Ne daj se Dobrice
ne daj se kritikama naš Dobrice

talozima i nakazama Drugih
jer još ti je mozak topao
poguban raspored i rijetke misli
imao si dublje strijepnje od nada

tvoja strijepnja – divota
a nada ti je u ubožnici
uvjek si bio intelektualno drukčiji
po sviranju u diple,
po naklonima gomili

pratiš nas previše jutara
od Gazimestana do Srebrenice
i ruši se državni helikopter
tjeran jesenjim vjetrom
kao list niz jednu dedinjsku padinu
u maskirnom si odijelu
i opkoljen kusturicama.

Ne daj se starosti naša,
ne daj se Dobrice.

Dugo je pripremana tvoja odbrana
i onda slučajno uz vruću rakiju
iz tvojih preopširnih rečenica,
loše prikrivena mržnja

tvoj je način pjesnika na Galebu
a obrazi od đona
kalemaru i otporašu naš
pa tvoje uši, UDBA
i tvoja radna soba
plodna kao kašikara
kao ledeno-mračna svjetiljka
nad zelenom i modrom vodom Dunava
humanog preseljenja bez broja kod Tuđman

prokisla proza bez prizora
i dalje šum u smušenoj glavi
lijepi trenuci rata, genocida i rušenja
upotreba zajedničke pljačkaonice
i molim vas, ako netko mrzi…

Ne daj se Dobrice.

Evo te, ustaješ
tek da okreneš ćurak
da li je to nepristojno
u ovom istorijskom času

Milošević, Godine raspleta
tebi je ipak najdraži početak
raspolažeš s još milion važnih
obavještajnih podataka naše starosti
koja nas pred vlastitim očima vara,
a ti krivotvoriš i ne daš se.

Ne daj se Dobrice.

Poderi pozivnicu, otkaži promociju, prevari publiku
odlazeći da se počešeš
tamo gdje te najviše svrbi
guraj kosture u orman
gerontokrato naš iz vremena zmija.

Znam da će još biti mladosti,
ali ne više ovakve
u prosjeku 1389

ti nećeš imati s kim
ostati gedža ako se svi pograđane
i taj će ti gedžovanluk
teško pasti
a bit će ipak
da si ti u pravu
jer sami smo u ovoj krčmi
koju su napustili i ugasili svjetlo

a ponovo počinje ono,
što smo već kusali
devedesetih na balkanskim otocima
slova od olova
mržnja do bolova
udaljeni glasovi koji se miješaju
glas Radovana, Mladića, tvojih likova
i onih kojih stvarno više nema

na brzinu sklepane knjige pred sajam
i nestalo je svjetla
s tom tminom
još malo đubreta u ovom prostoru
i gotovo.

Ne daj se Dobrice.*

 

*Ako ikad ovo pročita, molim Radeta Šerbedžiju za oproštaj. Nisam mogla da odolim, kao što D.Ć. i njegovi nisu mogli da odole da ne pokvare sve, čak i uspomene.

Peščanik.net, 19.04.2009.

The following two tabs change content below.
Vesna Rakić Vodinelić

Vesna Rakić Vodinelić

Vesna Rakić Vodinelić, beogradska pravnica, 1975-1998. predaje na državnom pravnom fakultetu u Beogradu, gde kao vanredna profesorka dobija otkaz posle donošenja restriktivnog Zakona o univerzitetu i dolaska Olivera Antića za dekana. Od 1987. članica Svetskog udruženja za procesno pravo. 1998-1999. pravna savetnica Alternativne akademske obrazovne mreže (AAOM). 1999-2001. rukovodi ekspertskom grupom za reformu pravosuđa Crne Gore. Od 2001. direktorka Instituta za uporedno pravo. Od 2002. redovna profesorka Pravnog fakulteta UNION, koji osniva sa nekoliko profesora izbačenih sa državnog fakulteta. Od 2007. članica Komisije Saveta Evrope za borbu protiv rasne diskriminacije i netolerancije. Aktivizam: ljudska prava, nezavisnost pravosuđa. Politički angažman: 1992-2004. Građanski savez Srbije (GSS), 2004-2007. frakcija GSS-a ’11 decembar’, od 2013. bila je predsednica Saveta Nove stranke, a ostavku na taj položaj podnela je u aprilu 2018, zbog neuspeha na beogradskim izborima.