Pitanja holokausta i odgovor Maksimira

Pohvalila se Kolinda Grabar-Kitarović u intervjuima za uskrsne trobroje Jutarnjeg i Večernjeg lista imenima svojih novih savjetnika. Iako je po tko zna koji put ponovila kako “svoju ulogu predsjednice Republike Hrvatske vidi upravo u prostoru postizanja ”nacionalnog sporazuma” oko odgovora na ključna pitanja gospodarskog oporavka”, ni u jednom ni u drugom listu nije otkrila tko će joj biti savjetnik za tu ključnu oblast gospodarstva, jer to vjerojatno još ni sama ne zna.

No, zato je preko Večernjaka u javnost pustila ekskluzivnu informaciju da će među članovima njezina Vijeća za domovinsku sigurnost biti i generali Ante Gotovina i Mladen Markač, dok je kroz intervju u Jutarnjem plasirala vijest da će Nataša Jovičić, ravnateljica Spomen-područja Jasenovac, “ubrzo biti imenovana posebnom savjetnicom za pitanja holokausta”.

“To je civilizacijsko pitanje”, kazala je predsjednica i u pamet prizvala kako “ove godine obilježavamo 70. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata i niz drugih obljetnica”, e da bi nizanje uspješno naštrebanih fraza iz priručnika o implementaciji načela političke korektnosti u proces vladanja Republikom Hrvatskom zaključila pedagoškim poučkom: “Učenje o holokaustu može se preslikati općenito na poštivanje ljudskih prava.”

Predsjednica je kazala kako svoju buduću savjetnicu za pitanja holokausta “iznimno cijeni kao osobu koja je mnogo učinila ne samo kao ravnateljica kompleksa Jasenovac, već i kao stručnu osobu koja je stvorila i domaću i međunarodnu karijeru po mnogim pitanjima”, te izrazila žaljenje što gospođa Jovičić nije bila pozvana na njezinu inauguraciju, pojasnivši kako se radilo o “protokolarnoj pogrešci”.

Ne sumnjam da je Kolinda Grabar-Kitarović iznimno cijenila Natašu Jovičić i u vrijeme izborne kampanje. Pretpostavljam da je upravo zbog tako iznimnoga štovanja i prihvatila da joj potporu u borbi za vlast pruža Hrvatska čista stranka prava, čiji se predsjednik Josip Miljak proslavio kada je na adresu eto baš te Nataše Jovičić poslao prijeteću poruku punu potvora i šovenskih uvreda.

Naravno, predsjedničkoj kandidatkinji HDZ-a i favoritkinji HČSP-a tada nije padalo na um da privrženost svojih pristaša stavlja na kušnju javnim iskazivanjem osobitoga štovanja što ga je gajila prema ravnateljici Spomen-područja Jasenovac. Kao što joj nije bilo ni nakraj pragmatične pameti da javnim iskazivanjem gnušanja nad prijetnjama i uvredama, kojima je bila izložena iznimno joj cijenjena Nataša Jovičić, izazove sablazan u redovima svojih koalicijskih neoustaša.

Ne tvrdim ja da novoizabrana predsjednica još i na sam dan inauguracije nije imala na umu kako bi joj u budućem savjetodavnom timu dobro figurirala i savjetnica za pitanja holokausta, niti da je na tome mjestu vidjela ikoga osim Nataše Jovičić.

Ali činjenica je da na Markovu trgu – makar i zbog “protokolarne pogreške” – nije bilo mjesta za željenu savjetnicu, dok su se s akreditacijama Kolindinih VIP-gostiju kočoperili tipovi čiji su stavovi o istrebljenju Židova, o ustaškom logoru smrti u Jasenovcu i općenito o Židovima toliko razglašeni da ni samoj predsjednici nisu smjeli predstavljati nepoznanicu.

Bez ikakve naknadno utvrđene “protokolarne pogreške” i bez trunke nelagode koju bi predsjednica do dana današnjega pokazala zbog takvog saziva, njezinom su inauguracijskom ceremonijalu nazočili brojni hrvatski holokaustozofi.

Bio je tu Velimir Bujanec, koji je do statusa Kolindina omiljenog novinara dogurao ne samo izjavljujući kako “Židovi nisu završavali u Jasenovcu po nekakvu rasnom ključu, nego zato što su – isto kao i Srbi i komunisti – bili protiv hrvatske države” i kako je “liberalizam zasnovan na prljavoj materijalnoj osnovi koju su izmislili Židovi i na temelju koje vladaju svijetom”, nego i dijeleći letke pred zgradom Židovske općine u Zagrebu na kojima je pisalo “Židovi van!”.

Uz Bujanca je bio i njegov odvjetnik Željko Olujić koji je tvrdio kako “na letcima nije pisalo ”Židovi van!”“, ali “čak i da je to bio slučaj”, po njemu bi “to bilo nedovoljno za optužbu o rasnoj i vjerskoj mržnji”, jer – “naime, to može značiti i poziv da se izađe iz zgrade i razgovara”. Olujić je bio i državni odvjetnik Republike Hrvatske, pa zaslužuje da ga i Kolinda Grabar-Kitarović pamti po izjavi: “Mi nismo dužni Židovima ništa, a najmanje zato što smo fašisti, jer smo uvijek protiv fašizma bili. Pravi je uzrok Holokausta u kapitalizmu i tzv. demokraciji, jer su oni izludjeli neke narode pljačkom i vrijeđanjem, pa su im se nametnuli takvi poput Hitlera i Mussolinija.”

Među predsjedničinim uzvanicima našao se i bivši ustavni sudac Vice Vukojević, nadaleko čuven po tvrdnji: “Logorom Jasenovac upravljali su Židovi, država je samo dala stražu, a postoji i ugovor između vlade NDH i Židovske općine Zagreb o financiranju uprave toga logora.” A svečanoj je prisezi nazočio i onaj ustašoljubni pjevač koji je nakon zabrane nastupa u Nizozemskoj lanuo: “Za sve su krivi Židovi… Nemam ništa protiv Židova, ali znamo da ni Isus Krist nije imao ništa protiv njih, pa su ga svejedno razapeli, a kamoli neće mene, malog običnog čovjeka.”

Zašto onda predsjednici koja se okružuje takvim biranim društvom, zašto spremačici Pantovčaka koja negira historijsku ulogu Josipa Broza Tita u pobjedi nad ideolozima i provoditeljima holokausta, zašto skockanoj navijačici koja na maksimirskom stadionu mirno sluša kako gomila urla ustaške pokliče pod kojima je u NDH vršen pogrom nad Židovima, Srbima, Romima i hrvatskim antifašistima, uopće treba “savjetnica za pitanja Holokausta”? I zašto Nataši Jovičić treba takva korisnica savjetodavnih usluga?

Novi list, 07.04.2015.

Peščanik.net, 08.04.2015.

HOLOKAUST
JASENOVAC