Foto: Predrag Trokicić

Foto: Predrag Trokicić

Predsednik Aleksandar Vučić se u ponedeljak 4. juna malo ljutnuo što je neko na nekoj televiziji (ova imena ovde nisu važna) rekao da bi visinu plata i njihov rast trebalo sameravati sa cenama, odnosno inflacijom. Predsednik je rekao da je to besmisleno i opet se vratio svom omiljenom računanju plata u evrima. Ruku na srce, ne može se reći da je to nevažno: tako se omogućava poređenje plata između različitih zemalja, ali je još važnije šta, tj. koliko za taj novac, odnosno prosečnu platu ili penziju, može da se kupi. A kada je o tome reč, sasvim je moguće zamisliti situaciju, štaviše to se dešava u praksi, da vam plata u evrima raste, a da za nju možete manje da kupite. I to nije slučaj neke udaljene afričke zemlje, nego upravo ove u kojoj živimo, dakle Srbije.

Nedavno su ekonomisti Milojko Arsić i Nemanja Vuksanović objavili analizu kretanja plata od 2001. do 2017. godine. Ovo naglašavam da Vučić opet ne optuži neku „američku televiziju“ i neke nazovi analitičare da pogrešno informišu javnost. Dakle, u pomenutom razdoblju, izračunali su Arsić i Vuksanović, prosečna neto plata u Srbiji porasla je 8 puta – sa 5.840 na 47.893 dinara. Kada se, međutim, u obračun uključi i rast cena u istom periodu, povećanje plata drastično opada. Realne prosečne neto zarade u poslednjih 17 godina tek su nešto više nego udvostručene. Plate u evrima, pak, porasle su za preko 4 puta: sa oko 99 evra 2001. na nešto preko 404 evra lane. Dakle, plate u evrima su porasle dvostruko više nego plate u dinarima realno.

Ovo, da odmah bude jasno, nije rezultat nikakve zavere ili nesposobnosti „žutih“. Slično, samo još gore, dešava se i poslednjih 5-6 godina, za „Vučićevog vakta“. Prosečna neto plata u Srbiji porasla je sa 41.377 dinara 2012. godine na prošlogodišnjih, već pomenutih 47.893 dinara, tj. za 6.516 dinara ili oko 15 odsto. Porasla je i plata u evrima, ne kao u dinarima, ali ipak za značajnih 10 i kusur odsto, tj. sa 363,86 na 404,21 evro. Međutim, ako se u obzir uzme rast cena, plata je 2017. realno bila manja nego 2012. godine.

Na kraju, uzmimo samo prošlu godinu. Prošle godine je plata u evrima, u odnosu na pretprošlogodišnju, povećana za 30,87 evra ili 8,3 odsto. Plata u „nacionalnoj valuti“, pak, porasla je za 1.796 dinara ili oko 4 odsto. Ali kad se u obzir uzme inflacija, koja je lane iznosila 3 odsto, realno je plata 2017. bila za 0,9 odsto veća nego 2016. godine. Drugim rečima, plata u evrima porasla je duplo više nego plata u dinarima nominalno, a čak 9 puta više nego plata u dinarima realno.

Zaključak je jasan i nedvosmislen. Prosečna plata u evrima je u Srbiji od 2012. do 2017. godine porasla, ali je kad se uzme u obzir njena kupovna moć, u dinarima ili evrima svejedno, dakle realno, opala. Razumno je pretpostaviti da je za građane važno ono što se stvarno dešava, a ne ono što bi bilo lepo ili trebalo da se događa.

Na kraju da odgovorim na pitanje iz naslova ovog teksta. Predsednika Aleksandra Vučića plaćaju građani Srbije. Ali ga plaćaju da im govori istinu, a ne da ih obmanjuje.

Peščanik.net, 05.06.2018.


The following two tabs change content below.
Mijat Lakićević, rođen 1953. u Zaječaru, završio Pravni fakultet u Beogradu 1975, od 1977. novinar Ekonomske politike (EP). 90-ih saradnik mesečnika Demokratija danas (ur. Zoran Gavrilović). Kada je sredinom 90-ih poništena privatizacija EP, sa delom redakcije stupa u štrajk. Krajem 1998. svi dobijaju otkaz. 1999. sa kolegama osniva Ekonomist magazin (EM), gde je direktor i zam. gl. i odg. ur, a od 2001. gl. i odg. ur. 2003. priređuje knjigu „Prelom 72“ o padu srpskih liberala 1972. 2006. priređuje knjigu „Kolumna Karikatura“ sa kolumnama Vladimira Gligorova i karikaturama Coraxa. Zbog sukoba sa novom upravom 2008. napušta EM (to čine i Vladimir Gligorov, Predrag Koraksić, Srđan Bogosavljević…), prelazi u Blic, gde pokreće dodatak Novac. Krajem 2009. prelazi u NIN na mesto ur. ekonomske rubrike. U aprilu 2011. daje otkaz i sa grupom kolega osniva nedeljnik Novi magazin, gde je zam. gl. ur. Dobitnik nagrade Zlatno pero Kluba privrednih novinara. Bio je član IO NUNS-a. Sa Mišom Brkićem ur. TV serije od 12 debata „Kad kažete…“. Novije knjige: 2011. „Ispred vremena“ o nedeljniku EP i reformskoj deceniji u SFRJ (1963-73); 2013. sa Dimitrijem Boarovim „Kako smo izgubili (Našu) Borbu“; 2020. „Desimir Tošić: Između ekstrema“; 2022. „Zoran Đinđić: prosvet(l)itelj“.

Latest posts by Mijat Lakićević (see all)