Državno nasilje kojim je ubijana druga Jugoslavija krenulo je sa stadiona. Poruke su bile jasne. Stadioni su bili prva poprišta obračuna. Sprega, koja se promaljala, profesionalnog sporta, kriminala, prigradskih frustracija i države, najavila je paradigmu agresije i zločina. Kriminalizovani sport, sa svim svojim manifestacijama, kriminalizovao je celu jednu epohu i sve njene aktivne učesnike. Prema istom modelu, reakcija koja je usporila i osporila demokratsku tranziciju, odlučila je da kriminalizuje njene nosioce i simbole. Da žrtve postanu sopstveni zločinci.

Da li je fudbalski susret parlamentaraca Srbije i Rusije bio samo naizgled bizaran? Da li je poruka s Marakane dobila svoje prve odjeke u huliganskom nasilju, izvezenom iz Srbije, u Mostaru i Podgorici? Da li je na Marakani dogovorena podrška amnestiji one politike koja je, dvadeset godina ranije, sročena sa istog mesta?

Dva su prioriteta autoritarne Srbije: kosovizacija politike odugovlačenjem kosovske krize i kriminalizacija liberalne demokratije. Zloupotreba ruske podrške zasad je obezbedila kupovinu vremena. I onu cenu koju je premijer ugovorio sa jednim od oligarha koji su, zajedno s celinom autoritarne hijerarhije, Rusiju učinili jednim od najtužnijih mesta na svetu. Zemlju iz koje se odliva kapital sumnjivog porekla, u koju bi poželeli da se trajno nastane samo begunci od svetske pravde. Ako je na pomolu neki novi hladni rat, on se, u tom smislu, ponovo vodi između zemlje imigranata i zemlje emigranata. U prvu je lakše pobeći nego iz druge pobeći. Da li se Srbija priklonila pogrešnoj strani?

Liberalna demokratija zasniva se na vladavini prava i dovršenoj, svedenoj i efikasnoj državi. Hapšenje bivšeg okružnog tužioca Radeta Terzića kao da je privremeno skrenulo pažnju s najava pokretanja novog procesa pred Specijalnim sudom za ubistvo premijera Srbije dr Zorana Đinđića koji bi otkrio političku pozadinu atentata. Proces bi trebalo da procesuira pobunu JSO koja je pripremila okolnosti koje su doprinele atentatu. Zaveru mafije i delova tajne policije, tajne vojske i politike. Hapšenje se odigralo u okolnostima vanrednog stanja u tužilaštvu, budući da je republički tužilac, koji je nakon ispunjenja zakonskih uslova za odlazak u penziju ostavljen na funkciji, a mandat specijalnog tužioca bio pred samim isticanjem. Terzić je najverovatnije neovlašćeno sniman prilikom privođenja, čime su povređeni zakon i njegovo dostojanstvo, i dostojanstvo pravosuđa u celini. Terzić se tereti za događaj koji se odigrao pre sedam godina, i spregu sa organizovanim kriminalom, do 2003. Inače je pripadnike Zemunskog klana pritvora oslobodio isti sud koji je, potom oslobodio Bagzija, “trgovačkog putnika”, nakon pokušaja atentata kod hale Limes.

Da li i u pravu postoje analogije? U procesu za ubistvo premijera specijalni tužilac odustao je od daljeg krivičnog gonjenja predsednika SRS Vojislava Šešelja i bivšeg načelnika vojne bezbednosti Ace Tomića zbog nedostatka čvrstih dokaza da su bili u vezi sa zemunskim klanom. Tužilac je i u tom slučaju postupio na osnovu svojih uverenja o nedostatku dovoljnih dokaza.

Političke poruke hapšenja bivšeg okružnog tužioca koje se mogu naslutiti iz kontrolisanih medija i ponašanja ministra policije ukazuju na nastavak kriminalizacije dr Zorana Đinđića i njegove politike. (Terzić je svojevremeno potpisao nalog za hapšenje i pokretanje istrage protiv Slobodana Miloševića, i započeo procesuiranje masovnih grobnica u Batajnici.) Mada je u vladi i stranka premijera Đinđića i aktuelnog predsednika koji je izabran s demokratskim i evropskim mandatom, zvanično se osporava i tranzicioni put kojim se Srbija približava liberalnim demokratijama. Između ostalog, kriminalizovana je privatizacija Sartida koja je pridigla ne samo jedan grad nego i celu umiruću privredu. Kriminalizuje se otpor da Srbija ne postane plen oligarha. Ućutkuju se nastojanja da Srbija zauzme stav koji će uvažiti kosovsku stvarnost i sopstvene razvojne prioritete. Kriminalizuju se pokušaji da se iz političke kulture savremene Srbije odstrane nasilje, rasizam i svaka diskriminacija. Kriminalizuje se potreba da se dekriminalizuju država, mediji, tužilaštva, sudovi, univerziteti, i osude zločini iz prošlosti.

Da li neistina u izjavi predsednika Srbije da postoji politički konsenzus o budućem statusu Kosova u sebi sadrži prizvuk pretnje, i obećanje saučesništva u događajima koji će, na osnovu najava s medijskog dna, uslediti nakon hapšenja bivšeg okružnog tužioca?

Zvanično osporavanje liberalne demokratije kao koncepta savremenog uspešnog sveta ukazuje na strepnju od stvarnosti kojoj se Srbija približava. U susedstvu i okruženju članica EU, s relativno dugom istorijom političkog pluralizma, diverzifikovanom privredom i kompetentnim, i odlučnim, liberalnim političkim delom društva, Srbija je ostala vezana za svoje evropsko opredeljenje. Ali će nastavak evropskog procesa, koji uživa diskretnu podršku društvene većine, neprestano nametati suočavanje sa istinom i nezgodnim pitanjima. Da li je politička podrška pobuni JSO bila uvod u državni udar, ko je i zašto opstruisao donošenje Zakona o organizovanom kriminalu, ko su politički profiteri atentata, da li je rekonstrukcija stranke ubijenog premijera profilisana na načelima koja su sledila političku liniju atentata, kakvi su dogovori postignuti s Legijom u noći njegove predaje, itd? I da li je cena zvanične kosovske demagogije u izgubljenom vremenu, u nezakonitoj predaji velikih sistema u posed oligarha, i prisilnom usvajanju one politike koja je najveću evropsku zemlju opustošila i predala laganom izumiranju?

 
Danas, 24.07.2007.

Peščanik.net, 23.07.2007.