Prvi put otkad se vrše istraživanja verskog identiteta Amerikanaca, manje od polovine ispitanika izjasnili su se kao protestanti, što je oštar pad u odnosu na stanje pre 40 godina, kada su protestantske crkve tvrdile da im pripada više od dve trećine stanovništva.

Nova studija, koju je u utorak objavio Forum za verski i javni život Pew centra, otkriva da religiju ne napuštaju samo liberalni protestanti, poput metodista i episkopalaca, nego i konzervativniji evangelistički i novorođeni (born again) protestanti. Pad broja vernika zabeležen je među belim protestantima, ali ne i među Afroamerikancima ili manjinama, otkriva se u ovom istraživanju, zasnovanom na anketama sprovedenima tokom leta.

Kada napuste crkvu, ljudi ne odlaze u novu, već se pridružuju sve brojnijoj grupi koja se ne poistovećuje ni sa jednom konfesijom. Skoro 20 odsto Amerikanaca izjašnjavaju se kao ateisti, agnostici ili „ništa konkretno“.

Ovo je značajan porast u odnosu na stanje od pre pet godina, kada su punoletni verski neopredeljeni građani činili oko 15 odsto populacije. To je tektonska promena u poređenju sa situacijom pre 40 godina, kada je svega oko 7 odsto Amerikanaca govorilo da ne pripada nijednoj crkvi.

Sada više od trećine onih od 18 do 22 godine ne pripadaju crkvi. Ovi mladi ljudi smenjuju starije generacije, koje su čitavog života održavale veze sa verskim organizacijama.

„Nikada nismo videli ovako nešto“, kaže Gregori Smit, viši saradnik Pew Foruma. „Čak i kad su bejbibumeri stasavali početkom sedamdesetih, bilo je dvaput manje verski neopredeljenih u poređenju sa današnjom mladom generacijom.“

„Nijedni“, kako ih zovu, sada čine drugu po veličini versku grupaciju u zemlji. Najveća verska grupa su katolici, koji čine oko 22 procenta stanovništva. Njihov broj je ostao nepromenjen, uglavnom zato što su imigranti zamenili brojne katolike koji su odgajani u crkvenom duhu, ali su napustili crkvu u poslednjih pet godina, kaže g. Smit.

Porast broja verski neopredeljenih mogao bi da ima političke posledice, kaže Fil Zukerman, profesor sociologije i sekularnih studija na Pitzer koledžu u Kaliforniji.

„Znatna većina verski neopredeljenih obično naginje ka političkoj levici, obično glasa za Demokratsku stranku, podržava gej brakove i očuvanje životne sredine“, kaže on.

U izveštaju se nudi nekoliko teorija za objašnjenje porasta neopredeljenih. Jedna teorija glasi da su se mladi razočarali u verske organizacije kada su evangelističke protestantske i katoličke crkve počele da pružaju aktivnu podršku konzervativnim političkim ciljevima, kao što je suprotstavljanje gej brakovima i pravu na abortus.

Druga teorija kaže da je ovaj pad samo odraz opšte tendencije udaljavanja od društvenog i zajedničkog angažmana, a taj fenomen harvardski profesor Robert D. Patnam naziva „solo kuglanjem“.

Još jedno objašnjenje jeste da SAD jednostavno prate tendenciju ka sekularizaciji, viđenu u mnogim ekonomski razvijenim državama, poput Australije, Kanade i nekih evropskih zemalja.

SAD su oduvek predstavljale izuzetak od ovog trenda sekularizacije, i ovo ne mora da znači da se Amerikanci približavaju evropskom modelu.

Istraživanje otkriva da je čak i među verski neopredeljenim Amerikancima malo onih koji bi mogli da se svrstaju u čisto sekularne. Dve trećine njih tvrdi da ipak veruje u boga, a jedna petina kaže da se svakodnevno moli. Samo se 12 procenata iz verski neopredeljene grupe izjašnjavaju kao ateisti, a 17 procenata kao agnostici.

Sveštenica Ajlin Linder, koja godinama prati versku statistiku kao urednik Godišnjaka američkih i kanadskih crkava, primećuje ovu nepodudarnost.

Ona kaže, „Mnogi će pročitati ovu studiju i reći: ‘Ovo je strašno! Koje će to posledice imati za našu kulturu?’ Ja bih, kao politikolog i sveštenica, savetovala oprez.“

„Mnogi mladi ljudi retko dolaze na službu, ali kad radimo neki projekat, uvek su tu“, kaže gđa Linder, sveštenica prezbiterijanske crkve u Nju Džersiju. „Volontiraju u narodnim kuhinjama, grade kuće za Habitat for Humanity.“

Možda ne dolaze u nedelju, kaže ona, ali nisu napustili veru.

 
Laurie Goodstein, The New York Times, 09.10.2012.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 12.10.2012.