će biti pomračenje Meseca, ali baš zato nijedan pravi Srbin nije tog dana mislio na zaradu, bilo je kao u ratnoj pesmi „Stavai rabochii/Voina nachalasia/Brosai svoi dela/V pohod sobiraisia“ (Ustani, radeniče, rat je počeo, ostavi svoje poslove i spremaj se za pohod), samo što su Sovjeti išli da brane zemlju, a mi smo svoje poslove ostavili da bismo doživeli čisto ushićenje.

&

I dok su se iz cele Srbije ka Beogradu slivale reke autobusa, iz jednoga zamka nadomak Autokomande jedna građanka je, smerno, nogu pred nogu, pošla da izdaleka vidi svog i ruskog predsednika, trebalo je ranije da pođem, prošlo joj je kroz glavu, jer je bivši Bulevar JNA uveliko bio zakrčen kao kad igra voljena „Zvezda“, ali su se građani pred njom razmicali kao Crveno more pred Mojsijem, te je do spomenika Karađorđu dospela za nekoliko minuta, masa se pred njom i tu razdvojila kao kad dirigent raširi ruke pred orkestrom stavljajući muzičarima do znanja da su se dosta štimovali, te je kao u transu dospela na četyre shaga od dvojice predsednika i jedne Njegove svetosti. Tu se tek zaustavila, umalo se ne zabanuvši od naglog zaustavljanja, okrenula se i videla da su obožavaoci, i njeni lični, i Putinovi, i Vučićevi ponovo iza nje zbili svoje fanovske redove, more se za njom ponovo spojilo, zapazila je međutim nekoliko policajaca kako stoje, neushićeni, u službenoj plaveti, jeste vi na dužnosti, braćo i sestro, ali ne smete izgledati kao neko ko radi za koru hleba, ima i vi da blistate od radosti, jer je u ovo poslepodne Srbija cela jedno radosno srce! According to tabloids, jer nisam bio na smotri, a i da sam bio ko zna da li bih se obreo tako blizu viših bića, gospođa koja je zabravila kulu i došla pred Hram, naložila je policajcima da mašu, kao kad na Ušću naredi publici „ruke gore, hajmo“, i žandarmi su mahali i mahali, ruke su ih zabolele, ali su ih odmarali na drškama pištolja, a levom su mahali da ne bi izgledali kao predmeti koji ne pripadaju skupu.

&

Odlikovani odlikaš je gostu priredio trijumf, želeo to gost ili ne: izliv srpske ljubavi prema Rusiji i prema njenom vladaru niko nema prava, niko nema moći, niko pogotovo nema potrebe da spreči niti ograniči, a izliv je utoliko iskreniji ukoliko je bolje organizovan i ukoliko je obavezan!

Trijumf je u starom Rimu odobravao Senat, vojskovođi koji je do nogu potukao neprijatelje Rima. Kod nas je trijumf smislila i naložila osoba moćnija od rimskog senata, a zbog čega? Ruski predsednik nije porazio dušmane Srbije, ali ponekad trijumf treba upriličiti i unapred, kao predujam, to je počast kakvu istorija ne pamti, i koja počastvovanoga obavezuje da je jednog lepog dana bude dostojan. Pa nije li i Orden Aleksandra Nevskog dodeljen Aleksandru Dunavskom više kao podstrek da se ubuduće drži Rusije, nego što je nagrada za ono što je dosad u svome vrludanju između Evrope i Rusije učinio?

„Pink“ nije žalio truda da pošalje snimatelje u stan laureatove majke i oca, pa je direktno prenošeno kako srpskoj materi naviru srpske suze dok njen umalo ne rekoh jedinac, njen prvenac prima odlikovanje koje niko nema, kažem niko, jer negdašnji azilant Bogoljub nit romori nit govori, i nismo načisto je li i on isto ovako bio dekorisan još dok je stranstvovao u Moskvi.

