U Rečniku šatrovačkog govora T. Sabljaka (Zagreb, 1981), frka je galama, gužva, potjera, racija, tučnjava, strah. A frkaroš ili frkator je, opet, onaj koji diže galamu, pravi gužvu. Deceniju kasnije I. Klajn, u svom Rečniku novih reči (Novi Sad, 1992), frku ubraja u familijarne reči, a znači uzbuna, uzbuđenje, nered, gužva. Tvrdnja da šatrovački često daje jednoj jedinoj reči više značenja nalazi svoju punu potvrdu u Rečniku savremenog beogradskog žargona (B. Gerzić, N. Gerzić, Beograd, 2002), gde frka znači: problem, neprijatnost, nevolja, teškoća, neugodna situacija; nered, zbrka, gužva, metež, uzbuna; strah; kriza (kod narkomana); žurba, užurbanost; frka-panika: veliki nered, gužva, metež; na frku – na brzinu; frka mi je! strah me je! žuri mi se! nemaš frke! nema problema! ne brini se; dići/dizati frku: izazvati/izazivati uzbuđenje, paničiti; biti u frci: biti u žurbi, biti u neugodnoj situaciji, biti uzbuđen, nervozan. Tu je i frkadžija – osoba sklona tuči, pa glagoli: frkati se – svađati se, prepirati se, i frkisati – paničiti, frknuti – obljubiti. Frkator je paničar, kukavica, a frkatično: problematično, teško.

Najnoviji Veliki rečnik stranih reči i izraza (I. Klajn, M. Šipka, Prometej, 2006), uz odrednicu frka beleži sledeća značenja: „1. pol. oraganizacija osoba sličnog političkog uverenja sa zajedničkim programom, stranka, frakcija; 2. voj. divizija u osmanlijskoj vojsci; 3. žarg. vika, buka, galama, svađa, problematična situacija; nema frke nema problema, sve je u redu“.

Navedeni rečnici (osim poslednjeg) ne navode poreklo ove reči, a ono je tursko, odnosno arapsko. U poznatom rečniku Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku A. Škaljića (Sarajevo, 1965), reč frka ima ova značenja: stranka, grupa, partija, a ranije se tako zvala divizija u turskoj carskoj vojsci, a njen zapovednik, divizijski general, bio je ferik odnosno ferik-paša. Ferik je, inače, i (retko) muško ime (I. Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1977). P. Skok navodi još jedno značenje: „odmetnici od prave filozofije“ (Slavia, 35, Prag). Reč kao da je ušla i u kulinarsku terminologiju; istraživač narodnog života, Luka Grdžić-Bjelokosić će, početkom minulog veka zabeležiti: „za burek u gužve ili kako se više čuje u frk priredi se sve kao i za burek preko tepsije“ (Srpska narodna jela u Bosni i Hercegovini, Srpska narodna jela i pića, 1, SEZ 10, prir. Jovan Erdeljanović, Beograd, 1908).

U arapskom jeziku (frk) znači, između ostalog, i skupina, grupa, stado, krdo (T. Muftić, Arapsko-srpskohrvatski rječnik, II, Sarajevo, 1973). A u turskom (firka): grupa ljudi, pa partija, stranka, divizija. Firkadži (mi bismo rekli frkadžija) je pristalica, privrženik određene stranke, a firkadžilik: privrženost, odanost stranci (S. Đinđić, M. Teodosijević, D. Tanasković, Turkče-sirpča Sozliik, Turk Dil Kurumu, Ankara, 1997).

Kako to biva kod šatrovačkih reči, odnosno u žargonu, ovog puta nije u pitanju nova, već jedna (vrlo) stara reč koja je dobila nova značenja, i to mnoga. Primer nikako nije usamljen, navedimo samo nekoliko turcizama (iz već pomenutog Rečnika savremenog beogradskog žargona) sa novim značenjem: aber (jedinica, buger), bajazit (bajat hleb), barut (novac, pare, kinta, kinte).

Helsinška povelja, novembar-decembar 2012.

Peščanik.net, 10.01.2013.