Poseta ruskog presednika Medvedeva Beogradu 20. oktobra okupiće, na istoj platformi, obrazovce, nedićevce, ljotićevce, anarhiste i subnorovce. Sve političke partije. I niko neće smeti da podseti na monopole, pljačku, korupciju i politička ubistva kao sastojke ruskog mita koje Srbija svesno i očigledno usvaja i primenjuje.

U proteklim danima kao da je oformljen idejni front nadahnut porukama Bulajićevih filmova, Ćosićeve literature i Amfilohijeve religije. Srbija se i dalje razvija na nacionalnom pomirenju koje amnestira sve njene zločine i zločince: esesovce, gestapovce, žandare i trojke, Nedića, Tita, Peku, Krcuna i Leku, Slobu, Radovana, Ratka i Uroša M.

Da ne preterujem, nek je na čast svima koji su nas oslobađali, i onima koji će to ubuduće činiti. Ali me sve to u ovom trenutku ne interesuje. Rat, okupacija, genocid i holokaust su ovde počeli 6. aprila 1941, Jugoslavija je od tada dva puta ubijena, a u Srbiji i dalje nema dovoljno slobode.

Prošlost je ponekad preterano složena. Bilo je i onih koji su preživljavali strahote baveći se isključivo sami sobom, i bližnjima. Trebalo bi da su i oni tema prošlosti i budućnosti. Oni koji dobro znaju koliko je sve isto, ili dovoljno slično. Njihova ljudska veličina, za neke, opet, sagrešenje, bila je u sopstvenoj ravnodušnosti. U nemoći. To su osećali i Poljaci, koji su uludo ginuli, ili čekali, kad su s jedne strane navalili nacisti, a s druge staljinisti. U Zagrebu, gde je hibernirao, dok se bande raziđu, ali je jedna ostala, Krleži je bilo svejedno, da li će ga klati neki „Dido ili Đido“.

Lišenoj mogućnosti da predahne, Srbijom su tutnjali nacizam, staljinizam, titoizam i slobizam. Tekući oktobar osmišljen je u istom krugu koji je spinovao kampanje Jula i Koštunice, atentat na premijera, klero-boljševičku domaćinsku reakciju, i napokon ušao u službu aktuelne partokratske kleptokratije. I biće, opet, gotovo svejedno, ko sve ispušta plinove svojih uzvišenih nazora iz harizmatične utrobe, i kojem se bogu koja banda moli, i ko će preuzeti ključeve ove proklete avlije.

 
Close to the Edge,

Peščanik.net, 05.10.2009.