Foto: Pete Souza
Foto: Pete Souza

Pola godine pre nego što je đavo1 pucao u leđa premijeru Jichaku Rabinu, kako bi zaustavio mirovni proces, dva američka političara su mu zabola nož u leđa. U maju 1995. godine na vrhuncu krhkog mirovnog sporazuma sa Palestincima, ova dvojica su dala Rabinu fatalni predlog: republikanski predsednički kandidat Bob Dol i glasnogovornik Predstavničkog doma Njut Gingrič predložili su da se Jerusalim prizna kao jedinstvena prestonica Izraela, uz obavezu svoje vlade da tamo prebaci ambasadu Sjedinjenih država.

Jigal Amir se nadao da će njegovi smrtonosni meci spasiti Izrael od opasnosti mira. Republikanci su se nadali da će njihov predlog sačuvati nekoliko miliona dolara u džepu jevrejskih donatora. Šesnaest godina kasnije, reč mir je skoro nepristojna u Izraelu. U predvečerje izbora u Sjedinjenim državama, sudbina Izraelaca ponovo je igračka u rukama američkih političara. Raspad pregovora o Jerusalimu je oslobodio mesto za temu iranskog nuklearnog programa.

Predsednik vlade Benjamin Netanjahu ima običaj da poredi predsednika Irana Muhameda Ahmadinedžada sa Hitlerom i Iran sa Nemačkom pred Drugi svetski rat. U skladu sa tim on postavlja pitanje svetu: kako vođe država koje pre sedamdeset godina nisu sprečile uništavanje šest miliona ljudi mogu da se protive pravu Izraela da se brani od neprijatelja koji želi da uništi jevrejsku državu? Upravo je Gingrič, koji se pridružio trci za izbor republikanskog predsedničkog kandidata, krajem prošle nedelje izjavio da ako premijer Izraela dođe do zaključka da je opstanak države u opasnosti, „nijedan američki predsednik neće moći da prigovori i da traži od Izraela da prekrštenih ruku i mirno posmatra drugi holokaust“. Jedan od njegovih takmaca, teksaški guverner Rik Peri požurio je da nas obavesti da ako Izrael odluči da napadne Iran, on će zatražiti od američke vlade da podrži taj napad.

Šta oni mogu da izgube? Ako je ovo lažna pretnja kako bi se podržala sadašnja administracija u SAD da pojača svoj pritisak na Iran, oni mogu da mahnu u znak podrške. Ako novi rat bude ponovljeno izdanje rata u Iraku, oni će odgovornost prebaciti na predsednika Obamu.

Povećanje cena nafte zbog mogućeg sukoba na Bliskom istoku, usred politički teške zime i snažne ekonomske krize, biće prilična pomoć republikanacima. Ako Obama bude sedeo skrštenih ruku, oni će ga podsetiti na snimke sa sednice Saveta bezbednost Ujedinjenih nacija, kada je usvojen njegov zahtev za smanjenjem nuklearnog naoružanja u svetu. Ko će se tada setiti da oni nisu progovorili ni reč kada je “njihov” predsednik Džordž Buš potpisao odlaganje zakona o priznavanju Jerusalima kao prestonice Izraela?

Predizborna razmatranja, i to baš ona koja udaljavaju Obamu od bilo kakvog nagoveštaja razmimoilaženja sa Netanjahuom u vezi sa pregovorima sa Palestincima, nisu samo nemoralna, već i neefikasna. Brojna istraživanja koja su sprovedena tokom niza godina pokazala su nam da je odnos prema Izraelu tema sa samog dna izbornih razmatranja američkih Jevreja na predsedničkim izborima, daleko ispod ekonomije, zdravstva i rata u Iraku.

Analiza opadanja jevrejske podrške Obami koju su nedavno izveli stručnjaci Galupa, tumači se nezadovoljstvom njegovim aktivnostima na polju ekonomije. U istraživanju se pokazalo da 73% Jevreja sebe vide kao liberale ili umerene, a samo 25% sebe definiše kao konzervativce. Ove činjenice se nisu promenile u poslednjih deset godina.

Amerikanci se ponavljaju kada kažu da je iranski nuklearni program zajednički svetski problem. Članovi veća Nobelove nagrade za mir su ocenili „posebnu važnost Obamine vizije i aktivnosti za svet bez nuklearnog oružja“. Predsednik je skromno odgovorio da „to nije procena dostignuća, već poziv na akciju“.

On sigurno nije mislio na posmatranje izraelskih aviona nad Iranom iz sobe za krizne sitaucije u Beloj kući. Ako se Amerikanci toliko boje drugog holokausta, i čini im se da su istrošili sve političke opcije, neka sami krenu u akciju protiv Irana. Ako se Obama protivi vojnom rešenju, neka spreči dvojac Netanjahu – Barak da izvede operaciju u Iranu pre nego što bude prekasno.

Haaretz, 07.11.2011.

Prevela sa hebrejskog Alma Ferhat

Peščanik.net, 09.11.2011.

IZRAEL

________________

  1. Misli se na Jigala Amira, desničarskog aktivistu koji je 4. novembra 1994. ubio premijera Jichaka Rabina.