Natálka nije imala ni dvije godine kada su jedne proljetne noći, 2009. na kuću u kojoj je živjela s roditeljima, tri sestre, bakom i djedom češki neonacisti bacili nekoliko Molotovljevih koktela. Jedna zapaljiva boca pala je u Natálkinu sobu, pored kreveta. Preživjela je nakon nekoliko mjeseci provedenih u umjetnoj komi, sa 80% izgorjelog tijela i desetak teških operacija. Ostala je bez tri prsta na rukama. Do danas trpi fizičku bol i psihičke smetnje. I njezini roditelji bili su hospitalizirani s opeklinama. Cijela kuća je izgorjela. Bio je to unaprijed smišljen napad podstaknut rasnom mržnjom prema češkim Romima.
Počinitelje, četiri mladića, tada aktivne članove neonacističke organizacije na sjeveru Moravske, dvije godine kasnije Vrhovni sud u Olomoucu osudio je pravomoćnom presudom; dvojica su osuđena na 22, dvojica na 20 godina zatvora. Sud je u presudi ukazao i na to da su cijelu akciju organizirali u čast rođendana Adolfa Hitlera. Václav Cojocaru i Ivo Müller, dvojica osuđenih na 20 godina, nedavno su pušteni, 7 godina ranije što je izazvalo oštre reakcije romske zajednice i aktivista i polemiku u češkom društvu.
Prema procjeni suda u gradu Šumperku zahtjevi oba osuđenika ispunjavaju formalne uvjete: osuđenici su odslužili dvije trećine kazne, obojica su u zatvoru pohvaljeni za ponašanje, izrazili su kajanje i želju da nadoknade štetu koju su sudovi izračunali na 17 milijuna kruna (oko 717.000 eura). U njihovu korist išlo je i vještačenje iz područja kliničke psihologije; vještak je dao pozitivnu prognozu. Sudac je osuđenicima odredio rok kušnje od 7 godina, nadzor i obavezu naknade štete. Druga dvojica se nisu pokajala. Za dvije godine imaju pravo zatražiti uvjetno puštanje.
Aktivisti i novinari koji su pratili slučaj smatraju, doduše, da su uvjeti za prijevremeno puštanje iz zatvora formalno ispunjeni, ali da je odluka suda svojevrsni napad na pravnu i demokratsku državu. Temelji se samo na procjeni ponašanja optuženih, te smatraju da takva presuda ne odgovara težini zločina počinjenog ne samo nad obitelji već i nad cijelim društvom. Ističu da se sud uopće ili vrlo malo bavi suštinom zločina i da takva odluka postavlja vrlo opasan presedan u presuđivanju zločina iz rasne mržnje.
Ogromna greška sistema je što je oštećena obitelj saznala iz medija da dvojica napadača izlaze na slobodu. Nitko im nije ponudio ni psihološku pomoć ni podršku. Za razliku od žrtve, obitelji koja je nakon odluke o puštanju iz zatvora neprestano bila izložena medijima, dvojica napadača nesmetano su izašli iz zatvora; nije im se smjelo prići pri izlasku.
„Oni su dobili drugu šansu. Natálka je nikada neće dobiti. Proživljavamo pakao, ali ne žudimo za osvetom… U potpunom smo šoku. Moja djeca se boje. Čim su saznali, rekli su da se žele odseliti. Natálka leži u krevetu i ne govori ništa. Ne želi nikamo, kaže da joj je dosta svega, da je dovoljno trpjela“, komentirala je medijima sudsku odluku Anna Sivaková, Natálkina majka.
Marta Pilařová, novinarka iz Ostrave koja je pratila slučaj izjavila je za Češki radio da je akcija bila planirana duže vrijeme od strane veće skupine ljudi, da su prethodno vježbali bacanje zapaljivih boca i birali najpogodniji cilj. Izabrali su kuću na kraju grada kod glavne ceste da bi mogli brzo pobjeći. O obitelji nisu znali ništa osim da su Romi. Naglasila je da to nije bio čin u afektu, već planirani, rasistički, zločinački čin organizirane skupine ekstremista te da su zato i osuđeni na duge zatvorske kazne što je bio presedan u Češkoj.
