Protesti 1996/97, foto: Goranka Matić

Protesti 1996/97, foto: Goranka Matić

Dobro, ovaj naslov je previše dramatičan, a delimično i netačan. CeSID je u stvari umro mnogo ranije, još 2006. godine, kada je potvrdio regularnost referenduma o Ustavu Srbije. Kada je Marko Blagojević, sa mesta direktora CeSID-a prešao na čelo vladinog tela za raspodelu novca oštećenima u poplavama iz 2014, CeSID je umro po drugi put. Što sve zajedno znači da na ono što je CeSID radio sinoć treba gledati samo kao na još jednu smrt u nizu.

Centar za slobodne izbore i demokratiju, na šta bi skraćenica CeSID zapravo trebalo da referira, jeste nevladina, nestranačka i neprofitna organizacija, koju je posle velikih protesta iz 1996/97. sa grupom studenta Pravnog fakulteta osnovala Slobodanka Nedović (1955-2004). Podsetimo se, građani su te zime izašli na ulice da bi zaštitili svoju izbornu volju i primorali vlast da prihvati rezultate na lokalnim izborima.

Reakcija na pokušaj izborne krađe iz 1996. dovela je i do stvaranja CeSID-a. CeSID je bio prva nevladina organizacija koja je sebi za cilj postavila unapređenje izbornog procesa. Unapređenje se tu pre svega ticalo kontrole, to jest nadgledanja izbornog procesa praćenjem medija, posmatranjem glasanja i paralelnim brojanjem glasova. CeSID-u su brzo prišli razni stručnjaci, ali i veliki broj volontera. Tako je napravljena široka mreža za posmatranje i kontrolu izbora u Srbiji.

CeSID je radio obuke za svoje volontere, predlagao izmene u izbornom procesu i s vremenom postajao autoritet za pitanja u vezi sa legitimitetom izbora. Važnu ulogu odigrao je u izborima iz 2000. Svojim autoritetom stao je i iza rezultata referenduma o nezavisnosti Crne Gore iz maja 2006. Sa sloganom „1 + 1 = 2“, CeSID se afirmisao kao čuvar zdravog razuma i brana za izborne manipulacije. Pri tom, sve vreme, praktično do danas, CeSID je bio finansijski nezavisan od ovdašnjih vlasti.

Donacije iz inostranstva omogućuju CeSID-u da se ne pogađa i da svoj posao nepristrasnog posmatrača i kontrolora obavlja na najbolji mogući način i u korist građana Srbije. Pa ipak, CeSID je sinoć (istini za volju, ne tek sinoć – svojim istraživanjima javnog mnjenja CeSID već mesecima ide naruku predsedniku vlade) odlučio da se stavi u službu vlasti i najjače stranke, a ne građana Srbije. Sve prognoze koje su do ponoći stizale iz CeSID-a preklapale su se sa željama koje je predsednik vlade i SNS-a izgovorio pred novinarima u izbornoj noći.

Maštanjima o natpolovičnoj većini i padu ispod cenzusa praktično svih opozicionih stranaka, CeSID je svojim predviđanjima davao uverljivost i ostavljao prostor za štimovanje rezultata u skladu sa željama predsednika vlade. Ljudi u CeSID-u imaju dovoljno iskustva i znanja da kreiraju validan uzorak i izađu u javnost sa korektnim procenama. Sinoć se to nije dogodilo. Oni su uzorak kreirali prema potrebama stranke na vlasti, pa su otuda i procene pristrasno išle u prilog samo toj stranci.

Da nije bilo ponoćne intervencije stranaka iz opozicije i pritiska na Republičku izbornu komisiju, pitanje je kako bi jutros izgledali izborni rezultati. Zapravo, znamo kako bi izgledali – upravo onako kako ih je predstavio predsednik vlade. U nekim ranijim vremenima, rezultati CeSID-a bili bi brana za takva izborna „istrčavanja“. Sinoć su, pak, podaci CeSID-a bili samo dekor za izbornu laž predsednika vlade.

U izbornoj noći, CeSID je konačno prestao da bude nevladina, nestranačka i neprofitna organizacija. Ostao je sada još samo CeSID doo, profitna organizacija registrovana 2005, čiji je pravni zastupnik Đorđe Vuković. Dakle, što se CeSID-a (doo) tiče, ko ima pare, može da kupi izbore, po ceni koju partneri između sebe dogovore. Glasovi građana u tim poslovnim transakcijama samo su roba sa kojom se trguje. I to je otprilike kraj jedne priče o demokratskoj transformaciji društva u Srbiji od 1996. do 2016: od CeSID-a do CeSID-a doo.

Peščanik.net, 25.04.2016.

NEREGULARNI IZBORI 2016.

The following two tabs change content below.
Dejan Ilić (1965, Zemun), urednik izdavačke kuće FABRIKA KNJIGA i časopisa REČ. Diplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu, magistrirao na Programu za studije roda i kulture na Centralnoevropskom univerzitetu u Budimpešti i doktorirao na istom univerzitetu na Odseku za rodne studije. Objavio je zbirke eseja „Osam i po ogleda iz razumevanja“ (2008), „Tranziciona pravda i tumačenje književnosti: srpski primer“ (2011), „Škola za 'petparačke' priče: predlozi za drugačiji kurikulum“ (2016), „Dva lica patriotizma“ (2016), „Fantastična škola. Novi prilozi za drugačiji kurikulum: SF, horror, fantastika“ (2020) i „Srbija u kontinuitetu“ (2020).

Latest posts by Dejan Ilić (see all)