žena trči oko fudbalskog terena
Foto: Predrag Trokicić

Sve je bilo spremno za nekrolog srpskom fudbalu. Čovek koga su odredili za komentatora, jadikovao je nad lošom sudbinom, jer je „fortuna sreće“ uvek protiv nas.

A onda je na nekoliko sekundi pre kraja, srpski podgojeni centarfor nekako pogodio mrežu.

Javni servis je za potrebe fudbala opremio ogroman studio. Tamo uglavnom sede isti ljudi, iz večeri u veče. Nekada su i oni igrali fudbal, i znaju o čemu se radi. Ovi momci koje je Piksi odveo u Nemačku da naprave čudo, ne igraju fudbal. Ko zna šta je to, spora parodija igre koje nema bez brzog tračanja i bez znanja da se trčeći urade majstorske stvari.

Ne znam zaista da li naši usporeni reprezenti ne znaju ili ne žele da trče. Osećaju se superiorno i ležerno dok se klataraju hodajući po travi, pazeći se da odnekud ne doleti lopta. Jer šta da urade s njom? Neukrotiva je beži od nogu, odbija se kao od sirovog direka. Protivnici su bezobzirni, oduzimaju igračku i guraju je tamo gde stoje stative koje branimo.

Da nisam ja, kao običan posmatrač, suviše strog prema našim nacionalnim zvezdama. Valjda Dragan Stojković, za navijače i prijatelje iz igre Piksi zna šta radi? Sklopio je jako mastan ugovor sa centralom u Andrićevom vencu, da i dalje vodi naše hodače na nepoznatim stazama do zvezda. Ne znam da li je Pikse (kako ga zovu zemljaci) gledao kako šutiraju Rumuni i Turci. Nisu ni oni neki mislioci, ali ko ih tera da misle. Šutevi koji šalju loptu nedostižnom brzinom u rašlje sa više od 20 metara.

Kod nas nema šutera. Našoj uzdanici treba vremena da se primakne golu. A onda da mu se doda lopta koju će on kolenom, ramenom, glavom ili leđima da šutne. Onaj centarfor je Slovencima dao gol sa dva metra. Još bi bilo sigurnije da je bio bliže, lakše je potrefiti vratnice, kako kaže vispreni komentator za jednoga ko je promašio. Znaju i naši da odapnu, ali nikada u gol. Ili daleko preko, ili još dalje sa strane. – Šta oni rade u životu, pita me komšija koji u nekom zvezdarskom kafiću cedi pivo dok se nervira. I sam nalazi odgovor: šutiraju loptu. Čitav bogovetni dan šutiraju loptu, to im je posao, ništa drugo ne znaju. I to što vežba čitav dan, svaki dan, svake nedelje, svake godine ne zna da uradi kad dođe prvenstvo.

Kad će ako neće tad?

Dobro, to su ovi laici koji najbolje znaju ono što nikome ne treba. Ko uopšte pita Riđeg, tako zovu tog mučenika, šta da uradi sa loptom. Ništa, eto šta. A i zašto bi? Šta se nas tiče loptanje, osim kao neka verzija uživanja. Ali u čemu? Majstor potrefi gol, padne u trans, kliže po travi pa se valja. A ostatak tima naskače na strelca, pa svi na gomilu. Mi ga dadosmo! Mi ga zabismo njima, takvi smo mi!

Rasprava u onom ogromnom studiju RTS-a ume da bude zanimljiva. Ljudi često dosađuju pričajući opšte stvari, vezni red, štoperi, dubinske lopte. Ali, ima i zapažanja koja su u okvirima skepse o entuzijazmu i znanju naših zvezda.

Nekada je Rade Bogdanović igrao fudbal, i to jako dobro. Danas se bavi analizama. Na primer juče, dok smo igrali sa Slovenijom nije imao milosti za igrače i njihovu orijentaciju na terenu i oko njega. Čak i kad je naš centarfor izjednačio u poslednjoj sekundi. Ne valja, eto!

Imamo dva beka. Ako jedan na utakmici ne radi ništa, to se može podneti. Ali ako su obojica lenštine, tu hleba nema.

A vidite onog Sergeja Milinkovića Savića! (sms) Trči za slovenačkim bekom kao baba. I on igra u nekoj arapskoj ligi, tamo kondicija ne treba. Ništa od njega. Tako je Rade ocenio trčanje kao najvažniji uslov za igranje fudbala. A još niko nije uočio našeg slavnog igrača da trči. Meri igralište kao geometar, a to je rekao još jedan uspešni tumač igre Ljuba Živkov.

Rade je u Kataru rekao da Piksi nema pojma, sada u fudbalskom studiju još nije izrekao sličnu ocenu. Možda i neće. Ne zna se šta sve Piksi zna.

Nije Bogdanović protivnik fudbala, kao ni Riđi sa Zvezdare, pa ni autor ovog teksta kao skromni posmatrač događaja. Nije dobro dirati Piksija. Rade Bogdanović je zbog ocene o Piksijevom neznanju na nekoliko dana izgubio svoje debatno mesto u studiju za eksperte, dok je trajao naš slobodni pad u Kataru. Sada je prećutao.

Možda je fudbal ipak mnogo moćnija igra od sposobnosti prosečnog gledaoca da shvati o čemu se tu radi. Osim ako se ne drži ubedljivo najgluplje definicije nogometa „kao najvažnije sporedne stvari na svetu“. Ova je izreka neobjašnjiva i važi, kao „ostavili smo srce na terenu“ ili „publika je bila naš dvanaesti igrač“.

To je komentatorska epika koja je vremenom postala prilog tvrdnjama da fudbal može da bude težak i dosadan, skoro kao komentatori RTS-a.

Da bi Srbija otišla dalje u „nokaut fazu“, moramo da pobedimo Dansku. Moramo li? Piksi je u sredu rekao da ćemo Slovencima dati nekoliko komada. Golova naravno. Ali videlo se da srpski selektor nije prorok, nego službenik koga je tamo postavio onaj koji postavlja sve druge. I to je loš znak, ugursuzluk, ako već naše babe moraju u trku sa Dancima.

Peščanik.net, 21.06.2024.

NOGOMET / FUDBAL

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)