Nakon izrečenih kazni indikativno je da su u moravskoj regiji znatno smanjeni česti noćni marševi neonacista sa zapaljenim bakljama. Imaju novu taktiku, oblače odijela, aktiviraju se u politici, pozivaju na red i narodnu tradiciju. Oni tvrdokorni s obrijanim glavama povukli su se u virtualni svijet.
U tekstu pod naslovom „Državi više smetaju Romi nego rasisti“, novinar i publicist František Kostlán podsjetio je na nekoliko desetina nasilnih napada sa zapaljivim bocama na Rome i na stotine ostalih nasilnih napada na pripadnike romske manjine. Najčešće žrtve bili su najsiromašniji Romi koji žive u getima. Većinu napada policija nije istraživala ili je istragu odgodila. Tek u nekoliko slučajeva došlo je do suđenja, a velika većina počinitelja je ili oslobođena ili puštena na uvjetnu slobodu. Samo par dana prije napada na romsku obitelj u Vítkovu, 700 neonacista u gradu Přerov, naoružani eksplozivom kućne izrade i molotovljevim koktelima, napali su policajce koji su ih sprječavali u napadima na Rome.
Skoro tri godine skupina dobrovoljaca redovito je posjećivala Natálku i obitelj. Neki to rade i danas. Psihijatri, psiholozi, aktivisti, dobri ljudi koji su pomagali tamo gdje su zakazale državne institucije, a često zakažu kad su u pitanju Romi.
U Češkoj je 32 posto romske djece dijagnosticirano kao „mentalno retardirano“ i poslano u odvojene škole, nekada nazivane specijalne. Evropski sud za ljudska prava 2007. proglasio je Češku krivom za diskriminaciju Roma u obrazovnom sustavu. Ali do danas hiljade romske djece etiketirane su i dalje kao „mentalno retardirane“ i šalje ih se u škole za djecu s mentalnim poteškoćama.
Editi Stejskalovoj, politologinji i aktivistkinji koja je oštro osudila odluku suda o puštanju neonacista, u djetinjstvu je dijagnosticirana mentalna retardacija kao i mnogim njezinim sugrađanima. U osnovnoj školi maltretirali su je đaci, a razredna učiteljica ju je tukla, vrijeđala i omalovažavala. U školi je ostala zahvaljujući majci koja nije htjela dopustiti da je prebace u specijalnu školu. Sve se promijenilo dolaskom nove učiteljice. Završila je gimnaziju, diplomirala politologiju i otišla na praksu u Evropski parlament kod prve romske zastupnice, Lívie Járóke iz Mađarske.
Nakon što je magistrirala, odlučila je iskoristiti svoje obrazovanje i postati aktivistica za prava Roma. A da je to više nego potrebno govori i činjenica da je ove godine izaslanica Vijeće Evrope za ljudska prava Dunja Matijanić podnijela izvještaj u kojem se ističe da su Romi u Češkoj diskriminirani u obrazovanju, na tržištu stanovanja, na tržištu rada i u kontaktu s policijom. Podsjetila je i na probleme Romkinja u naknadama za prisilne sterilizacije i na diskriminaciju romskih izbjeglica iz Ukrajine. Prema njezinim riječima, u češkom društvu opstaju duboko ukorijenjene predrasude prema Romima.
Posebno je istaknula segregaciju romske djece u nekvalitetne ili specijalne škole. Nedavno je za parlamentarnom govornicom Jana Zwirtec Hamplova, senatorica, zvijezda dezinformacijske i desničarske scene, izjavila kako je doduše krasna zamisao da i romska i češka djeca idu u istu školu, ali da je to u praksi neostvarivo „jer bismo naštetili onoj djeci koja nisu navikla na određenu etničku pripadnost“.
Da se ipak nešto mijenja svjedoče potezi novog češkog predsjednika Petra Pavela koji je prošlog mjeseca primio romske srednjoškolce i studente i upozorio na predrasude i stereotipe kao na jednu od najvećih opasnosti sadašnjice. Prvi je predsjednik nakon Vaclava Havela, poslije 28 godina posjetio mjesto Lety gdje je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio koncentracijski logor za Rome. Sve do nedavno na tom mjestu bio je svinjac.
