napukla lubenica
Foto: Predrag Trokicić

Vlast pati – pardon, vlast boluje a mi patimo – od eholalije, poremećaja koji je prisiljava da ponavlja reči. Reči vođe vlasti i vođe tabloidnih medija. Sada je to ratno-uličarsko „detoniranje“. Svako ko ne hvali vlast a uspe da malo proviri u javnost je bomba koja se detonirala od muke što ne može da skine sa trona ovu vlast, kaže ova vlast.

Jer zašto bi iko želeo da detronizuje ovu vlast? Zbog života? Pa više vlast ceni naš život nego mi sami. Čak bi se moglo reći da precenjuje naš život kad ga prodaje za, brat bratu, da se rukujemo i tvoj prenos, fine pare. Koje mi ne vidimo, što ne znači da ih nema, već samo da ih nemamo mi.

Pare ili život, viče vlast kao banditi u starim holivudskim filmovima. Ali ne preti da će nam oduzeti život ukoliko joj ne damo pare (mada i to radi preko izvršitelja) nego nam nudi ili da radimo za takozvane investitore (takozvane jer ih tako zove vlast koja im daje naše pare) ili da – budemo živi. Eventualno živi i zdravi.

Jer, kako kaže vlast, ne mogu i život i plata. Mislim, svakako ne može da se živi od plate, ali vlast nam objašnjava da plata može da se dobije samo ako radimo za uništitelje životne sredine i ljudskog dostojanstva. Stavi pelenu pa marš na posao da spržiš oranice, zagadiš vazduh i urnišeš vodu. I rodi neko dete da nastavi tvoj posao. A ako hoćeš makar pristojnu životnu sredinu, nema posla, nema plate, pa ti biraj.

I mi biramo. Biramo da se pobunimo u maloj grupi jer je vlast primerima pokazala da hoće da usliši zahteve samo malih esnafskih grupa. Pa se tako bune taksisti sa taksistima, advokati sa advokatima, frilenseri sa frilenserima, partizanovci sa partizanovcima, partizani sa partizanima, stranke sa strankama… a ne, stranke ne idu sa strankama ni udruženja sa udruženjima ni udruženja sa strankama.

A i pod kojim imenom da se udružimo? Po materijalu, kao pliš? Po akademskom statusu (studenti), po kalendaru, kao oktobar, ili datumu, kao peti ili po boji, cvetu…? Možda vazdušna revolucija? Ili militantnije: protivvazdušna, protiv zagađenog vazduha? Ili vodena, u Zrenjaninu poznata kao česmovača?

Samo ne po jogurtu, videli smo na šta izađe revolucija koju vlast digne protiv sebe. Što bi ova vlast tačno i mogla da uradi ako mi nastavimo da se nećkamo.

Peščanik.net, 28.06.2021.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)