Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Naši „orlići“ primili su sinoć u Notingemu devet golova protiv Engleza. Orlići, tepanje koje je nastalo kao simbol borbenosti i sportske hrabrosti. Srbija ima i odrasle orlove koji jure za loptom u igri koja se zove fudbal. Ljudi koji se u loptanje razumeju bolje od mene tvrde da je fudbal ovde mrtav.

Momci koji dolaze iz zemlje očerupanog dvoglavog orla, sinoć su vraćeni u rang početnika, a razbijeni tim u džak za golove. Ali šta nas briga, mi nemamo problem s tim, tako bi rekao tvorac svih poraza, to je samo igra.

Ko želi da vidi šta je igra, morao bi da ima Arenu sport. Režimski kanal je samo za prenose Premijer lige platio 600 miliona evra. Arena je mamac, ko se uhvati za fudbal – postaje rob besprizornog medijskog nasilja. Telekom je njegov vlasnik, on kao kompanija može preko drugih kompanija da bude vlasnik medija. Tako je državno gazdovanje u medijskom rovu odakle se čuva vlast objasnila premijerka.

Telekom je na svoju stranu privukao i Jetel, kao deo koalicije čija je namera slabljenje i uništenje SBB-a. To je programski zadatak javno obrazložen kao legitimno korporativno nadmetanje. Kopernikus je državnim novcem kupio sve što se nudilo na prodaju, i sada smo u fazi ničim ograničene medijske diktature. Ili nesputane autoritarne vladavine uz pomoć televizija otetih od javnosti. Državom gospodare huligani: jedan koji je to bio u svom nasilničkom pubertetu i smatra taj podatak svetlijim delom svoje biografije. I trupe navijača i kriminalaca koji se u ratničkom gardu drže kao saveznici pod kontrolom žandarmerije. Ili bar jednog delegiranog žandarma, koji je zatečen u specifičnoj vaspitačkoj misiji. Čovek o kome se govori, žandarm Vučko.

U fudbalskoj igri rezultat na kraju utakmice je javna stvar i ne može se sakriti. „Pobeda se ne postiže lepom igrom, nego golovima“, tako nas uči stereotip o magnetizmu loptanja. Kad golova nema, „utakmica je završena najnepopularnijim rezultatom“, kako poentiraju komentatori malog dara. U Notingemu je dostignut i nadmašen smisao fudbala. Palo je deset golova, a 90 posto od toga primio je naš golman. I ta se okolnost ne može sakriti.

Ili ipak može? U sportskim vestima Arene sport posle te utakmice rečeno je samo da je Srbija izgubila od Engleske. Ali je rezultat prećutan jer je u porazu nevažan ako je previsok. Arena uredno utišava neželjeni šum publike, tamo se nikada nije čulo klicanje Vučiću pederu. Pored ostalog velike pare su i date u tu svrhu, da budu prigušeni povici onih navijača koji bi imali nešto posebno da poruče diktatoru.

Krivotvorenje rezultata prećutkivanjem je ipak podmukla vrsta krajnosti u primitivnoj medijskoj cenzuri. Publika ne mora sve da zna. Poraz je nesumnjiv, ali koliko je ubedljiv, to je stvar doziranja ili prikrivanja.

Još je Marko Đurić povodom nečega što se događalo na Kosovu, javio kako tamo vodimo sa 5:0. Više niko ne pamti šta je to bilo, ali rezultat je važan samo kad se laže o pobedama. Ako se ništa ne kaže o porazu on se nije ni dogodio. Vlast organizovana kao mafija nije vlasnik odakle se čuje istina.

Orlići su svakako delimično odgovorni zbog slabog znanja i fizičke inferiornosti, a treneri zbog loše taktike i drugih okolnosti koje se ne vide na prvi pogled. Srpskim fudbalom rukovodi Nedimović, nekada prvi strelac u ligi iz koje se ne ispada. To je beton liga negde u Vojvodini. Formalni predsednik saveza ja Dragan Džajić, nekada istinski veliki igrač. Čovek koji je sasvim potonuo u neumerenim pohvalama za one koji su ga abolirali posle optužbe za preprodaju igrača. I sada ga kao starca Foču drže u šakama i na nogama. Nedimović je relej za prenošenje jedne volje u fudbalsku igru koja je ovde prestala da bude fudbalska.

Težak poraz od Engleza možda nije prava slika stanja, ali približna jeste. To smo mi, kolikogod se otimali imamo timove za poraze u svim oblastima i u svakoj od njih gospodar ima svog Nedimovića.

Tek sada nije poznato šta će se i protiv koga igrati na nepostojećem nacionalnom stadionu, do koga će vatreni navijači nacionalnog tima stizati zamišljenim metroom. Videli smo na primeru Leskovca kako to izgleda. Tamo je igralište sa tribinama napravljeno bez građevinske dozvole i publika ulazi na svoju odgovornost.

Graditelj svih arena najavio je da će u Leskovcu biti odigrana utakmica protiv Bugarske.

Na svim utakmicama u Evropi ove jeseni, ovdašnji timovi su osvojili samo jedan bod (Zvezda protiv Jang Bojsa) i primili nebrojeno mnogo golova.

To se dogodilo. Ali vladajući kanali pod vrhovnom komandom, pa i Arena sport izveštavaju uglavnom o onome čega nema ili ga nije ni bilo.

Peščanik.net, 13.10.2023.

NOGOMET / FUDBAL

The following two tabs change content below.
Ljubodrag Stojadinović (1947, Niš), gde se školovao do velike mature u gimnaziji „Svetozar Marković“. Studirao u Skoplju, i magistrirao na Institutu za sociološka i političko pravna istraživanja, odsek za masovne komunikacije i informisanje u globalnom društvu (Univerzitet Kiril i Metodi 1987). Završio visoke vojne škole i službovao u mnogim garnizonima bivše Jugoslavije, kao profesionalni oficir. Zbog javnog sukoba sa političkim i vojnim vrhom tadašnjeg oblika Jugoslavije, i radikalskim liderima i zbog delikta mišljenja – odlukom vojnodisciplinskog suda od 1. marta 1995. kažnjen gubitkom službe u činu pukovnika. Bio je komentator i urednik u Narodnoj Armiji, Ošišanom ježu, Glasu javnosti, NIN-u i Politici. Objavljivao priče i književne eseje u Beogradskom književnom časopisu, Poljima i Gradini. Dobitnik više novinarskih nagrada, i nagrada za književno stvaralaštvo, i učesnik u više književnih projekata. Nosilac je najvišeg srpskog odlikovanja za satiru, Zlatni jež. Zastupljen u više domaćih i stranih antologija kratkih i satiričnih priča. Prevođen na više jezika. Objavio: Klavir pun čvaraka, Nojev izbor, Više od igre (zbirke satiričnih priča); Muzej starih cokula (zbirka vojničkih priča); Film, Krivolak i Lakši oblik smrti (romani); Ratko Mladić: Između mita i Haga, Život posle kraja, General sunce (publicističke knjige); Jana na Zvezdari (priče za decu); Masovno komuniciranje, izvori i recipijenti dezinformacije u globalnom sistemu (zbirka tekstova o komunikacijama). Zastupljen u Enciklopediji Niša, tom za kulturu (književnost). Za Peščanik piše od 2016. godine. U decembru 2021. izbor tih tekstova je objavljen u knjizi „Oči slepog vođe“.

Latest posts by Ljubodrag Stojadinović (see all)