Spomenik Ivanu Stamboliću na kome je knjiga Mirjane Marković "Bilo je ovako"

Foto: Peščanik

Mediji su objavili da je Mirjana Marković kremirana u Moskvi, uz prisustvo sina Marka Miloševića i osoblja ambasade Srbije. Planirano je da u subotu urna sa njenim posmrtnim ostacima bude položena u porodičnoj kući Miloševića u Požarevcu. U medijima je bilo reči i o tome da je Marković želela da počiva upravo pored svog supruga. Ovaj poslednji „romantični“ čin para Marković-Milošević zlokoban je podjednako kao i njihov život.

Nesumnjivo je da Mirjana Marković može biti sahranjena u Srbiji, u postupku prenošenja posmrtnih ostataka koji važi i za druge državljane preminule u inostranstvu. Ono što je pomalo neobično jeste da je pokojnica izrazila želju da bude sahranjena u zemlji sopstvenog progona – što je Srbija zvanično postala onog trenutka kada je Marković dobila azil u Rusiji. I ne samo da je neobična želja za sahranom u zemlji progona, već je izrazito neobično da kremaciji prisustvuju upravo najviši predstavnici zemlje koja je taj progon navodno sprovodila.

Čak i bez zapleta o azilu, nije jasno u kom svojstvu i šta predstavnici ambasade Srbije u Rusiji traže kraj odra jedne obične državljanke. Ukoliko se pak radi o posebnoj osobi, državljanki sa posebnim doprinosom Republici Srbiji, bilo bi dobro da Ministarstvo inostranih poslova, bez odlaganja, obavesti javnost čemu je to Mirjana Marković posebno doprinela i čime je zaslužila izuzetan tretman. Ovaj odgovor nam je potreban uprkos tome što znamo da je trenutni ministar inostranih poslova Ivica Dačić izašao iz šinjela bračnog para Milošević-Marković.

Sledeća potvrda da za Marković ne važe nikakva pravila jeste i vest o tome gde će biti sahranjena. Zakon o sahranjivanju i grobljima propisuje da se sahranjivanje vrši na grobljima. Odluka o sahranjivanju i grobljima na području Grada Požarevca još je izričitija – sahranjivanje umrlih lica vrši se samo na mestu koje je određeno kao groblje. Za sahranjivanje van groblja predviđene su visoke prekršajne kazne.

Suvišno je pitanje da li će ovu kaznu platiti porodica Marković-Milošević. Oni nisu platili ni za mnogo ozbiljnija nedela. Privilegije i nekažnjivost im danas omogućavaju njihovi koalicioni partneri i politički naslednici.

Zbog toga je unošenje urne Mirjane Marković u zemlju od strane člana porodice Karić i njeno polaganje u dvorište porodične kuće, sjajna potvrda da za porodicu o kojoj je reč nikakva pravila ne važe ni u smrti. Kuća u Požarevcu je eksteritorijalna, tamo ne važe zakoni Republike Srbije.

U kontekstu načina sahranjivanja, zanimljivo je i podsećanje koje je po smrti Mirjane Marković objavio BBC na srpskom. Novinar BBC-a je 2001. pitao Mirjanu Marković šta misli o masovnim grobnicama. Smatrala je da su strane sile doprinele nicanju skorašnjih masovnih grobnica, a da o onim „starim“ nije potrebno mnogo pričati. U tim skorašnjim grobnicama nije videla ni najmanju ogovornost politike koju je kreirala i sprovodila. Sa blagim osmehom je govorila o tome da su grobovi, silovanja, smrt, patnja i glad sastavni deo rata.

Simbolično je to što je Marković, za razliku od, za nju očigledno nevažnih, ljudi u masovnim grobnicama, umrla prirodnom smrću i što će imati svoj grob. I to kakav – stečen mimo pravila i promovisan uz državne počasti.

Peščanik.net, 19.04.2019.


The following two tabs change content below.
Sofija Mandić je rođena 1986. u Novom Sadu. Diplomirana je pravnica, posrednica u mirnom rešavanju sporova i aktivistkinja za ljudska prava. Radi u Centru za pravosudna istraživanja (CEPRIS), a prethodno je bila angažovana u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku i Nacionalnom demokratskom institutu. Generalna je sekretarka Peščanika, sa kojim sarađuje od 2007, kao učesnica u radijskim emisijama, a zatim i kao autorka tekstova. Autorka, koautorka i urednica je brojnih analiza o vladavini prava, stanju ljudskih prava u Srbiji i njihovoj perspektivi. Neke od skorašnjih su: Izbori pred Upravnim sudom 2022 – pregled postupanja i odluka (ur. CEPRIS, 2022), Izveštaj o javnosti rada Visokog saveta sudstva i Državnog veća tužilaca (CEPRIS, 2022), Sloboda izražavanja pred sudom (ur. SĆF, 2021-2022), Rad sudova tokom epidemije zarazne bolesti COVID-19 (OEBS, 2021), Ljudska prava u Srbiji (BCLJP, 2018-2021), Naša urušena prava (FES, 2019), Uslovi za izbor i napredovanje sudija i tužilaca u pravnom obrazovanju (CEPRIS, 2018), Skorašnji Ustav Srbije – rodna perspektiva (ŽPRS, 2017). Kao predstavnica civilnog društva učestvuje u procesu izrade komentara i mišljenja na izmene Ustava iz 2022, kao i zakona koji proizlaze iz ovih promena.

Latest posts by Sofija Mandić (see all)