Foto: Peščanik

Foto: Peščanik

„Svako ko pogleda kroz prozor vidi da je život bolji“, rekao je nelegitimni predsednik republike preksinoć na predizbornom skupu u Pećincima. Šta su videli kada su pogledali kroz prozor (bolji život ili crne džipove, na primer) i za koga će na kraju glasati stanovnici Pećinaca, saznaćemo uskoro.

Znamo, međutim, šta su na Zvezdari imali da vide (i čuju) članovi porodice Cvetanovski kada su pogledali kroz svoj prozor: njima je iste večeri kada smo od nelegitimnog predsednika čuli kako je lako videti da nam je život svima bolji – na kuću bačena bomba.

Jučerašnja vest o tome na javnom servisu bila je bizarna – „Bačena bomba na kuću na Zvezdari… Policija je izvršila uviđaj, a prema nezvaničnim informacijama porodica Živka Cvetanovskog koja živi na toj adresi – nije bila meta napada. Napadač je zbog mraka izgleda promašio metu“. Jeste, bačena je bomba, kaže dakle vest; međutim, sugeriše nam se dalje, razloga za brigu ipak nema, napadač jeste promašio metu, zbog mraka, ali na sreću niko nije stradao. Ispada tako da i policija i autor vesti tačno znaju gde je bomba trebalo da padne, ali njih to ne brine. Njima bi izgleda jedino bilo žao da su stradali oni kojima bomba nije bila namenjena. Tako vest nije da se na Zvezdari bacaju bombe, nego da je bombaš promašio.

Ova vest je na više načina rečita, mimo intencije njenog nemuštog autora. Na jednom nivou, ona je jasan primer normalizacije nasilja i zataškavanja lošeg rada policije. Na drugom nivou, ona je i kritika na račun lošeg (nepreciznog) rada bombaša. Taj svojevrsni kritički stav prema bombašima (problem dakle nije u tome što bacaju bombe, nego što promašaju) jednostavni je izvod iz uverenja autora da bombe dobijaju samo oni koji su zaslužili, a da obični građani ne treba da brinu ako ništa nisu zgrešili. Tako više nije reč o rastakanju ključnih grana države – policije i pravosuđa. Teret zaštite života i imovine pada na same građane: vodite računa šta radite i nećete imati razloga da strahujete od bombi.

Od tog stava do izjava čelnika gradske uprave u Nišu jedan je korak. Podsetimo se, povodom niza bombaških napada na funkcionere tamošnjih gradskih vlasti, zamenik gradonačelnika Niša je građanima poručio – ne brinite, vas niko ne napada; mi, političari, jedine smo mete napadača. Ova neverovatna izjava, nemušta kao i vest sa javnog servisa, takođe ima više slojeva. Prvo, zamenik građanima kaže: kako god to vama da izgleda, mi ipak uspešno štitimo vašu bezbednost. I drugo: dok to radimo glava nam je neprekidno u torbi. Uprkos očiglednom rasulu – očiglednom u meri u kojoj je očigledna eksplozija bombe – režimski političari, kao i autor vesti sa javnog servisa, tvrde nešto sasvim drugo: stvari su pod kontrolom i to pre svega zato što spremno stavljamo život na kocku da bismo zaštitili građane. Ili: „Svako ko pogleda kroz prozor vidi da je život bolji.“

Autor vesti sa javnog servisa, političari iz Niša, konačno i sam nelegitimni predsednik hoće da nam kažu da smo svi mi ovde u stvari podanici jednog višeg poretka, koji ne zavisi od uspešnog rada, recimo, policije i pravosuđa. Taj viši poredak počiva na svojevrsnom „džentlmenskom“ sporazumu između režima i kriminalaca. Prema prvoj tački tog sporazuma, posao režima nije da brine o bezbednosti građana, pošto kriminalci građane ionako ne ugrožavaju, izuzev kada pogreše. Prema drugoj tački, i kada kriminalci hoće da povrede nekoga ko to nije zaslužio, režim se nudi da primi taj udarac. Da bi ovaj savršeni poredak besprekorno funkcionisao, nedostaje par sitnica: s jedne strane, napadači ne bi smeli da promašaju; s druge strane, svaki građanin ponaosob treba da veruje da neće baš on biti baksuz i stradati zbog greške.

Činjenice, međutim, govore suprotno: sve što se događa stavlja građanima jasno do znanja da je čitav režim (sa pratećim medijima) jedna velika greška zbog koje bismo svi mogli da stradamo.

Peščanik.net, 23.12.2017.


The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)