Politički komentator Jindrich Šídlo bio je 1995. u Letyma kada je Vaclav Havel otkrio spomenik nastradalim Romima u logoru. Situaciju je opisao nadrealnom: kiša, vjetar, smrad sa svinjske farme, a sve se odigravalo u atmosferi iznenađenja da je logor uopće postojao. Šira javnost, naime, saznala je za logor tek 1994. godine. Tada 22-ogodišnji Šídlo u školi nije učio da 90% čeških Roma nije preživjelo Drugi svjetski rat. Kako je naglasio, veliki dio društva to nije ni zanimalo ni kada su saznali, a simbol toga stava je svinjac koji je na mjestu logora, po riječima Šídla, smrdio od 1974. sve do 2018. godine bez većeg interesa češke političke elite. Infrastruktura svinjca srušena je tek prošle godine.
U logoru su radili i češki žandari, a prema Šídlovim riječima, sudjelovanje češkog naroda u holokaustu Roma razlog je što je tako dugo trajalo uklanjanje svinjca. To se dogodilo tek nakon dugogodišnjeg truda samih Roma i pojedinih političara. Neki od visoko postavljenih zvaničnika izjavljivali su i da to nije bio koncentracijski već radni logor.
Bivši predsjednik Miloš Zeman izjavio je prije nekoliko godina da su za vrijeme komunizma na čelu romskih radnih četa bili Romi koje su ostali poštovali, i da kad netko od njih ne bi htio raditi od vođe čete bi dobio šamar. „To je jedna vrlo humana metoda i obično vrlo učinkovita. Ja sigurno nisam prijatelj komunizma, ali tada su Romi morali raditi. Ako nisu išli bi u zatvor“.
Šef ekstremne parlamentarne stranke SPD, Tomio Okamura, cijelo svoje političko djelovanje zasnovao je na antiromskoj retorici. Za njega je logor Lety mit i laž. Gradonačelnik češkog grada Poděbrady Jaroslav Červinka na sjednici gradskog vijeća prošle godine s osmijehom na licu sjetio se anegdote od prije dva desetljeća kada je nekoliko pasa izazvalo prometnu nesreću. Prema njegovim riječima policija je odbila istražiti nezgodu jer su vlasnici pasa Romi. „I tada sam izgovorio nezaboravnu rečenicu da bi bilo bolje da ih upucamo. Policajac mi je rekao da u pse ne bi trebalo pucati, da oni nisu krivi. A ja sam mu rekao da ne mislim na pse“.
Šídlo podsjeća da se i danas intenzivno na Romima skupljaju politički poeni, da su na kratko vrijeme tu ulogu preuzeli muslimani i migranti, ali uzimajući u obzir da ih je u Češku došlo malo, proturomska retorika ponovno uzima maha. Mržnju prema Romima podgrijavali su i političari i mediji, dugotrajna je i jaka, mnogi je Česi stoga smatraju normalnom i ispravnom.
Pro riječima Kostlána Romi u opisanom kontekstu vide prijevremeno puštanje dvojice neonacista. Jedina presuda koja je pokazala da institucije ozbiljno shvaćaju napade na Rome odjednom je okrenuta naglavačke: pravedno su osuđeni, ali nakon dvije trećine odslužene kazne pušteni su na slobodu. „Romima se tako – uvijek iznova – potvrđuju dosadašnja loša iskustva s državnim pristupom prema rasistima. I nemaju drugog objašnjenja za to, a nemam ni ja, osim da državi više smetaju Romi nego rasisti“, ističe Kostlán.
Sud jest djelovao prema zakonu, ali nije uzeo u obzir žrtve, njihovo duševno stanje ni kako će ta odluka djelovati na većinsko stanovništvo. Nespremnost da se suosjeća s potrebama žrtava, od kojih je jedna od najvažnijih pravedna i potpuno izvršena kazna, dovodi do sekundarne viktimizacije, a ozbiljnost počinjenog zlodjela ne može se iskupiti s nekoliko godina dobrog ponašanja u zatvoru, mišljenja su i romski i češki aktivisti. Na dan izlaska zločinaca prostor ispred zatvora nezakonito je od novinara čuvala zatvorska služba sa psom, a ulaz u zatvor bio je blokiran vatrogasnom cisternom. Uprava zatvora je izgleda imala veliko razumijevanje za osjećaje neonacista, a nekoliko trenutaka prije nego što su pušteni iz zatvora prolomili su se zvižduci odobravanja i pljesak.
Autorica je novinarka i književnica koja živi u Pragu.
Peščanik.net, 29.05.2023.
