Foto: Peščanik
Foto: Peščanik

Ova arapska reč svoje današnje značenje prvobitno nije imala. Al-kuhl je najpre bio prašak za oči (sa srodnim rečima u drugim semitskim jezicima). Još u 2. veku pre naše ere u akadskom i asirskom jeziku javlja se reč quhlu, za skupoceno kozmetičko sredstvo za bojenje očiju, verovatno crnom bojom. Ovo sredstvo bilo je u starom veku veoma rašireno; pod drugim imenima pominje se kod Egipćana, Grka, Rimljana i Indusa (kajal). Sastojalo se iz fino isitnjenih minerala kao što su antimonov sulfid ili olovni sulfid, a u Egiptu i malahit (karbonat bakra zelene boje) kojima se dodavao i čađ. Koristio se, takođe, i kao lek protiv očnih bolesti.

Kod Arapa je ovo sredstvo bilo poznato još u preislamskom vremenu. Pridevom akhal (pl. kuhl) – (plavo)crn, crnook opisivala se, pre svega, boja očiju gazele koja je, možda, bila uzor za uobičajeno crnjenje kapaka i uglova očiju kod žena. A od sredine 9. veka lekari ga prepisuju kao lekovito sredstvo za oči.

U Evropi se reč alkool, alcohol (srednjovekovni latinski) u značenju prah antimona prvi put pominje u jednoj zbirci recepata iz vizantijsko-latinskih, ali i arapskih izvora, koja je nastala u Španiji i datira se negde u 12. vek. Sa medicinskim značenjem reč kohol, ili alcohol kao „arapska reč“ javlja se u jednom srednjovekovnom latinskom kontekstu oko 1290. u Italiji, a 1336. godine alcohol se objašnjava kao „najfiniji prah za oči“. Reč se nikad ne pominje u značenju „sredstva za ulepšavanje očiju“ budući da običaj korišćenja ovog praha za isticanje očiju nije preuzet u hrišćanskoj Evropi. To će se dogoditi tek početkom 20. veka, pri čemu su emancipacija žena kao i filmska industrija igrale izvesnu ulogu.

Alkohol u smislu „čisti špiritus“ verovatno je otkriven u 12. veku zahvaljujući poboljšanom postupku destilacije u okviru alhemičarskih eksperimenata u južnoj Italiji. A Fernan Brodel pretpostavlja da je to moglo biti početkom 12. veka, tu gde je medicinska škola u Salernu bila najznačajniji hemijski istraživački centar toga vremena. Oko 1300. godine pod imenom aqua vitae (voda života) i aqua ardens (voda koja gori) preporučuje ga jedan katalonski lekar kao lek. Kasnije će u njemu neki videti čak i eliksir (opet jedan arabizam). U 17. veku u apotekama se proizvodio i prodavao alcohol vini odnosno rakija (od arap. znoj, vlaga, jako isparenje, poznata u Evropi od početka 16 veka, kod nas znatno ranije; Konstantin Filozof nazvaće je „vino žeženo“). A u sledećem veku, verovatno po francuskom uzoru, počinje da se upotrebljava samo reč alkohol. Otkriće alkoholu srodnih organskih jedinjenja u narednom veku dovelo je u hemiji do toga da se termin alkohol počeo koristiti za čitavu grupu srodnih jedinjenja, među kojima je bio i špiritus (najvažniji član grupe alkohola), sada nazvan etilalkohol (danas etanol). Ovo novo značenje alkohola prihvata i svakodnevni jezik.

U savremenom arapskom reč kuhl (pl. ahkal) znači: surma, antimon, lek za oči, veliko bogatstvo. Surma (reč je preuzeta iz turskog) se u Bosni (ali i drugde) i danas koristi. „Surmu donose hadžije iz Arabije u malim zašivenim platnenim paketićima“, čitamo u Turcizmima Abdulaha Škaljića. Postoji i izvedenica surmedan (surmedanluk) za „bočicu od kovine, ili posudicu od kože ili slonove kosti u kojoj se drži surma; na bočici ili posudici je pričvršćen štapić kojim se surma podvlači“.

Peščanik.net, 31.03.2020.

KORONA