Foto: Predrag Trokicić
Foto: Predrag Trokicić

Sad kad je opozicija zvanično obustavila proteste, valjalo bi da ih vlast preuzme. Usput treba da preuzme i transparente i to ne ove domaće nego svetske, jer „Prekinite paljbu“ mnogo više odgovara ovdašnjoj situaciji nego onoj palestinskoj. To što tamo ginu žene i deca nije ništa u poređenju sa ovim gde predsednik Srbije izgibe jureći sa televizije na televiziju da demantuje rafalne laži koje o njemu objavljuju opozicioni mediji.

Koji mediji? Pa, nije ni važno, kao ni koja tačno opozicija, ne morate ni vi da baš sve znate. Važno je samo da svi neprekidno osipaju paljbu na predsednika Srbije i da on mora lično da sipa istinu brzinom munje ma koliko mu to teško padalo jer od posla ne može ni glavu da digne. Toliko je zatrpan da evo već skoro mesec dana ne stiže da pročita onaj izveštaj o žandarmu koji je visoko pozicioniran i u policiji i u kriminalnom klanu o čemu postoje i audio zapisi.

Dobro, ako i ne znamo koji mediji objavljuju (šta ko je reko, ja sam reko!), znamo li bar koje laži su u pitanju? Pa, za razliku od prošle nedelje kada je vest bila da svi tvrde kako mu otac nije otac nego mu je otac onaj za koga niko ne zna da mu je otac, sada svi tvrde da mu sin nije sin. I to ne onaj sin čiji su lik, po ranijim tvrdnjama predsednika Srbije, montirali sa nekim likovima iz kriminalnih klanova, nego onaj drugi sin koji zapravo, opet po najnovijim tvrdnjama samog predsednika Srbije, ni ne postoji nego je zapravo komšijin.

I sad on (predsednik Srbije a ne sin 1 ili sin 2) umesto da brani mir i stabilnost (koji začudo nešto i nisu ugroženi ovih dana) ili da radi brže, jače, bolje za našu decu kao što je ranijim sloganima obećavao, mora da brže-bolje brani svoju decu. I sebe kao nečije dete.

Čovek bi očekivao da se cela vlast upregla da uzvrati rafalnu paljbu po opoziciji, što bi im se, u ovako postavljenim okolnostima, računalo kao samoodbrana – vi napadate predsednikovu familiju, mi ćemo da napadnemo vas. Samo što su im ti napadi nekako mlaki, ovaj spopada ćurana, onaj razgleda skupa odela u radnji, a taj treći se slikao pored premijerke pa vi vidite koga imate u opoziciji. Stvarno, to je najgore što imate da ponudite?

Eto dokle se stiglo – na onaj negdašnji Apel 100 za Sašu Jankovića odmah se pojavio i Apel 650 za Aleksandra Vučića, a sad, kad desetine hiljada potpisuju ProGlas, nema kontra spiska ni sa jednim a kamoli sa šest i po puta više imena. Pa šta je to – pleme njegovo snom mrtvijem spava? Nije više pitanje su čim će pred Miloša i pred druge srpske vitezove, pitanje je – a je što će, ali sa kime će na izbore? Nema više plašenja nas ovim i onim scenarijem, ostao samo njihov strah od crnogorskog? Bogamu, bogamu, zadnje vreme došlo.

Peščanik.net, 13.11.2023.


The following two tabs change content below.
Nadežda Milenković, kreativna direktorka, školovala se da radi sa delinkventima, a završila kao „samohrana majka srpskog advertajzinga“. Smislila neke od najboljih slogana: „Ili jesi ili nisi“ (Lav pivo) , „Izgleda šašavo, ali mene leđa više ne bole“ (Kosmodisk), „Ako vam je dobro, onda ništa“ (Peščanik)... Radila u reklamnim agencijama: Mark-plan, Sači, Mekken, Komunis. Sve manje radi komercijalne kampanje i okreće se goodvertisingu. Na Fakultetu za medije i komunikacije vodila master kurs: Idejologija. Autorka bestseler knjige „Kako da najlakše upropastite rođeno dete“, dugogodišnje rubrike „Pun kufer marketinga“ u nedeljniku Vreme i kolumne ponedeljkom na portalu Peščanik. Poslednja knjiga: „Ponedeljak može da počne“, 2020.

Latest posts by Nadežda Milenković (see all)