Foto: Slavica Miletić
Foto: Slavica Miletić

Vlast gura pod zastavu kao pod tepih. Čim nešto hoće da zabašuri, ogrne zastavu pa pod nju, kao pod mađioničarev plašt, ugura sva svoja zlodela. Jedino joj nije uspelo, čak ni sa ovom, već drugom po redu, „najvećom srpskom zastavom“, da skloni pad nadstrešnice i sve što je potom usledilo. Jer su se desili studenti. I njihov pokret. Za razliku od Trampovog MAGA „Make America Great Again“ (protiv kojeg takođe počinju protesti), ovaj naš bi mogao da ima skraćenicu USRO (Učinimo Srbiju Republikom Opet), samo kad se vlast ne bi našla uvređenom i time.

Studenti u proširenom sastavu uspevaju da aktiviraju malodušne, obaveste inertne i uzburkaju neobaveštene. Jedini stvarni problem koji su stvorili je da su nam podigli ionako visoke kriterijume i spustili ionako nizak prag tolerancije. I sad im se to obija o glavu.

Opozicioni birači su se i ranije odlučivali kao da biraju sa kim će se oroditi i okumiti, ko će im dolaziti na slave, praviti unučiće, dodavati čašu hladne vode u starosti, a ne ko će određeno vreme rukovoditi državnim aparatom. I razočaravali se čim bi njihov izabrani političar pokazao da nije dorastao funkciji zeta, pobratima, poočima. Na svu tu muku pojavili su se neki mladi ljudi, otelotvorenje zamisli kako treba da izgleda, govori, radi i ponaša se neko ko može da upravlja državom. Ali, avaj. Mali pad u standardu, prvi javni nastup u kojem se nije briljiralo, jedno neispunjeno očekivanje i već stižu (zaslužene?) kritike. Kad bi se, kojim čudom, svemirski brod spustio kod nas umesto, kao i uvek, u Holivud, mi, kakvi smo, verovatno bismo ubrzo počeli sa: pogrešno je skrenuo kod Albukerkija, gde mu je plivajući zamajac, kako misli da se vrati odakle je došao…

Čak ni šah, koji se ipak igra po strogim pravilima i ima iste takve sudije, nije predvidljiviji od društvenih događaja jer da jeste, ne bi se i danas proučavale partije niti bi se uopšte igrao ako bi svaki potez jednoznačno vodio željenom ishodu. Kasparov je igrao protiv „celog sveta“ (pedesetak hiljada ljudi na internetu) i pobedio iako je „ceo svet“ imao svaki put po 24 sata da smisli i odluči prostom većinom kojom će figurom i šta odigrati. Više glasova ne znači automatski i bolju viziju. Videli smo to na svim izborima proteklih 13 godina.

Dok smo mi odmeravali argumente i povremeno neodmerene kritike, predsednik Srbije je, rešen da „ne da Srbiju“, osnovao svoju prelaznu vladu. Za prelazak u diktaturu. Srećom, znamo da isto tako „nije dao“ ni Kosovo.

Peščanik.net, 21.04.2025.

NADSTREŠNICA

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)