Otkad imamo masovni turizam, Grčka je omiljen predmet ljetnih razgovora. Prije toga je za sjevernjake grčko sunce bilo prejako. Tako je slavni njemački historičar i mitolog Karl Ottfried Müller među užarenim ruševinama iz antičkih vremena nedaleko od Atene, koje je među prvima istraživao, ostavio svoj još prilično mlad život. Bilo je to davne 1840. Nešto je ironije bilo u tome da ga je posebno privlačio grčki bog sunca.
Danas sjevernjačke mase podnose sve, a grčke nastoje postaviti granice još prihvatljivog. Možda je ono najgore što su mase u sjevernijim dijelovima Evrope – recimo od slovenačkih južnih granica prema gore – spremne više ili manje mirno podnositi upravo njihovi političari, kako lokalni tako unionistički. Mogli bismo reći i drukčije: najgore je što podnose svoje političare. Kad toksični učinci politike tih političara pogode Grčku, mnogo Grka ide na ulice. Tako u Grčkoj ovoga ljeta nije vruće samo zbog sredozemnog sunca i o njoj ne govorimo samo kao o turističkom cilju.
Uistinu je zanimljivo kako se zapravo malo govori o Grčkoj. Osim piarovskih kreacija Evropske unije, kojih vješto dozira političko-medijska mašinerija, čitamo ili čujemo jedva štogod drugo. EU je fundamentalno neprijateljski nastrojena prema bilo kakvoj produbljenoj političkoj raspravi – o samoj sebi od početka, a o Grčkoj otkad imamo tzv. grčku krizu. Njena politika je tome primjerena.
Ako se pak govori, ništa manje zanimljivo nije kako se govori o Grčkoj. Dva su temeljna modela: dominantni, koji govori o dužničkoj krizi i financijskim tržištima, i marginalni, koji postavlja u središte pitanje države i suverenosti. Na prvi se vezuje neiscrpna humanitarnost i želja da se pomogne onima u nevolji, koja graniči već sa spasiteljstvom, misijom spašavanja kako Grčke tako i Evropske unije. I kao kod svih humanitarnih akcija, imamo i ovdje jaku odgojnu komponentu. Grke treba naučiti raditi i živjeti u skladu s njihovim mogućnostima i ispunjavati obaveze, koje im pokušamo nametnuti, štedjeti i otplaćivati dugove. Na drugoj pak strani imamo mnogo rjeđa upozorenja da tzv. rješavanje grčke krize grubo poseže u grčku suverenost i ograničava je. Na taj način slabljenje ili čak ukidanje države kao javne vlasti, koja zasad nema alternativu, stvara svijet u kojem smo izručeni na milost i nemilost svakome ko je jači od nas.
Da tzv. krizne mjere i paketi ograničavaju grčku suverenost, jasno je i političkim serviserima i glasnogovornicima tzv. financijskih tržišta. Ove sedmice su na to upozorili vodeći među primateljima briselskih renta. Ili im se izmaklo. No ta gospoda i gospođe u tome ne vide ništa alarmantno. Naprotiv. Za njih je to nužna mjera koju opravdavaju ili u pedagoškom ili u medicinskom jeziku. Mjera koja je potrebna za političko-ekonomski odgoj Grka ili za liječenje njihove bolesti. Iz smjese tehničkih izraza, usiljenih metafora i znakova za unutrašnje prepoznavanje, u njihovoj sve više incestuoznoj zajednici, na koju su sveli politički jezik, lijepo se razabire o čemu je riječ kod rješavanja tzv. grčke dužničke krize. Malo nam pomaže pri tome da je kod tzv. rješavanja te krize posrijedi plijenjenje i podjela plijena, što prije ili kasnije vodi do sporova između pljenioca i njihovih sekundanata.
U Njemačkoj je evroskeptičarima uspjelo dovući vladin paket takozvane pomoći Grčkoj na ustavni sud. Zajam Grčkoj navodno krši određene članove evropskog ugovora i njemačkog ustava. Ako sud da za pravo žalbenoj strani i vladi ograniči “slobodu djelovanja”, bankari već sada upozoravaju da će to imati “krajnje ozbiljne” posljedice “za EU i financijska tržišta”. Njemački narod se suprotstavlja tome da bi njihov novac spašavao lijene i rasipne južne Evropljane. Takva politička atmosfera je voda na mlin evroskeptičara, koji dobro znaju da poreski novac nije namijenjen za spašavanje Grka, nego velikih banaka: “Fond za spašavanje zapravo služi tome da čuva od rizika određene velike banke.”
Sličan argument je izbio na dan u izjavama holandskog ministra financija nakon razgovora s britanskim kolegom prije par dana. Holanđanin je kritizirao Francuze koji su navodno u svom projektu za novi paket spasa namijenjen Grčkoj odveć mekani prema bankama. Te bi, naime, trebale po tom nacrtu dobrovoljno preuzeti svoj dio tereta kod tzv. spašavanja Grčke. Budući da nije moguće očekivati da će se to dogoditi, Evropa će, po riječima nizozemskog ministra, tako (i dalje) pretvarati privatni dug u javni. Grčka će posuđivati sve više novca svojih poreskih obveznika, kako bi mogla otplaćivati vlasnike obveznica.
Novac evropskih poreskih obveznika dakle ne ide Grcima. Ide evropskim bankama i financijskim spekulantima. Grčka je samo zaobilazni put po kojem se evropska javna sredstva privatiziraju. U Grčkoj je privatizacijska ofenziva još gora. Grčka vlada, koja naspram svoga elektorata kolaborira s EU u spašavanju “financijskih trgova”, daje na rasprodaju državno vlasništvo u vrijednosti od 50 milijardi eura. Na prodaju su dakako veća nacionalna poduzeća, rudnici i tvornice. Na prodaju je i mnogo više: luke u Pireju i Solunu, 39 aerodroma, uključivši polovicu atenskog, na stotine kilometara cesta, telekomunikacije, nacionalna pošta i opskrba vodom, plinom i elektrikom. Totalni rat bez upotrebe vojske. I okupacija: na prodaju je na hiljade hektara zemljišta, među njima lijepi komadi obale i otoci. Evropska unija se pokazuje kao instrument kojim snažnije članice prisvajaju javno vlasništvo slabijih (iscjeđujući pri tome usput i vlastiti narod).
Da bi grčka privatizacija bila vrijedna imena i da bi rasprodaja javnog vlasništva uspjela, treba počistiti teren. Holandski financijski ministar nije kritizirao Sarkozyjeve grčke planove iz ljubavi prema Grcima. Upozorio je da Grčka može biti evropska ekonomija u današnjem značenju riječi samo ako skreše državne monopolističke strukture i omekša rigidno tržište rada. Na udaru su posebno takozvana birokracija i sindikati. Možda se grčka policija s takvom brutalnošću ostrvila na demonstrante da bi spriječila one koji odlučuju o njihovoj državi da je puste preživjeti. Dokazala se kao evropska financijska policija, kao represivni organ takozvanih financijskih tržišta.
Dnevnik.si, 09.07.2011.
Sa slovenačkog preveo Mario Kopić
Peščanik.net, 09.07.2011.
GRČKA KRIZA