iscepan plakat sa likom Vučića

Foto: Predrag Trokicić

Predsedniku države se još samo nebo nije sručilo na glavu. Ugledni novinar je objavio knjigu u kojoj predsednikovi bliski saradnici svedoče o hirovitosti predsednika; u uticajnim novinama se pojavio uvodnik koji govori o tome da u predsednikovom kabinetu postoji pokret otpora i da ti ljudi skrivaju od predsednika dokumenta u pokušaju da spasu državu; svetski poznati reditelj napravio je dokumentarac koji predsednika poredi sa Hitlerom; jedan od najvećih proizvođača sportske opreme lansirao je reklamnu kampanju sa sportistom poznatim i po tome što je na stadionima pokrenuo bojkot državne himne jer je bio revoltiran zbog predsednikovog pokroviteljskog odnosa prema brutalnim ispadima policije. Da stvar bude još i gora, tužioci vode nezavisne istrage, bivši rukovodioci obaveštajnih službi svedoče, jedan od predsednikovih saradnika je već osuđen zbog lažnog svedočenja. Čak i predsednik na tviteru brine da će ga smeniti.

No, ako se predsedniku Amerike i ne piše dobro, predsedniku Srbije samo nije dobro. Kad vidi ono malo otpora koji mu pruža bilo ko bilo gde pa makar i u najudaljenijem kutku interneta.

Toliko mu nije dobro da predsednica parlamenta odbija da zakaže sednicu o Kosovu, temi koju predsednik sam nameće, jer bi, po njenim saznanjima, opozicija tu sednicu iskoristila da „vređa predsednika“.

Pa je zato predsednik Srbije obećao da će izveštaj o briselskim pregovorima podneti – Kosovu. Odnosno, građanima nealbanske nacionalnosti koji žive u Severnoj Mitrovici. Bar je tako rekao u svom govoru onima koji su se u nedelju tamo okupili. U govoru koji je danima najavljivan i, po predsednikovom svedočenju – danima pisan, a za koji je sam predsednik rekao da će biti njegov najvažniji politički govor.

I šta je još, osim ove najave kršenja Ustava, rekao u tom najvažnijem govoru? Posle onoliko dana uzurpacije svih televizijskih termina, posle najezde analitičara po svim televizijskim studijima, posle opšte pometnje u medijima (čak je i Slagalica dva dana zaredom emitovala istu epizodu kviza), posle onolikih sati napetosti kao u mideru – saznali smo što i žena Markesovog pukovnika, onog kome nema ko da piše. Obmana se ne jede. Ne jede se ali je hranljiva.

***

Ženu obuze očaj.

– A šta ćemo dotle jesti – zapita i uhvati pukovnika za porubljen izrez majice. Svojski ga prodrma.

– Reci mi, šta ćemo jesti.

Moralo je proteći sedamdeset i pet godina – sedamdeset i pet godina života, minut po minut – da pukovnik dočeka ovaj trenutak. Oseti se uzvišenim, jasnim, nepokolebljivim, kad je uzvratio:

– Govna.

Peščanik.net, 10.09.2018.

KOSOVO

The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)