Spoljna politika Srbije zasad odgovara isključivo nastojanjima autoritarnih struktura u vlasti i institucijama da se diplomatskim aferama i skandalima zaustave ili odlože procesi uspostavljanja dobrosusedskih odnosa, institucionalizacije regionalne saradnje i evropske integracije. Deo javnosti je ipak od nedavno počeo da zrelo i pravovremeno reaguje na nastojanja da se društvo i politiku izoluju, kriminalizuju (odluke VSS) i desekularizuju. Samim tim je otvoren prostor koji dopušta predsedniku Tadiću da smeni ministra spoljnih poslova i počne da ispunjava predizborna obećanja. Ako ništa drugo, status Kosova će se, za Srbiju u povoljnom smislu, redefinisati kad Brisel postane zajednička prestonica Beograda i Prištine, ma kako to zvučalo opšte i banalno.

Svetska ekonomska kriza isprva je pokrenula rasprave o kraju „kraja istorije“, o propasti koncepta slobodnog tržišta, i političkoj i moralnoj devalvaciji liberalne demokratije. U danima između 9. i 12. marta, dok iščekujem orgijanje kojim će se proslavljati desetogodišnjica bombardovanja, imam osećaj da se svaki mart, u Srbiji, spušta kao zavesa zla nad tamnim vilajetom i da bi ovaj mesec trebalo nekako politički zabraniti.

Sa one strane ludosti, Srbiji predstoji finansijski kolaps, s posledicama koje se ne mogu uverljivo predvideti. Oslonac na Rusiju, obezbeđen protivzakonitim i ponižavajućim gasnim aranžmanom, nije uzeo u obzir novu rusku ekonomsku, ujedno i političku stvarnost, koja je najednom otupela njenu aroganciju. Američka državna sekretarka Hilari Klinton je tu novu stvarnost već požurila da ozvaniči svojom prvom i uspešnom posetom Rusiji. Rusija je na pragu kolapsa u iščekivanju nestanka stranog kapitala, smanjenih prihoda zbog srozanih cena energenata i sirovina, dok se tope devizne rezerve i povlači domaći kapital (290 milijardi $ s privatnih računa iz ruskih banaka). U devalvaciji je korodirao finansijski sistem. I ne samo da se predviđa nemogućnost da Rusija, kao u proteklom vremenu, izvozi svoju moć i utiče na odnose u svetskoj politici, postavlja se pitanje u kojoj će meri novo istočnoevropsko siromaštvo, ne samo rusko, i ne samo privremena recesija, ostaviti traga u razvijenim ekonomijama. Presušila su strana ulaganja. Vrednosti na berzama pale su na trećinu vrhunca iz maja 2008. Rublja na trećinu vrednosti u odnosu na avgust 2008. Potrošeno je 200 milijardi na odbranu kursa. Odbrana valute postaje zasipanje crne rupe. Devizne rezerve pale su u borbi s recesijom sa 750 na manje od 400 milijardi $.

U svetskoj politici se već dogodilo da je ruska moć privremeno iščezavala, kao u ekonomskim kolapsima iz 1992. i 1998. Svetska finansijska kriza je podsetila u kojoj su meri neefikasni sistemi državnog tutorstva i centralnog planiranja. Suprotno upozorenjima beloruskog predsednika Lukašenka Srbiji da od Zapada ništa ne očekuje, zatvori se i okrene sebi samoj, privredni rast Rusije, time i njena nova moć, potekla je iz stranih ulaganja. Mada je samouverenost ruske ekonomije i politike iz prethodnih godina bila oslonjena na zarade na nafti i gasu, dok su se brižljivo čuvali monopoli vladajućih slojeva, bivših komunista, službi bezbednosti, crkve i lojalnih oligarha.

Izuzimajući domene monopolista, ne daju se optimistične prognoze privrednoj strukturi koja se zatekla u tesnacu slobodnog tržišta i nereformisanog sistema. Ekonomske slobode u Rusiji su na 146 mestu indeksa u rangiranju 179 zemalja sveta, i na 41. od 43 evropske zemlje (The Wall Street Journal i The Heritage Foundation). Zavisnost od energetskog sektora povećava rizike od gubitka kompetitivnosti. Vlada je izuzetno uključena u ekonomske aktivnosti, i ozbiljno sputava ekonomske slobode. Inflacija je visoka. Korupcija je osnovna spona monopolista i investitora, i suštinska odlika svakodnevnog života. Birokratija je prepreka malom biznisu. Dozvola za poslovanje iziskuje 18 procedura i 225 dana. U prezentaciji indeksa ekonomskih sloboda listaju se i zaštitne tafire, kvote, uvozne i izvozne restrikcije, diskriminatorne uvozne i izvozne takse, netransparentne regulacije i standardi, diskiminatorno licenciranje, registracije i sertifikacije. Vlada ne krije da podstiče zajednička ulaganja sa stranim kompanijama, naročito u strateškim sektorima. Finansijski sektor je nerazvijen, zaštita privatne imovine slaba, radno zakonodavstvo rigidno. Itd.

Iskustvo Rusije je sasvim izvesno poznato premijeru Srbije. Bilo bi korisno da premijer predstojeće pregovore s MMF javnosti približi ne samo kao pokušaj da se delimično nadoknade katastrofalni budžetski deficiti. Reforme administracije, liberalizacija i restrukturiranje sistema u celini, uključujući evropsko zakonodavstvo i suočavanje s prošlošću, s denacionalizacijom, potrebni su Srbiji kako bi spremno dočekala novi investicioni ciklus koji će nastupiti oporavkom svetske privrede. Na isti način je zakon o diskriminaciji trebalo da se razume u svetlosti dodatne zaštite manjinskih grupa i načela ljudske jednakosti. Jedini racionalan oslonac na sopstvene snage je onaj koji podrazumeva institucionalizaciju sloboda i demokratije.

 
Close to The Edge

Peščanik.net, 10.03.2009.