Foto: Bogdan Spasojević
Foto: Bogdan Spasojević

U leto 2020. policija je koristeći do tad dugo neviđenu, žestoku silu na ulicama Beograda i Novog Sada razbila demonstracije građana i suočila i našu i svetsku javnost sa vrlo neprijatnim, mučnim slikama događanja tokom ovog sukoba.

Javnost i vlast su ta događanja videle i komentarisale potpuno različito. Javnost je videla i osuđivala brojne primere prekoračenja ovlašćenja i nepotrebne i neumerene sile. Čak je i Zaštitnik građana, iako je prvo saopštio da je „direktnim uvidom na terenu utvrđeno da policija nije koristila prekomernu silu“, to naknadno korigovao izjavom da prekomerna sila ipak jeste korišćena „u nekim pojedinačnim slučajevima“ zbog kojih je on, kako je rekao, „pokrenuo postupke kontrole zakonitosti i pravilnosti rada Ministarstva unutrašnjih poslova“, o čijim rezultatima se, znamo, ni danas ne zna ništa. Ali izvršna vlast do kraja je negirala bilo kakvo korišćenje neumerene sile i prekoračenje ovlašćenja.

Na mučne događaje i postupke koji su ostali bez zasluženih konsekvenci, a pogotovo na cinične zvanične ocene da je postupanje policije bilo „izuzetno profesionalno“ i da je „građanima Srbije poslata poruka da mogu verovati svojoj policiji“, neprijatno je podsetio događaj od pre desetak dana.

Televizija Informer je više puta uzastopce emitovala snimak koji je privukao ogromnu pažnju javnosti i bezbroj puta bio podeljen i komentarisan na društvenim mrežama. Snimak uznemirujućeg sadržaja prikazuje grupu mladića lišenih slobode koji su u ponižavajućem položaju, prinuđeni da kleče, vezanih ruku, sa glavama naslonjenim na zid dok iza svakog od njih stoji po jedan pripadnik Interventne jedinice policije. Za veliki broj ljudi koji su snimak komentarisali na društvenim mrežama posebno iritantno je bilo to što je tokom emitovanja snimka vlasnik i urednik televizije slavodobitno, sa oduševljenjem komentarisao ponižavanje privedenih i najavljivao da će tako proći „svi koji krše zakon“.

Ovaj događaj neizbežno otvara pitanje – o kakvoj policijskoj „meri“ je reč? Na kojoj odredbi Zakona o policiji je zasnovana? Koja je njena svrha i smisao?

Situacije kada policija već vezane ljude prinudi da kleče ili leže na zemlji u uporednom iskustvu odnose se na lišavanje slobode često većeg broja ljudi (organizovana kriminalna grupa, navijači, ilegalni migranti…), na otvorenom prostoru, kada postoji rizik otpora i realna mogućnost bekstva. Ali u zatvorenom prostoru koji pripada policiji i to uz prisustvo više policajaca nego lica lišenih slobode, jedina prepoznatljiva svrha ovakvog postupanja prema vezanim ljudima je – zlostavljanje i ponižavanje.

Ustav Srbije (čl. 28) predviđa da se „prema licu lišenom slobode mora postupati čovečno i sa uvažavanjem njegove ličnosti“, a Krivični zakonik (čl. 137) da će se „službeno lice koje zlostavlja pritvorenog ili sa njim postupa na način koji vređa njegovo dostojanstvo kazniti zatvorom do 3 godine“. I sam Zakon o policiji (čl. 105) predviđa da će se „uvek upotrebiti najblaže sredstvo prinude kojim se može postići zakoniti cilj“. U konkretnoj situaciji, očito, ništa od navedenog nije poštovano.

Slučaj otvara i ništa manje vazno pitanje – ko i zašto je napravio snimak u prostorijama policije i kako je snimak dospeo na TV i potom na društvene mreže, ko iz policije je to omogućio? Poznato je da važeći Zakon o policiji generalno ne predviđa da se ovakve situacije snimaju pa su, mada su neke akcije policije izazvale veliko uznemirenje i burne reakcije, javnosti nedostupni snimci koji bi mogli potvrditi ili demantovati sumnje u brutalno postupanje i kršenje zakona, kao na primer u hiper aktuelnom slučaju hapšenja Nikoline Sinđelić.

Ako se snimanje vrši selektivno i snimci praktično u realnom vremenu prosleđuju tabloidima nameće se pitanje – zašto? Senzacionalizam ili jeftina samopromocija kao razlozi odavno uočljivog privilegovanja nekih tabloida su, naravno, nelegitimni ali je verovatnija i neuporedivo gora i opasnija opcija kooperacija policije sa njima u svrhu ponižavanja i zastrašivanja građana, kako onih koji su neposredno tome izloženi tako i onih koji, kao potencijalne žrtve, to gledaju. To je sasvim nespojivo sa profesionalnim standardima i izvesno izaziva, zapravo snažno pothranjuje već prisutne sumnje u nesavestan rad i zloupotrebu policije.

Peščanik.net, 25.08.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)