&

Gost je blagovremeno rekao da mu nije do govorancije, doputovao je jer ima izvesne planove sa Srbijom, ali mu je ipak bio poturen mikrofon da kaže koju tolikim hodočasnicima i naročito domaćinu, ali, gle, umesto da iz glave sroči hvalospev onome koji mu je priredio trijumf, počastvovani reče „hvala za prijateljstvo“, uze šarplaninče koje je dobio od Odlikovanoga i odlete kući, iako ga je u Nikolićevoj vili čekala postelja…

Ipak, pre nego što nam je mahnuo rukom, ja mislim za duže vreme, morao je da otrpi dosad nečuvenu čak i kod nas „Kaljinku“ u grotesknoj izvedbi Dačić Ivice, koji svoju zavisnost od pevanja niti leči niti krije, i morao je gost da čuje kako najviši crkveni poglavar prosi – vi ste nam dosad mnogo pomogli, ali ako biste bili u mogućnost još – mi smo tu!

Da sam ja Vladimir Vladimirovič kroz glavu bi mi prošlo: „Da niste organizovali ovu kolosalnu seobu Srbalja, da ste novac utraćen na ovo jezivo ulagivanje sakupili, mogli ste da sazidate još koji hram Gospodnji, ili, još bolje, da kupite aparate za te vaše nesrećne bolnice“. Njegova svetost je želela da čuje kako Rusija neće škrtariti sa neophodnim kad je o Srbiji i Srpskoj pravoslavnoj crkvi reč, potencijalni megaktitor je rekao: „Radićemo zajedno“, što ja razumem kao: „Moraćete sami više da se trudite!“

&

Plus je od mene dobila jedino Suzana Mančić, koja je kao i mnogi umetnik išla ispred svog vremena i koja je Putinu za rođendan svojevremeno snimila singl-ploču, mislim da mu je nije ni uručila, Putin nije obavezao Ruse da to delo kupuju (kao što je Vučić obavezao Srbe da dođu, da kliču i da mašu: da budu statisti u njegovoj umetničkoj viziji); Suzi veli da sa Južnim tokom, baš ubrzo nakon rođendanskog songa, nije ispalo baš sve cakum-pakum, pa je, eto, malko reterirala, na pitanje hoće li i sad pevati, odgovorila je da neće, želi Putinu dobrodošlicu, ali – no more singing!

Dačić se pak toliko oslonio na svoje izražajne mogućnosti, da slavnu pesmu izgleda nije ni otpevao celu, ili je neki montažer oskrnavio tu istorijsku izvedbu: poput pijanog gosta ponavljao je unegodled „Kalinka, kalinka, kalinka moia“, da bi pesmu dovrhunio falšem kakav Vladimir Vladimirovič zacelo u svome veku nije nikad čuo. Zvanice su pljeskale, i dok je tortura trajala, i kad se završila, sofra i ostale zvanice primoravahu glavnog gosta da trpi muzički zulum, možda se čak i zabavio, jer se niko drugi nije drznuo da ga izloži takvom nastupu, izvođenju koje bi se, čak, moglo shvatiti i kao parodiranje pesme, kao šegačenje sa pompeznim, vojničkim i razuzdanim poimanjem te zapravo pastorale.

I sam predsednik i njegovi premudri savetnici našeg predsednika bili su načisto da visokome gostu u životu najviše fali naše ulizivanje, pa su, pošto je to način opstanka u političkom vrhu Srbije, svi dali sve od sebe da Putin sebe u Srbiji doživi kao Mesiju. Bojim se – premda ja mogu da živim sa tim tj. bez toga – da Putin neće više nikad doći: promašili ste, sve, gospodo hrišćanska, a gost koji je lično poneo orden pogodio je tačno ono što našem vladaru i vlasniku treba.

Peščanik.net, 21.01.2019.

Srodni linkovi:

Ivan Krastev – Balkan između Putina i Evrope

Vladimir Gligorov – Otišao Putin

Dejan Ilić – Stado

Ljubodrag Stojadinović – Parastos i poklonjenje

Dejan Ilić – Danke Putin