Fotografije čitateljki, Slavica Miletić

Fotografije čitateljki, Slavica Miletić

Dobro, dešava se da vas na ulici ili u prevozu neko slučajno nagazi ili gurne. Fini svet vam se odmah izvini, onaj drugi vas ignoriše ili, još gore, pogleda vas ljutito kao da ste mu se smišljeno podmetnuli. Ali, da vas neko namerno nagazi, i to cipelom koju je prethodno sam uvaljao u balegu, pa vas još i gurne u balegu, a vas optuži da ste ga ukaljali, e, to već nije uobičajeno. Pa još kad to radi vlast…

I to vlast koja tako gorljivo promoviše kampanju protiv nasilja. U skupštini čak nose i majice preko odeće (znam, stara navika, reći ćete) sa natpisom ”isključi nasilje”. Doduše, slogan možda i nije najsrećnije izabran jer sugeriše da vlast smatra (iz iskustva?) da nasilje radi na dugme pa ga prema potrebi uključiš i isključiš, ali važna je dobra namera. Borba protiv nasilja.

Jedino je malo nejasno protiv kog i čijeg nasilja i kako se ta borba vodi. Jer, ako je suditi po onome što imamo prilike da vidimo, u pitanju je borba protiv nasilja kojem je izložena vlast.

Posle mnogobrojnih rovovskih bitaka koje je protiv nasilnika sa tvitera premijer morao sam da vodi (dobro, ne baš sam, pomagala mu je i nekolicina medijskih poslenika), sada su se i skupšinski poslanici uključili da se lavovski bore – protiv nasilnika iz susednih klupa.

Pa, dobro, šta rade ti nasilnici, pitaćete se vi. Najbrutalnije napadaju vlast ili bar tako vlast uvek kvalifikuje njihove napade. A kako izgledaju ti najbrutalniji napadi? Pa tako što poslanici psuju majke po parlamentu, ali tako da ih niko drugi ne čuje. I to obično poslanicima čije majke ili nisu žive ili su bolesne što se izgleda rangira kao opasniji oblik od psovanja majke koja je živa i zdrava.

To psovanje majke je toliko uzelo maha da je poslanik Martinović, u strahu da će neko ponovo nekome da opsuje majku, morao da, prvi put u novijoj istoriji, održi zasedanje skupštinskog odbora na kojem niko nije dobio pravo na reč. Nažalost, ni tolika predostrožnost nije urodila plodom jer smo od istog poslanika posle čuli da mu je majka ipak bila opsovana.

Ali, osim ovom verbalnom nasilju kojem je vlast izložena, sve češće se pominje i ono drugo, brutalnije od najbrutalnijeg nasilja, koje sprema skupštinska manjina. Za sada nam se samo saopštava da će pokušati da izazovu fizičke sukobe, a kao dokaz nam se nude primeri da se opozicija sama podmeće da bude gurana. Takoreći, opozicija uzme i uključi nasilje, vlast ga isključi, opozicija ga opet uključi, vlast isključi i – izbije kurcšlus.

Prošli vanredni izbori za skupštinu bili su raspisani ne zbog gubitka većine već zbog gubitka atmosfere. E, pa ako ova atmosfera nije razlog za raspisivanje još jednih vanrednih izbora, ja stvarno ne znam šta jeste. Predsednički izbori možda?

Peščanik.net, 28.11.2016.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)